Raspravno vijeće Haaškoga suda (predsjedavajući: Alphons Orie, Nizozemska; članovi: Uldis Kinis, Latvija i Elizabeth Gwauza, Zimbabwe) obznanilo je 14. ožujka 2011. godine da će presudu hrvatskim generalima Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču izreći u petak 15. travnja 2011. godine u 11.00 sati. Inače, suđenje je počelo 12. ožujka 2008., a završilo 1. rujna 2010. godine i trajalo je puna 303 radna dana. Tužilaštvo je za okrivljene generale – koji se terete za "udruženi zločinački poduhvat", na čelu kojeg je, prema optužnici, bio osobno prvi hrvatski predsjednik i vrhovnik dr. Franjo Tuđman - zatražilo zatvorsku kaznu od 67 godina: 27 za Gotovinu, 23 za Markača i 17 za Čermaka. Obrane, što bi drugo, traže oslobađajuće presude. Najava izricanja presude stavila je pred same okrivljenike, njihove obitelji, prijatelje, suborce, hrvatsku državu i društvo, ali i pred međunarodnu javnost, punih mjesec dana tjeskobnoga iščekivanja haaške istine i pravde koja će, na prvostupanjskoj razini, definirati međunarodno-pravnu narav operacije "Oluja" i ulogu hrvatskoga državnoga vodstva i Hrvatske vojske u oslobađanju Republike Hrvatske od sve-srpske i veliko-srbijanske okupacije.

Poziv na post i molitvu

Presuda koju će Raspravno vijeće donijeti 15. travnja riješit će, zapravo, dvojbu koja je potpuno strana hrvatskome narodu (preciznije kazano - preko 90 posto našega naroda): jesu li hrvatska država i sloboda izvojevane u zakonitom pobjedničkom ratu ili su utemeljene na dugo planiranom i pripremanom zločinu – "zločinačkom pothvatu"?
Ta, za nas Hrvate, apsurdna dvojba donijela je nemir, tjeskobu, nevjericu i patnju, pa i ogorčenje i bijes, među hrvatske građane, posebice sudionike i stradalnike Domovinskoga rata. Sasvim je, stoga, logično što "mnogi znani i neznani" pojedinci i institucije nastoje osmisliti način kako se nositi s iščekivanjem presude koja može značiti konačnu pobjedu istine i pravde (oslobađajuća presuda) ili još jednu veliku laž i nepravdu (osuda generala i svih "znanih i neznanih" sudionika fantomskog "zločinačkog pothvata"). Osjećajući se pozvanom da aktivno sudjeluje u tjeskobi i patnji vlastitoga naroda Katolička crkva je prva (28. ožujka) iznijela konkretni prijedlog kako se katolički vjernici (i ne samo oni; mogu to činiti i hrvatski građani drugih vjeroispovijesti) mogu i trebaju nositi s neizvjesnošću koju donosi iščekivanje haaške presude. Komisija "Pravda i mir" (Iustitia et Pax), pod predsjedanjem sisačkoga biskupa mons. Vlade Košića, svećenika i župnika koji je cijeli rat proveo uz prve crte bojišnice, pozvala je vjernike, uime Hrvatske biskupske konferencije, "na post i molitvu za pravednu presudu hrvatskim generalima u Haagu" u petke 1., 8. i 15. travnja. Vodstvo Katoličke crkve očito je vrlo pažljivo izabralo svrhu posta i molitve, pa koristi izraz "pravedna presuda", a ne "oslobađajuća presuda".

