Arbitraža još nije definirala morsku, tj. kopnenu granicu uz zapadnu obalu Istre, ali gotovo je sigurno da je Jadranka Kosor za slovensku deblokadu pregovora Sloveniji „darovala“, pardon, poklonila preko 100 km2 teritorijalnih voda Republike Hrvatske.

Javno sam obećao ako arbitražna odluka bude drugačija, onakva kakva bi trebala biti po Božjim i ljudskim zakonima (definirana crtom sredine u Piranskom zaljevu) da ću se definitivno „maknuti“ iz politike.

Nisu prošle ni dvije godine i ponovo šok za ribare uz zapadnu obalu Istre.

Slovenski ribari mogu od danas loviti do Vrsara.

Mogu loviti 50 km južno od Pirana, tj. crte sredine u Piranskom zaljevu.

Temeljem čega? Kako?

Famoznog SOPS-a kojeg je svojedobno potpisao Mate Granić, a temeljem čega je dogovoreno: „slovenski ribari mogu loviti do Vrsara (gdje još ima ribe), a hrvatski do Ankarana (gdje uopće nema ribe)“.

Nakon Mate Granića, Ivica Račan je to ribolovno područje sveo na 1/3, tj. smanjio štetu, pa je sa Drnovšekom dogovorio da Slovenski ribari love do Lovrečice (južno od Umaga, ali eto Jadranka Kosor, osim što će vrijeme pokazati da je kroz arbitražni sporazum Sloveniji poklonila više od 100 km2 teritorijalnih voda Republike Hrvatske, ponovo se vraća na sporazum HDZ-ove Vlade iz devedesetih godina i omogućuje Sloveniji, ne samo da njihovi ribari ribare, već i pred arbitražom dokazuju kontinuitet prisutnosti u teritorijalnim vodama Hrvatske, shodno njihovom (nelegalno) proglašenom ZERP-u.

Što je točno ispregovarano:

„Pogranično područje na moru, prema ovom sporazumu, jest morski prostor pod suverenošću svake ugovorne stranke koji se nalazi uz zapadnu obalu Istre, sjeverno od 45 stupnjeva i 10 minuta paralele sjeverne zemljopisne širine, od vanjskog ruba teritorijalnog mora Republike Hrvatske gdje ta paralela dodiruje kopno zapadne obale Istre (Grgatov rt Funtana).“

Doslovni je to citat iz SOPS-a, kojim je definirano do koje je granice moguće zajedničko ribarenje u pograničnom području. U sporazumu je navedeno i da će ugovorne stranke, odnosno Hrvatska i Slovenija, tretirati ribare iz susjedne države koji ribare u njihovom teritorijalnom moru kao domaće. Za određivanje ribolovnih alata bila bi zadužena stalna mješovita komisija koja bi predlagala i izdavanje dozvola za obavljanje ribolova.

U SOPS-u se spominje i da bi u pograničnom području teritorijalnog mora druge države dnevno moglo ribariti pet koćarica i dvadeset brodica koje obavljaju ribolov uz uporabu mreža stajačica. Potpisnici tog sporazuma su, inače, bili Mate Granić i Zoran Thaler, ministri vanjskih poslova Hrvatske i Slovenije. SOPS je potpisan 28. travnja 1997., a stupio je, osim ribarskog dijela, na snagu 2001.

Osobno smatram da gotovo nepostojeća slovenska ribarska flota neće nam nanijeti veću gospodarsku štetu, ali moralnu da.

Konačno svi smo vjerovali da SOPS neće stupiti na snagu dok se ne definira morska granica putem međunarodne arbitraže, ali SOPS je samo uvod u ono poniženje koje ćemo sutradan doživjeti kada ćemo se i formalno oprostiti od najmanje 100 km2 teritorijalnih voda uz zapadnu obalu Istre.

BANKROTOM BRODOGRADNJE DO BONKROTA DRŽAVE

I tako, dok se vlast i opozicija priprema ju za izbore, Vlada Jadranke Kosor se izruguje, a premijerka podcjenjuje porukama da je: „oporavak vidljiv u svakom smislu“.

Gospodarstvo tone, izvoz stagnira, nezaposlenost se rješava kroz popisivače stanovništva, a uskoro dobivamo i novi zakon o brodograđevnoj industriji. Točnije „Zakonom o uređenju prava i obveza brodogradilišta u postupku restrukturiranja“, kojeg je jučer Vlada uputila u hitnu saborsku proceduru, ozakonila svoje prijašnje odluke i ugovore o uređenju imovinsko-pravnih odnosa s brodogradilištima kojima je u javni dug ukupno prenijela 8,15 milijardi kuna i tako prebila vrijednost nekretnina koje su postale pomorsko dobro, a bile su vlasništvo brodogradilišta.

Također, predloženim zakonom ozakonjuje se ranija odluka o preuzimanju u javni dug 11,3 milijardi kuna izdanih državnih jamstava brodogradilištima, a točan iznos koji će postati javni dug ovisit će o restrukturiranju i vremenu završetka privatizacije brodogradilišta te o ugovorima s novim vlasnicima.

Novost je da se predloženim zakonom propisuje otpis poreznog duga brodogradilišta, koji će nastati nakon što im se u postupku restrukturiranja i privatizacije očiste bilance jer će iskazati fiktivnu dobit na koju bi morala platiti poreze, što im se ovim zakonom unaprijed otpisuje.

Ministrica financija Martina Dalić nije decidirano odgovorila premijerki Jadranki Kosor na njezin upit hoće li državni proračun moći pokriti sve te troškove restrukturiranja i privatizacije brodogradilišta. Odgovorila je samo da je taj proces kompleksan te da će izazvati određene troškove za državu, ali je istaknula da predloženim zakonom „činimo korak koji će brodogradilišta postaviti na noge“, jer će novi vlasnici njima morati upravljati na tržišno održiv način“.

Znači, nakon što smo u brodogradnju usisali od 2000-te do danas preko 28 mlrd. kn, možemo računati da će poreski obveznici (da li je to tempirana bomba za buduću vlast) morati se isprsiti za još 11 mlrd. kn.

40 mlrd. kn nisu sva hrvatska brodogradilišta privredila u zadnjih 10 godina, ali temeljno je pitanje zašto je Uljanik Pula svo ovo vrijeme mogao poslovati bez kune državne pomoći, (ne zaboravimo da je iz stečaja izvukao i Viktor Lenac), dok su drugi samo politizirali i čerupali javne financije.

Jasno je da radnici za ništa nisu krivi (krivi su u toliko što su ljudi dalmatinskih brodogradilišta dominantno glasali za HDZ), a iz stečaja su ih izvlačili poreski obveznici cijele Hrvatske, pa i oni koji nikada nisu bili za HDZ.

Što znači ova „odluka o preuzimanju u javni dug 11,3 mlrd. kn državnih jamstava“?

Početak privatizacije, tako da će se 3. maj, Kraljevica, Brodotrogir i Brodosplit prodati za 4 kune. Pardon, svako brodogradilište za 1 kn.

Stoga, ako smo mogli Sloveniji ustupiti najmanje 100 km2 teritorijalnog mora za „0“ kuna, ovdje kod brodogradnje smo postigli i dobru cijenu (ne računajući restrukturiranja i sanacije od 50 mlrd. kn) od čak 1 kn po brodogradilištu.

I zato gospodo, kada se niste željeli pobuniti protiv HDZ-ove politike, probudite se prije podneva na dan izbora i budite svoji.