Objavi na:
|
||
|
||
Dana, 26.05.2011. uhapšen je Ratko Mladić. Istina, da je Srbija htjela, mogla ga je uhapsit i deset godina ranije. Sad vidimo koja je zasluga Haaškog suda i međunarodne zajednice da se izvrši pravda i zadovolji žrtva.
Srbija je sazrijela. Ovo joj je legitimacija do EU. Nema kolektivne odgovornosti. Nema genocidnih naroda. Niti je to srpski narod, niti zbog Jasenovca itko smije prozivati hrvatski narod da smo fašisti.
Zbog svega onoga što je Hrvatska proživljavala pod „komandom“ Mladića (Šibenik, Škabrnja), a poglavito BIH (Srebrenica), žrtve nećemo uskrsnuti, ali ćemo jednu zločinačku Miloševićevu politiku hapšenjem Mladića definitivno sahraniti.
Ne treba graditi 'bratstvo i jedinstvo'
Ovim se šalje poruka: ratni zločin ne može proći nekažnjeno. Neće biti nedodirljivih, ali nakon ovoga više nije bitan Mladić, već oni koji su do jučer štitili ratnog zločinca Ratka Mladića. Jednako tako, oni koji u Hrvatskoj nisu procesuirali hrvatske ratne zločine biti će apostrofirani budućim presudama.
Ohrabruje Tadićeva izjava da će odgovarati svi koji su u tome sudjelovali (štiteći Mladića), svi koji su ga skrivali i gradili kult Mladića.
Hrvatska i Srbija nakon ovog hapšenja nastavit će surađivati, graditi međusobne odnose i polako će zatvoriti krvave stranice naše povijesti.
Ovo je stiglo prekasno za žrtve Škabrnje i za žrtve Srebrenice, ali ovo je obećavajuće za Tadićevu Srbiju, a to onda znači i za građane Hrvatske i BiH.
Hapšenje Mladića za sve njegove žrtve znači pravdu, a za sve balkanske zločince kaznu. Žrtve Škabrnje, Vukovara, Srebrenice nisu bile uzaludne. 2001. između Hrvatske i Srbije ne treba graditi novo „bratstvo i jedinstvo“, ali trebamo živjeti u miru jer smo upućeni jedni na druge i jedni bez drugih ne možemo. Jasno, svatko pod svojom zastavom.
Nakon ovoga moramo potjerane i izbjegle vratiti na njihova ognjišta.
Mladić otplesao posljednje kolo u HaaguDanas znamo, Haag nije rezerviran samo za Hrvatsku, niti je predodređen samo Srbiji. Haag nam je pomogao završiti rat kojega je Miloševićeva klika 1991. nametnula Hrvatskoj i BiH. Jednom riječju, 26. svibanj 2011. godine veliki je dan za cijeli Balkan.
Možda mi to nećemo prepoznati već danas, ali to je svijet već prepoznao. Balkan se vraća kući. Miru i suživotu.
Kažu da je Mladić plesao po svadbama. OK. Ovim danas je svoje otplesao. Od danas će svi ratni zločinci plesati po nekim novim taktovima. Danas nikome, koliko hrvatskim Srbima, nije stalo do toga da „padne“ i posljednji skladištar (Hadžić).
Mladić je bio produkt velikosrpske politike. Jedna druga politika omogućila mu je da pleše po svadbama. Ono što obećava, Tadićeva politika mu je odsvirala posljednje kolo u Haagu. Nakon ovoga vidimo da u Europi ima mjesta za sve melodije, i hrvatske i srpske. |
||||