Dana, 21, lipnja 2011. Večernji list objavljuje naslovnicu na kojoj donosi:

„Sanader uzeo 10 milijuna Eura mita i INU dao Mađarima“

„Sanader 5 od 10 milijuna eura mita za INU uzeo još 2009.“

„Isplata je išla preko Cipra, a završila u Švicarskoj“,

„U istražnom zahtjevu navodi se da je Sanader primatelj mita, šef MOL-a Hernadi davatelj mita…“ itd.

Ako je tome tako, a lako moguće da je tako, onda treba učiniti sve, ne samo da Hrvatska, (a vjerojatno će to učiniti i Mađarska) tuži Hernadia (šefa MOL-a), već, ono što je daleko važnije, Hrvatska treba tražiti raskid ugovora sa MOL-om i da se toj kompaniji nikada više ne dopusti pristup hrvatskom tržištu i našim tvrtkama. O.K. Privatizacija INE započela je 2002. MOL je odabran kao partner INE 2002, (sa „ljevice“ jedini koji su bili protiv te privatizacije bili su Zlatko Kramarić LS i Damir Kajin IDS), ali ne mogu vjerovati (iako je 505 mil. ondašnjih USD bila „mrvica“, „kikiriki“, za prijenos upravljačkih prava MOL-u), da je itko iz trećesiječanjske administracije uzeo i lipu.

Bilo kako bilo, ugovor između hrvatske Vlade i MOL-a o prodaji INE valja raskinuti (poništiti), a građanima podastrti sve što je prethodilo, kako prijenosu upravljačkih prava INE na MOL, tako i samu privatizaciju (kupoprodaju) kompanije koja je 90-ih iznijela teret rata na stranu što je kroz šverc nafte Srbima, točnije Martiću, mnogima iz nomenklature tadašnje vlasti omogućila silnu zaradu, dok onima drugima granatu u kuću iz Martićevih tenkova koji bi inače bili nepokretna hrpa – gomila, željeza da ih hrvatska strana nije uredno opskrbljivala naftom. O ratnom profiterstvu, znam, neće se otvarati rasprava, ali o privatizaciji INE izgleda hoće. Za početak i to je nešto. Međutim, za privatizaciju INE netko je dizao ruku i u Vladi i u Saboru. Tješim se da nisam bio među njima ni 2002., a ni 2009. Hrvatskoj treba povratak Ive kao ozeblom sunce. Zašto? Da dobijemo cijelu istinu i oko INE i oko samog karaktera njegove vlade. Sanader je bio autokrat, bio je dominantan i u Hrvatskoj i u HDZ-u i u Vladi, ali odluke o INI nije donosio sam. Vlada nije „dječji vrtić“, a ni ministri nisu djeca od 6 godina.

Ivu Sanadera Hrvatska prezire. Ponajviše ga preziru oni koje je ustoličio – doveo na vlast. Ja Ivu nikada nisam prezirao, ali sam ga među prvima prozivao. Prezirao sam njegovu politiku koja je bila ravna zločinu, između ostalog i zbog klimavaca koji su ga okruživali. Hrvatska će uskoro doznati cijelu istinu: tko je bio sa desna, a tko sa lijeva od boga oca Ive. Ni bankomat ne može orobiti pojedinac, potrebna je za to grupa. Državu, pa makar ne bila veća od bankomata, ne može opljačkat – rasprodat – pokopati pojedinac.

Imam dojam da je Ivo samo čekao proširenje istrage i u slučaju INE. Možda ga je to navelo na ekspresni povratak. Kod INE – MOL-a riječ je o međunarodnom elementu spora i ako tu inkriminaciju ospori učinio je gotovo sve u svojoj obrani.

Želim kazati, 10 milijuna MOL-ovih eura nije mogao biti novac samo za jednoga. Sve u svemu, dobro nam došao Ivo. Za požar u Sisku nisi odgovoran. Odgovorni su oni koji umjesto da dividendu INE ulože u rekonstrukciju rafinerija, istu troše za krpanje proračunskih rupa. No, nikada se ne zna, tvoji suradnici koji su ti se kleli na vjernost možda te i za to prozovu. Odgovoran si što si takvu stranku stvarao razmišljajući o sebi i svojim pobočnicima umjesto da si – da ste radili za dobrobit Hrvatske.

