Nedavno je izašla Forbesova lista najbogatijih Hrvata:

1. Ivica Todorić 4.9 mlrd.kn.

2. Obitelj Besnier 1.5 mlrd. kn. To su oni Francuzi koji su od Raića 2007. kupili Dukat ali za 2.1 mlrd. kn. Nakon toga kupili su i KIM pa ta računica od 1.5 mlrd. kn. ne stoji.

3. Emil Tedeschi 1.3 mlrd. kn.

4. Obitelj Lukšić (nasljednici Andronika Lukšića iz Čilea, koji drže hotele u Poreču i Dubrovniku …) teški su 857 mil.kn.

5. Ante Vlahović TDR 608 mil.kn.

6. Plinio Cuccurin 385 mil.kn.

7. Robert Ježić 263 mil. kn. …, itd.

Na toj listi ima svega. Tu su obitelj Besnier iz Francuske koja je za 2.1 mlrd. kn. otkupila od L. Raića Dukat, pa obitelj Lukšić iz Čilea, čija kompanija kotira na New Yorškoj burzi, ali tu su i ljudi koji 90-te nisu imali ništa, i kojima je režim Franje Tuđmana omogućio sve. Od tvornica, monopola, političkog utjecaja do nemjerljivog bogatstva.

Sad, da li će nova vlast iskoristiti ustavnu mogućnost i sprovesti reviziju pretvorbe ostaje da se vidi, osobno u to nisam baš uvjeren, ali zato se već danas ti pojedinci pripremaju za trenutak kada će HDZ otići sa vlasti.

Kako? Ulaskom u medijski prostor.

Što ste imali 1990.? Što imate danas?

Razumljivo, bez njihova kapitala (a NOVA i RTL su privatne kompanije u stranom vlasništvu, zar ne), ne može preživjeti ni jedna nacionalna medijska kuća i zato preuzimanje tiskovina, kada već drže prostor oglašavanja, a time i elektroničke medije, je od vitalnog HDZ-ova interesa.

HDZ je stvorio Hrvatske tajkune, a ovi su dužni HDZ-u „vratiti“ dobiveno.

Kako? Medijskim i financijskim suportom.

Zato, u narednih godinu, dvije, možete računati na potpuno vlasničko preslagivanje u medijskom prostoru Republike Hrvatske.

To neće raditi HDZ (kao pred izbore 2007) to će za HDZ ovaj puta odraditi kapital stvoren od HDZ-a.

Ako su neke parole sa zagrebačkih prosvjeda pogodile bit, srž, onda su to slijedeće:

„Mediji strankama i kapitalu, laž narodu“.

„HRT HDZ-u, RTL Todoriću, Slobodna Dalmacija Paviću, Večernji Styriji, Novi list Adrisu“.

Da li nova vlast može hrvatskim tajkunima postaviti dva, tri banalna pitanja: što ste imali 1990.? Što imate danas? Kako ste došli do prvog milijuna? Kako ste financirali preuzimanje tvrtki …?

Nažalost, ako vlast preko državnog odvjetništvo i postavi u „reviziji“ ta pitanja, to će se ticati neuspješnih, ne i uspješnih tvrtki, a (koje svoj uspjeh također mogu zahvaliti samo politici, monopolu, odnosu sa državnom vlašću ..). Nije logično da bilo tko drži monopol kada u pravilu na jedno radno mjesto u tim tvrtkama, (koje imaju monopol), gasi se deset radnih mjesta u privatnoj inicijativi.

„Mali“ trgovci, obrtnici, zanatlije, d.o.o., propadaju

Što hrvatski tajkuni danas žele, gdje su se oni potvrdili? Žele preostale nacionalne kompanije, tj. preostalu državnu srebrninu (CRO osiguranje, INU, HEP …), a potvrdili su se u preuzimanju, privatiziranim, u socijalizmu stvorenim i pozicioniranim kompanijama kojima je vjetar u leđa 90-tih davala vlast u poslovima sa državom.

Zašto to govorim?

Mi danas u Hrvatskoj imamo situaciju da 50 vodećih HR kompanija zapošljava cca 100.000 ljudi, a raspolažu sa 50% financijske osnove Republike Hrvatske. Preostalih 250, kompanija (jasno i one su privatizirane) zapošljavaju dodatnih 100.000 ljudi i raspolažu sa 25% fiskalnog kapaciteta RHR, a preostalih nekoliko stotina tisuća malih obrtnika i vlasnika (u pravilu d.o.o., od kojih nitko nije sudjelovao u pretvorbi) zapošljavaju gotovo 700.000 ljudi, a raspolažu sa svega 25% fiskalnog kapaciteta RHR.

To je bit. To je HR tragedija. To je ono što plaši.

Nepunih 300 kompanija u HR zapošljava 200.000 ljudi i raspolaže sa 75% financijskog kapaciteta HR, a preostalih 200.000 poduzetnika sa svega 25% financija iako zapošljavaju 700.000 ljudi.

