Osuđujući nemile događaje u Splitu, predsjednik naš dragi reći će „ovo nije slika Hrvatske“. Preblago bi bilo reći da predsjednik nije u pravu. Upravo to je, odnosno preciznije rečeno, i to je, prisjetimo se samo kriminala, korupcije i ostalih vidova nasilja, slika Hrvatske. Prava slika Hrvatske. Završetak pregovora o ulasku u EU ne bi trebao biti razlog samozavaravanju, čemu smo inače skloni.

Umjesto čuđenja i verbalnog zgražanja vrijeme bi bilo da odgovorni za budućnost ove zemlje počnu zavoditi red u svim segmentima društva. Naravno, tada bi se pojedinim grupacijama trebalo početi i zamjerati. Prisjetimo se žalosne nemoći države da stane na kraj šačici navijačkih huligana. Ni njihovo divljanje, u zemlji i van nje, uz kontinuirano iskazivanje ustaškog resentimenta, nismo bili u stanju riješiti. Razlog je što su i oni potencijalno biračko tijelo, a svaki PR stručnjak će reći, posebno u ovo predizborno vrijeme, da ulazak u sukob s nekim nije pametna politika. Cilj je svidjeti se svima. Ako se mora kritizirati, uputa je, neka to bude uopćeno i nejasno, što je aktualni predsjednik izvježbao do savršenstva. Ako se već nekoga treba zatvoriti, to po mogućnosti treba biti politički otpadnik koji već leži u prašini, što opet, s promjenljivim uspjehom, provodi aktualna premijerka. Jedino „lider“ oporbe iskreno dokazuje da glavni pretendent na vlast ne predstavlja nikakvu političku alternativu. Tu ni PR čarobnjaci ne bi mogli pomoći (pogledati epizodu „Papa i Hrvati“).

Mijenjati stvari tako da ostanu nepromijenjene politika je koju baštinimo još iz socijalizma. Zadnji ozbiljan pokušaj reforme na ovim prostorima bio je prije pola stoljeća. Protivnika reformi nije bilo samo na istoku bivše države, kako inače u većini udžbenika piše, bilo ih je i ovdje, i to nemali broj, što se i danas potvrđuje. Iako su reforme ovome društvu nužno potrebne, ne treba biti naivan, njih, u ovakvim konstelacijama političkih odnosa, teško da će biti. Razlog je što mnogima u vlasti, a i van nje, upravo odgovara ovakvo stanje, a oni koji bi intimno željeli promjene, iz osobnog komoditeta odustati će od njih već na početku. Zbog toga i idemo u EU, naivno vjerujući da će nas ona spasiti od nas samih.

Gluposti i primitivizma ima i drugdje, pronaći ćemo ih u bilo kojoj EU državi (i Nizozemskoj), ali izgleda upravo na ovim prostorima od gluposti i primitivizma može se, ako imaš dobar želudac i đon obraz, iznimno dobro i ugodno živjeti. Zbog toga naše političko vodstvo trebalo bi konačno pokazati malo više odgovornosti za ovu nesretnu državu. Ni tjedan dana nije prošlo kako smo ispratili Papu, a na njegove riječi smo već zaboravili ni ne stigavši ih primijeniti u svakodnevnom životu. Biti će da nam, ne samo Sveti otac, već ni sam Bog ne može više pomoći.