Dolaskom Jadranke Kosor na vlast 1. 07. 2009. Godine javni dug Republike Hrvatske bio je

117,8 milijardi kuna

danas iznosi 133,9 milijardi kuna

vanjski dug bio je 44 milijardi eura

danas 46 milijardi eura

nelikvidnost je iznosila 28,9 milijardi kuna

danas iznosi 36,7 milijardi kuna

broj umirovljenika bio je 1.184.481

danas iznosi 1.206.138

broj osiguranika bio je 1.498.222

danas iznosi 1.463.133

broj nezaposlenih bio je 318.658

danas je 331.000

broj zaposlenih u pravnim osobama bio je 1.168.179

danas svega 1.133.425

pad BDP 2009.g. iznosi -5,8%

2010. -1.8%

2011. također će biti negativan.

strane investicije 2009. iznosile su 2 milijarde eura

2010. svega 600 milijuna eura

prihod od turizma 2008. iznosi 7,46 milijardi eura

2009. 6,38 milijardi eura, a

2010. 6,24 milijardi erua

Hrvatska se pod vlašću Jadranke Kosor i HDZ-a doslovce raspada.

Ni jedan gospodarsko financijski parametar na dan izbora 2011. (kada će građani odbaciti HDZ i Jadranku Kosor) neće biti bolji (izuzetak bi mogao biti turizam) no što je bio na dan 1. 07. 2009. kada je Jadranka Kosor preuzela vlast.

Što se Hrvatskoj treba dogoditi da Jadranka Kosor „progleda“. Da shvati da ona i sadašnji ministri ne mogu pokrenuti Hrvatsku, da je vode u bankrot.

Mogu se oni čak i truditi, ali dok je ta ekipa na vlasti sa istom nitko neće raditi i Hrvatska je osuđena na „vegetiranje“ i stagniranje.

Čak i gospodarski savjetnik J. Kosor g. Željko Lovrinčević u zanosu poručuje: „ili hitne reforme, ili ćemo bankrotirati“. Da, to iza sebe ostavlja J. Kosor budućoj Vladi: bankrotiranu zemlju. Takva politika je ravna zločinu i ta se ne smije amnestirati.

Novi list

Na portalu www.poslovni.hr, čitam:

„Nadzorni odbor Diokija, tvrtke u većinskom vlasništvu pritvorenog Roberta Ježića, dao je načelnu suglasnost na odluku Uprave o prodaji neoperativne imovine i koncentriranju poslovanja na osnovnu djelatnost – proizvodnju plastike u primarnim oblicima, stoji u obavijesti objavljenoj na Zagrebačkoj burzi u petak. O eventualnoj provedbi te odluke javnost će, poručili su u Diokiju, „promptno biti obaviještena“. U tvrtki navode da su se time očitovali na medijske napise koji su uglavnom bili vezani uz moguću prodaju riječkog dnevnika Novog lista.“

Znači, polijećemo. Vežite se.

I Novi list, ikona hrvatskog novinarstva je na bubnju. Prodaje se. Kome? Zasigurno Adrisu. To će reći da su „prosvjednici“ (ono najbolje što Hrvatska ima) bili u pravu kada su ispisali parolu „Vladi HRT, Todoriću RTL… Adrisu Novi list“.

Zbog čega je Novi list zanimljiv pretvorbenom kapitalu? Zato da bi kapital branio svoje pozicije i pred novom, ljevici sklonoj vladi.

Kapital, za razliku od 2000. godine kada je samo iz Agrokora u vlast „ušlo“ 15-20 ljudi…, ovaj puta ne nudi ljude koji će participirati u vlasti. (ili sam ja naivan, čiji su izbor Popijač, Milošević…). Nije sporno da su iz tih tvrtki ljudi ušli u Vladu, već je sporno što su se nakon 4 godine vratili u te iste velike tvrtke odrađenog posla.

Znači, kapitalu je 2011. potrebno, kao nikada do sada imati svoje medije jer na HRT-u se moraju dogoditi promjene koje će jamčiti nepristranost i objektivnost tog najmoćnijeg medija.

Medija, koji više neće nastupati kao kućni video Jadranke Kosor, već, koji će biti jamac slobode govora i koji neće tužiti zastupnike ako za saborskom govornicom ustvrde „da se na HRT-u može kupiti gotovo svaka emisija“, (baš sam neki dan, po žalbi HRT-a na Io presudu Općinskog suda u Pazinu u slučaju „HRT-Kajin“, a zbog svog odgovora na HRT-ovu žalbu platio parnični trošak od 1.630 kn). Sirotinja ni sud ne može voditi, a što samo svjedoči da je istina u Hrvatskoj najskuplja i da se u pravilu ne isplati. Isplati se muljati, lagati, krasti i nezamjerati.

Znači, da se vratim na Novi list. Prodaje se i želim vjerovati da bez obzira na političke ambicije njihovih novih vlasnika i dalje će ostati svoji, te da će i ubuduće zagovarati politiku pretvorbe i revizije.

U Hrvatskoj nitko svojim kapitalom nije mogao steći ni jedan hotel, tvornicu ili kompaniju.

To svi znamo, ali žalosti me da u programu Kukuriku koalicije, nazvanom „3 x 7“, ni riječju se ne govori o potrebi da se exproprira exproprijatore. Rijetko kad se slažem sa Nadanom Vidoševićem ali jednu njegovu izjavu supotpisujem: „Hrvatskom vladaju oligarsi, a političari su lavovi bez zubi…“ Šteta da je tako počeo govoriti tek nakon što je pao u nemilost „oligarha“, koji, istina je, imaju stvarnu moć u Hrvatsku, dok političari imaju tek reprezentativnu moć, tako da za možebitni hrvatski bankrot podjednako su odgovorni političari na vlasti koliko i hrvatski „oligarsi“ koji su orobili zemlju.

Todorić – Vidošević

Dnevno.hr: 'Todorić kažnjava Vidoševića, sa polica Konzuma nestaju Kraševi proizvodi…'.

Svi monopoli su tragedija. Tko će stradati u ratu Todorića i Vidoševića? Oni koji su najslabiji, radnici Kraša, kao što su jučer stradali prodavaoci TDR-ovih cigareta (vis-a-vis rabata).

Zašto Slovenija ne želi prodati Merkator? Da sutradan njihove proizvođače ne bi netko ucjenjivao.

Bitka za Hrvatsku gospodarsku komoru za mene je nebitna, ali očigledno da je za poslovni svijet bitna. Međutim, problem je druge prirode, a ne da li će Vidošević biti predsjednik HGK ili će to biti Kuštrak (Todorićev izbor). Problem je što je HGK u funkciji velikih, a ne malih gospodarskih subjekata. Ili je možda Vidošević pogodio kada je rekao da banke defakto vode Hrvatsku, a ne oni kojima se Hrvatska prodala. 50 najmoćnijih tvrtki u Hrvatskoj (ne računajući javni sustav) kontrolira 50% fiskalnog potencijala zemlje, a zapošljavaju svega 100.000 ljudi, preostalih 250 poslovnih subjekata koji zapošljavaju drugih 100.000 radnika kontroliraju 25% fiskalnog kapaciteta, a 250.000 malih tvrtki (obrtnika, d.o.o…..) zapošljava 700-800.000 radnika, a guraju se u 25% financijskog prostora Republike Hrvatske.

Da li to vidi opozicija, sutrašnja vlast?

Jasno, mediji su tu u „prokleto“ delikatnoj poziciji.

Da ne odigravaju ni za koju političku opciju, a ni za kapital koji je orobio Hrvatsku, a i njih preuzeo.