Ovdje ne govorim o javnom sektoru koji u HR broji 387.000 ljudi.

Ovdje govorim o isključivo privatnom privatiziranom sektoru.

To je neizdrživo.

To će uništiti HR naciju i gospodarstvo, po uzoru kako je takav model uništio trgovinu u HR.

2000. veliki robni lanci (njih tada cca 5 - 6) pokrivali su 25% tržišta. Danas 75%, a desetine tisuća malih trgovaca danas imaju učešće od svega 25% HR trgovine.

Danas svi „mali“ trgovci, obrtnici, zanatlije, d.o.o., propadaju, nestaju, a bez da njih ojačamo HR ćemo razoriti, po obrascu „veliki će imati sve, mali ništa“.

Bitka sa pretvorenim kapitalom može razoriti društvo

Onda, gdje je tu narod, puk, sirotinja?

Ona je osuđena da vegetira i prati medije koji dominantno odrađuju posao za 50 najmoćnijih u HR.

Dokle tako?

Socijalizam je pase, samoupravljanje je nestalo sa Titom, ali socijalna pravda mora postati ideja vodilja buduće vlasti.

Ili će se nova vlast „obračunati“ sa tajkunskom pretvorbom, sprovesti „eksproprijaciju eksproprijatora“ ili nas neće za 4. godine biti. Bitka sa korupcijom je izvjesna, u toj bitku pravosuđe ne može izgubiti, ali bitka sa pretvorenim kapitalom može razoriti društvo? Kako? Preko njihovih medija.

Zato, parolu „mediji strankama i kapitalu, laž narodu“, treba pretvoriti u „istina narodu, a mediji neka nadziru stranke i kapital“ Bez toga nema nama kruha.

Za kraj, tko ima vlast u HR Sabor?

Sabor bi trebao biti iznad Vlade, trebao bi biti vrhovno zakonodavno tijelo, ali stvarnu vlast u HR uz HDZ-ovu vrhušku (koja je stvorila hrvatske tajkune) ima pedesetak oligarha, na čelu sa Ivicom Todorićem koji može sa Slovenskim vlastima (ne znam u čije ime) trgovati „vi meni Merkator, a ja vama hrvatski energetski sustav“.

Koliko je ljudi iz Agrokora u izvršnoj vlasti Republike Hrvatske? Bezbroj. Od Ž. Rohatinskog nadalje. Slično je bilo i 2000. god. Zapravo moć Ivice Todorića tada se prvi puta javno očitovala. Ljudi koji su bili na čelu Ministarstva financija došli su iz Agrokora. Ljudi koji su preuzeli vođenje HNB-a došli su iz Agrokora, pa zašto se onda čuditi precijenjenoj kuni koja je uništila izvoznu ekonomiju, a potakla besprizorni uvoz. Ljudi koji su bili na čelu carine također su došli iz Agrokora. Ljudi koji su bili na čelu Ministarstva poljoprivrede također su došli iz Agrokora, itd.

Znači Agrokor, Adris, i ostali monopolisti stvarni su gospodari Hrvatske.

Adris je 2000. godine preuzeo Hrvatski fond za privatizaciju, itd.

Oni znaju da će svaka politika sebe morati potvrđivati (u najgorem slučaju svakih 4. godine), a njima će novac, tj. gospodarska vlast ostati zauvijek.

Bajić je imao hrabrosti učiniti prvi korak u spašavanju Hrvatske

Čovjeka ne bi smetalo da su oni to stvorili. Da su se za svoju poziciju u fer tržnoj utakmici izborili. Nas smeta što su oni u ime HDZ-a izabrani. Što kontroliraju medije, vladu, jednom riječju što su orobili Hrvatsku. Hrvatska je njihov talac. Zato, ili će nova vlast sprovesti reviziju pretvorbe ili će pretvoreni kapital preuzeti vlast.

Milanović nije sudjelovao u preuzimanju Hrvatske. Zato se od njega očekuje da krene u reviziju pretvorbe.

Milanović nije čovjek devedesetih i zato bi mogao učiniti ono što se od njega očekuje, ispraviti privatizacijsku pljačku.

Da li je itko očekivao da će Bajić pokrenuti detroniziranje Sanadera? Nije. Ali to je na dijelu. Dobro, trebale su se dogoditi promjene na čelu države, tu mislim na Josipovića, ali Bajić je imao hrabrosti učiniti prvi korak u spašavanju Hrvatske. Istina, odlazak Sanadera tražila je međunarodna zajednica, ali drugi korak traže HR građani, a to je revizija pretvorbe i to je posao Milanovića.

To će biti stvarni test Kukuriku koalicije.

Ili će u tome uspjeti ili će naš mandat neslavno završiti.

Prilika postoji. Treba je vis-a-vis budućnosti Hrvatske iskoristiti.