WINSTON CHURCHIL: „HRABROST JE SRLJATI IZ NEUSPJEHA U NEUSPJEH BEZ GUBLJENJA ENTUZIJAZMA“, ILI, ČINITI OVO ŠTO J. KOSOR RADI HRVATSKOJ: „BAULJATI OD MILA DO NEDRAGA“ I TO SA SVE VEĆIM ENTUZIJAZMOM

Negdje sam pročitao da se „Hrvatska u korizmi odriče – izlaska iz krize“. Nažalost ova ražalovana vlada ne odriče se vlasti. Oni „idu dalje“ do naše propasti.

Kako ih maknuti? Kako im zalupiti vrata da nogom ne pristupe Trgu Sv. Marka? Znam samo jedno, Zagreb može odlučiti.

Dana, 14.03.2011. u Ministarstvu gospodarstva sastali su se gospodarstvenici i Vlada. Nakon što je guverner HNB-a oslobodio 6,3 mlrd. kn (otprilike onoliko novaca za koliko je narasla štednja građana u 2010.) novac ide isključivo za „krupnu“ industriju, ali istog trena stiže i šok, 27. najvećih tvrtki predvođenih Agrokorom u 2011. kane zaposliti 700 – 1000 sezonaca.

Ma 5 puta toliko će se zaposliti u sezoni u Istri, a da HNB ili Vlada za tu nakanu nije odvojila niti kune.

Što se zbiva? HNB, Vlada, svi prate veliku industriju (Vlada kaže: pomoći ćemo svima koji investiraju iznad 2 mil. kn), ali što je sa malim gospodarstvom. Onim koji zapošljava 2-3-10 do 20 ljudi.

Tko će njima pomoći. Tko će pratiti sustave koji ulažu do 200.000 kn da bi zaposlili 1. radnika?

Oni kojima HNB i Vlada daju šakom i kapom u pravilu su pretvorena društva, preuzeta bez 1 kn naknade, tj. sredstvima samih tvrtki, a mali obrtnici, mala trgovačka društva (d.o.o.) najzdraviji su dio sustava, stasala iz ničega, ona su ta koja su zapošljavala, ali zbog krize, i činjenice da ih nitko ne prati prepuštena su na milost i nemilost tržišta, banaka, špekulanata, monopola, vlade.

Vladu baš briga za te male tvrtke.

Ta mala društva se ne mogu povezati sa politikom, u njima ne djeluju sindikati, (od kojih su neki davno prodali dušu vragu), one nemaju utjecaj u HUP-u… HGK i slično, i ako propadnu te male tvrtke sa njima propao je najpošteniji dio gospodarskog sustava.

Siguran sam da smo 6,3 mlrd. kn namijenili „malom“ sektoru, višestruko bi nam se to vratilo, sačuvali bi radna mjesta, potakli zapošljavanje, a ovako, ako 6,3 mlrd. kn usmjerimo velikim sustavima, „stabilizirat“ ćemo iste i potaknuti daljnja preuzimanja preostale državne imovine.

Točno, Rohatinski je morao „otpustiti“ ekvivalent od 800 mil.€ u kunama da ne bi 1 € „skočio“ na 7,7 – 8 kn za 1 Euro, što bi u crno zavilo mnoge, ali vara se i Vlada i Rohatinski da će to bitno povući i gospodarstvo. Možda će dio velikog sustava podmiriti obveze prema državi pa će se smanjiti dio nelikvidnosti, ali nisam siguran u neki gospodarski preokret.

Zato, neka se financijski počne pratiti one koji su do svega došli svojim radom, koji nisu sudjelovali u pretvorbi, i koji za sve jamče svojom imovinom, a to su mali poslovni subjekti.

Tko njih pomaže? Nitko. Tko njih subvencionira? Nitko. Tko njima daje potpore? Nitko.

Sve će biti gore nego 2011.

Poljoprivreda je u 8 godina od 2002. do 2009. povukla 20,7 mlrd. kn. Tih 3 mlrd. € je ogroman novac. I što imamo ? Razoren sustav koji preživljava od potpora, a veliki Agrokor ide u kupnju Merkatora ? Brodogradnja je povukla u 8 godina 12 mlrd. kn, a toliko ima i dospjelih jamstava ? To je dodatnih 3 mlrd. €.

