Lako se može dogoditi da se parlamentarni izbori ne održe na jesen, u listopadu ili studenom mjesecu, što bi bilo normalno i politički korektno, već u proljeće naredne godine. Glavni razlog mogućoj dodatnoj prolongaciji izbora biti će napuštanje „mitskog“ mjeseca lipnja u kojem su, prema vladinim najavama, pristupni pregovori trebali biti završeni. Na taj način doći će do pomicanja i ostalih rokova. Namjera Jadranke Kosor je više nego očigledna: okončati pregovore, potpisati pristupni ugovor, raspisati referendum i objaviti njegov pozitivan ishod. Nakon toga, ako se baš mora, mogu se održati i izbori.

Sasvim je jasno da je gđa. Kosor sve karte bacila na Europsku uniju, a tu, bez obzira na medijsku ofenzivu vlade u zadnje vrijeme, stvari malo zapinju. Pristupni pregovori, uzmimo najoptimističniju varijantu, mogu biti okončani u srpnju ili rujnu. Zatim slijedi izrada pristupnog ugovora. Samo njegovo prevođenje odnijeti će dodatna tri ili četiri mjeseca. U najboljoj varijanti ugovor će biti potpisivan u božićnom ugođaju, a referendumsko izjašnjavanje moglo bi se organizirati najranije u siječnju 2012. godine. Samim time, ako se izbori ne provedu usporedo s referendumom, već se približavamo proljeću i onome krajnje dopuštenom ustavnom roku.

Iskusni HDZ-ovci znaju da su države prolazne

HDZ je svjestan da je EU vrlo slab adut, a budući drugoga nemaju, moraju ga brižno čuvati, čekajući da protivniku popuste živci. Također, dodatni argument za HDZ-ovu strategiju „kupovine vremena“ je opsjednutost ove stranke uvjerenjem u vlastito mesijansko poslanje. Dvadeset godina legitimitet su zasnivali na državotvornosti i zaslugama, stvarnim ili izmišljenim, za stvaranje hrvatske države. Sada su u Europskoj uniji ponovno prepoznali takvo državotvorno pitanje. Izbornu kampanju, izvjesno je, nastojat će temeljiti na isticanju zasluga za povratak Hrvata zapadnoeuropskoj obitelji i time bijegu s nestabilnog Balkana. Naravno, tema gubitka suvereniteta slučajno će se zagubiti. Uostalom, oni upućeniji HDZ-ovci, s partijskim stažem posebno, pragmatično pristupaju politici, računajući da su države prolazne te stoga svaki trenutak treba iskoristiti za uživanje u vlasti.

Premijerka vrlo dobro zna da sve dok bude novca za mirovine, socijalne naknade i plaće za državni sektor, naravno sve po cijeni novoga zaduživanja i daljnjeg propadanja države, većih nezadovoljstava u društvu neće biti. Koalicijski partneri, u slučaju zanovijetanja, već će biti, prema dobrom hrvatskom običaju, kupljeni. To je, znajući HDZ, a njihov iskreni protivnik sam hvala Bogu već dva desetljeća, strategija koju će ta stranka nastojati provesti. Njihov nagon za preživljavanje postao je legendaran i ne smije se podcijeniti.