Javni bijes tajnoga haaškoga svjedoka-pokajnika

Istog dana kad se u javnosti pojavio poziv Komisije "Pravda i mir", bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić objavio je na svojoj mrežnoj stranici krajnje kritično, zapravo, bijesno priopćenje o pozivu Crkve na molitvu i post za "pravednu presudu". Njegovo priopćenje sadrži nekoliko prijetećih poruka kojih se ne bi postidio ni pokojni Jakov Blažević ili, Mesiću omiljeni, Rade Bulat. Prvo, tvrdi da je priopćenje Crkve "politički potez koji kako s vjerom, tako ni s poslanjem Crkve nema baš nikakve veze". Drugo, tvrdi da Crkva ne priznaje i da se protivi kažnjavanju počinitelja ratnih zločina: "Obrazloženje da se moli za pravednu presudu sugerira sumnju da presuda neće biti pravedna, odnosno dovodi u pitanje Haaški sud, čime se Crkva još jednom svrstava na stranu onih koji se – objektivno gledano – protive kako priznavanju, tako i sankcioniranju ratnih zločina počinjenih na hrvatskoj strani." Treće, ocjenjuje da Crkva svojim pozivom na post i molitvu zapravo želi zločine pojedinaca prevaliti na cijeli hrvatski narod i da želi zaoštriti političke sukobe uoči parlamentarnih izbora: "Svojom izjavom, kao i najavom nove, posebne, izjave dva dana uoči izricanja presude u Den Haagu, Komisija 'Iustitia et pax' dodatno zaoštrava stanje na našoj unutarnjopolitičkoj sceni uoči parlamentarnih izbora." Iz Mesićeva priopćenja izbija patološki, paranoidni strah od moguće (ne, nažalost, i vjerojatne) oslobađajuće presude hrvatskim generalima, ali i krajnji prezir prema Katoličkoj crkvi kao instituciji. Taj je strah utemeljen na realnim temeljima, jer je Mesić kao predsjednik Republike učinio sve što je bilo u njegovoj moći da hrvatski generali i njegov predšasnik dr. Franjo Tuđman budu osuđeni za "udruženi zločinački pothvat": otvorio je arhiv prvoga hrvatskoga predsjednika, čime je omogućio Haaškome sudu da se domogne tisuća dokumenta koji se u svim demokratskim i pravnim državama desetljećima smatraju i čuvaju kao državne tajne, i nizom osobnih svjedočenja pred Haaškim sudom u svojstvu svjedoka-očevidca potvrdio sve navode Tužilaštva kako su dr. Franjo Tuđman i hrvatska država imali i djelomično realizirali "udruženi zločinački pothvat" stvaranja i etničkog čišćenja velike Hrvatske. Oslobađajuća presuda generalima napokon bi pokazala tko je i što bio, i jest, Stjepan Mesić. Zato nije mogao prešutjeti ono što je svakom bedaku neosporno: da je poziv Crkve na post i molitvu za bilo što plemenito i pravedno, nekmoli za "pravednu presudu" generalima koji su imali važne uloge u oslobađanju Hrvatske, apsolutno neupitno: ljudski, moralno, teologijski, pa i politički.

Prosvjedi ili ne

Poziv Željka Sačića, predsjednika Akcije za bolju Hrvatsku, na javni prosvjed "Stop progonu hrvatskih branitelja" u petak 15. travnja 2011. godine (uz izravni prijenos, na videozidu, izricanja presude hrvatskim generalima) očito nije ono što priželjkuju okrivljeni generali. Zasad se javno oglasio samo odvjetnik Luka Mišetić (u telefonskoj izjavi za Hinu) uime Ante Gotovine i njegove obitelji, prijatelja i sumještana Pakoštana: "General Gotovina, što se tiče najavljenih prosvjeda, misli da svatko mora raditi po svojoj savjesti, međutim da nema potrebe da se sada za njega organiziraju prosvjedi, pošto smo mi duboko uvjereni da će general Gotovina biti oslobođen i da će već 15. ili 16. travnja biti na putu za Zagreb." Odgovorio mu je Željko Sačić: "Ne moram ja nikoga pitati, svatko smije prijaviti mirni skup, a Luka Mišetić ne može dijeliti lekcije o tome kad se trebamo oglasiti." Usput je, kao krunski argument za organiziranje prosvjeda, naveo podatak da je čak 1.300 hrvatskih branitelja "u nekom kaznenom postupku". Ne želeći se upuštati u daljnje polemike, Luka Mišetić je poručio Sačiću: "Gospodin Sačić nema odobrenje generala Gotovine, njegove obitelji ili njegovog odvjetničkog tima da koristi ime generala Gotovine za organiziranje bilo kakvih prosvjeda. Ako on želi organizirati prosvjede zbog drugih hrvatskih branitelja ili u svoje ime, to je apsolutno njegovo pravo."
Na kraju je zaključio: "Generalu Gotovini kao vjerniku to puno znači i siguran je da će i te molitve pomoći da dođemo do pravedne presude, a ovdje je pravedna presuda isključivo oslobađajuća presuda."

Petak, 15. travnja 2011.

Ni najbolji poznavatelji "haaške pravde", kakva je, primjerice, novinarka Ivana Petrović, ne mogu predvidjeti kakvu će prvostupanjsku (!) presudu 15. travnja donijeti Raspravno vijeće Haaškog suda. Molitve i post, vjeruju generali, biskupi i barem 85 posto Hrvata, ne mogu odmoći, a mogu pomoći. Željko Sačić vjeruje, sasvim pogrešno, da neku ulogu u daljnjem odnosu hrvatskoga pravosuđa, pa i Haaškoga suda, mogu imati i prosvjedi. General Ante Gotovina u to ne vjeruje i njegovu bi "nevjeru" svakako trebalo poštovati.
Što, pak, kazati o velikom štovatelju dokazanih ratnih zločinaca (najnoviji je Gadafi) Stjepanu Stipi Mesiću? Neki mi biskupi kažu da je o njemu najbolje ne trošiti riječi. S tim se nikako ne slažem. Ne smije se šutjeti o bivšem predsjedniku koji će do kraja života imati godišnju apanažu od kojih milijun kuna, a koji želi samo jedno: da hrvatski generali i njihov vrhovnik (posmrtno) budu osuđeni kao zločinci protiv čovječnosti, pa i genocidni zločinci koji su se udružili kako bi stvorili veliku Hrvatsku i očistili je od ne-Hrvata.