Radio televizija godišnje povlači 1.133 mlrd. kn, tj. u 8 godina 1 mlrd. € i logično je da se ponaša kao kućni video J. Kosor. Hrvatske željeznice su u 8 godina povukle 4,2 mlrd. kn itd. Ili u 8 godina potpore dostižu 60.4 mlrd kn što je na razini proračuna iz 2001 ili 2002. godine.

O biskupima (HGK i konkordatu) koji oniksom oblažu palaču na Ksaveru neću ali za tu namjenu je otišlo 500 mil € u 8 godina i što očekivati 2012. godine.

Ako za otplatu ino i domaćeg duga samo proračun mora 2011. osigurati 27 mlrd. kn da bi se moglo vratiti 33 mlrd. kn što nam donosi 2012. ?

Sve će biti gore nego 2011., ako J. Kosor ne shvati i to relativno brzo da mora otići. Da je paralizirala zemlju, i da to svoje bouljanje na štetu građana, „ona to naziva hrabrošću“, prezentira kao rad za opće dobro i Hrvatsku, ili, kao što bi Winston Churchil rekao: hrabrost je srljati iz neuspjeha u neuspjeh bez gubljenja entuzijazma“.

A gđa J. Kosor, doista ima „entuzijazma“ ali i toliko malo uspjeha da joj zaključenje pregovora sa EU treba da zabilježi barem jedan uspjeh. Jasno, niti će to biti povijesni uspjeh, niti će se nakon toga živjeti „relaksiranije“, dapače najveći uspjesi vlade biti će: pokrenuti koju investiciju, dovući kojeg ulagača, smanjiti kamatu po kojoj se država zadužuje (6,35% što je strašno), uredno servisirati obveze…

Točno, to i je posao Vlade, bilo bi lakše da je opozicija preuzela vođenje zemlje po odlasku Sanadera, a ovako neka nitko ne misli da se zemlja može pokrenuti u 6 mj., točnije, u periodu od 1.12 (ako izbori budu u rujnu) do kraja Uskrsa.

Strpljenja narod nema. I ne treba ga ni imati.

I zato treba dati priliku i šansu malim ljudima, malim obrtnicima, malim trgovcima, da povoljnim zajmovima pokušaju spasiti sebe, sačuvati radna mjesta i otvoriti nova. Siguran sam da bi sa 6,3 mlrd. kn „mali“ više donijeli državi nego 30-tak velikih tvrtki.

Malo što bih pozdravio Vladi, ali ako nešto učini u borbi protiv sive ekonomije to bi joj trebalo valorizirati. Jasno, zabrana „prijateljskog“ rada na udaljenosti većoj od 500 m su gluposti. Prijatelj je prijatelj stanovao bliže od 500 m ili dalje od 500 km.

Međutim, Svjetska banka je izašla sa podatkom da je u Hrvatskoj rad na crno 35% BDP.

Vlada je otjerala svaku potencijalnu stranu investiciju

Ili na 350 mlrd. kn, rad na crno „pokriva“ 125 mlrd. kn. odnosno gubi se 28 mlrd. kuna PDV + 7-8 mlrd. kuna ostalih poreza i doprinosa. Daleko veći problem od tih 35 mlrd. kuna PDV-a i doprinosa je nelojalna konkurencija koja guši mali sektor. Oni koji plaćaju poreze, doprinose, propadaju, a drugi ne plaćaju ništa i ulaze u tu nišu. Nije fer. Dobro, nemoguće je 100% suzbiti rad na crno, ali 50% svakako da. Možda rad na crno u Hrvatskoj ne iznosi 35%, ali preko 20% da. Ako bi država prikupila 1 mlrd. € po tom osnovu mogla bi sanirati zdravstveni sustav, a to onda nije mjera koju treba odbaciti, kao što treba podržati i svaku investiciju, ako je ona ekološki prihvatljiva. U zadnjih 2 godine Hrvatska je ostala bez 40.000 građevinara. Ukupna građevinska aktivnost iz krizne 2009. koja je dosezala 58 mlrd. kn, u 2010. pala je na svega 42 mlrd. kn, i bez da se nešto pozitivno dogodi u tom sektoru (a u 2011. neće) mi ćemo graditeljstvo svesti na 35 mlrd. kn investicija i u toj branši izgubiti dodatnih 20.000 radnih mjesta. Zato. Brijuni rivijera, zato JANAF zato modernizacija željeznica, zato Plinacro, ali i sve te investicije koje je Vlada predstavila iznose „svega“ 13 mlrd. kn, i nažalost ne mogu se realizirat u 2011. (za gro projekata ne možete doći ni do građevinske dozvole, a kamoli objekte zgotoviti), tako da građevinarstvu loše se piše i 2011. godine, a onda i Hrvatskoj u cjelini. Zato bih i molio one koji unaprijed, apriori osporavaju sve projekte sagledaju ove brojke. U protivnom protestirati ćemo pred zavodima za zapošljavanje, tražiti posla, ali posla biti neće jer nema konsenzusa oko toga kako Hrvatsku razvijati. Istina ova vlada Hrvatsku je samo potkradala i unazađivala (kad govorim o Vladi govorim o ekipi koja je na vlasti od 2003. do danas, jer ne može reći J. Kosor „ja se borim protiv korupcije“, a bila je prva zdesna do Ive Sanadera). Ova vlada je otjerala svaku potencijalnu stranu investiciju, zašto, jer je sve bilo skopčano sa mitom i zato (dobro, budimo pošteni tu treba pridodati i politiku ništa nećemo, koja je bila dominantna u djelu medija i kod nekih pojedinaca), Hrvatska je od 2000 do danas izgubila najmanje 5-6 mlrd. € stranih investicija i 50000 – 60000 radnih mjesta.

Jasno, ne mislim da se Hrvatska može pokrenuti samo na osnovu stranih investicija i stranih ulaganja, bez domaće akumulacije Hrvatska će samo propadati, ali u Hrvatskoj ima prostora za svakog poštenog investitora.

U kontekstu odnosa HNB – Vlada, Zgb. prosvjeda, EU, Kosoričinih broševa, nezapaženo prolazi, (premda još uvijek nepravomoćna) presuda Okružnog suda u Kopru, iza koje je stala koparska sutkinja Jasna Petrič, a kojom je odredila da Stipe Mesić, ex predsjednik Republike Hrvatske, treba zbog „uvrede“ Jošku Jorasu isplatiti 2000 €, plus zatezne kamate (od 24.09.2004. do pravomoćnosti).

Gdje je Borut Pahor, slovenski premijer i Kosoričin prijatelj

Pustimo što Stipe Mesić neće smjeti u Sloveniju, ili kroz Sloveniju ako ne plati kaznu, što ga svaki SLO carinik u SLO može zaustaviti, a svaki Slovenski policajac privesti, dok ne podmiri presuđeni iznos slovenskoj državi, ali da Hrvatska Vlada o tome šuti, a slovenski sud određuje mimo „dogovora“ Kosor – Pahor, pardon mimo dogovorene arbitraže, granicu na kopnu, to je mizerno i uvredljivo, iako za ovu Vladu uobičajeno i očekivano.

Gospodo u Vladi, da li ste svjesni da je sud u Kopru „povukao“ granicu na kopnu. Da zbog „uvrede“ J. Jorasu, koji N.B ima kuću na tlu R. Hrvatske slovenski sud, tijelo slovenske vlasti povlači kopnenu granicu, i sudi bivšem hrvatskom predsjedniku što je J. Jorasa nazvao šarlatanom, točnije „dvorskom ludom i redikolom u funkciji nekog drugog“.

Gdje je Borut Pahor, SLO premijer i Kosoričin prijatelj.

Što on sada šuti. Ili i on stoji iza te presude (za njega mi je svejedno), točnije, (ono što mi nije svejedno), da li J. Kosor misli da je Jorasova kuća u Sloveniji. Ako to misli onda možemo reći, u mandatu J. Kosor nije najgore to što je premijerka izgubila osjećaj za realnošću, već najgore za Hrvatsku (uz gubitak 140.000 radnih mjesta od kako je na vlasti, tek slijedi, to je gubitak 140-150 km2 teritorijalnog mora uz Savudriju, a možda i par hektara kopna uz kuću gdje živi J. Joras, a koja je na neupitnom Hrvatskom teritoriju. Ili J. Kosor mora šutjeti (kada je riječ o ovoj presudi) da bi zatvorila poglavlja vezana uz hrvatski ulazak u EU. Mizerno.

Hrvatska neće zatvoriti sva poglavlja u lipnju, neće ni u rujnu, sumnjam da će uopće to poći za rukom vladi J. Kosor i zato gospođo predsjednice smanjite „entuzijazam“ i raspišite izbore.