JACO RASPISUJ IZBORE JER VEĆ JE KASNO

HDZ će biti pobjednička stranka i na predstojećim parlamentarnim izborima“.

Ako je tome tako „Jaco sviraj kraj“.

Gospodarski smo uništeni!

U prvom kvartalu BDP je pao 0,8 posto, pokazuju konačni podaci DZS-a.

Za razliku od prethodnih kvartala, kada su neke komponente BDP-a bilježile plus, u prva tri mjeseca ove godine sve su negativne. Potrošnja kućanstva pala je 0,1 posto nakon dva tromjesečja rasta, a državna potrošnja smanjena je za 0,9 posto. Investicije su nastavile padati, iako po nešto nižoj stopi, i zabilježile su minus od 6,7 posto. No, najviše je razočarao izvoz koji je pao čak 11,1 posto, najviše od zadnjeg kvartala 2009. godine.

Uvoz se istodobno povećao za 5,3 posto, pa je negativan bio i ukupan doprinos razmjene roba i usluga BDP-u od 0,8 posto. U ovom kvartalu očekuje se blagi oporavak kojeg bi trebala održati turistička sezona, ali sve procjene pokazuju da će BDP ove godine teško dostići rast od 1 posto, cit. Jutarnji list, 21.06.2011.

Da, na koljenima smo.

Neka se nitko ne zavarava da će 2011. a ni 2012. (po preuzimanju Vlade po opoziciji) poteći „med i mlijeko“.

Jasno da će se mnogi mnogo čega morati i ubuduće odricati.

Ali, uvjeren sam žrtva većine (uvijek će se sve lomiti na većini, a ne bandi tajkunskoj) ipak će biti sa vremenom honorirana boljim standardom za većinu građana ove zemlje.

Što radi naša Vlada?

Već dvije godine bavimo se samo EU. Dobro, pred zaključenjem smo pregovora i dobivanja datuma ulaska u EU. Istina, uz monitoring, ali bolje i tako nego nikako.

Međutim, uvjeren sam da Hrvati više razmišljaju o gay prosvjedima nego EU. Točnije, ako o nečemu prosječni građanin Hrvatske razmišlja su radna mjesta, plaće, cijene, zdravlje, a ne EU. Koliko nam EU može pomoći? Može, ali nemojmo se zavaravati da će oni „kopati“ umjesto nas.

A Hrvatska tone.

Ni turizam neće biti kakav smo očekivali. Pomoći će nam (nama na moru) i spajanje blagdana (od 22. do 28.06.), ali to (sa blagdanima) da cijeli tjedan gotovo nitko ne radi je tragedija za zemlju razorene ekonomije.

„Ponosni smo na tebe (J.Kosor) i volimo te“ poručuje šefici HDZ-a Vladimir Šeks.

Sada znam tko je iskovao poklič „papa volimo te“.

Ali papa je otišao, Europa se tek nazire, a do 1.07.2013. valja nam preživjeti.

Mnogima će biti teško.

Prije gore nego bolje. Evo, uskoro se ukida i „0“ stopa PDV-a na kruh, lijekove, mlijeko… dječje potrepštine.

Umjesto „0“ stope uvodi se (uvest će se) međustopa od 10% sa time da će se smanjiti – tako nam poručuju, PDV na meso, kojeg su se mnogi odrekli, a da nisu vegetarijanci, ali će poskupjeti kruh bez kojeg se ne može preživjeti.

Istina „0“ stopu PDV-a nitko ne poznaje osim HR, ali gotovo nitko u EU (zapravo nitko) ne posjeduje jedinstvenu stopu PDV-a od 23% kao Hrvatska.

Znači EU da, ali neka nitko ne misli da će preko noći biti bolje. Puno ćemo se toga odreći, da bi sutra neki tu žrtvu mogli kapitalizirati.

Što očekujem od izbora.

Promjenu na čelu vlade.

Očekivan, gospodarski napredak.

Civilizacijski iskorak za one koji će se upustiti u poslovni svijet.

Manje privilegiranje tajkuna, a više malih obrtnika, zanatlija, malih trgovaca jer je uvijek bolje imati 20 malih poslovnih subjekata nego jednog velikog.

Tko će se promjenama odupirati? Oni koje je država (HDZ) stvorio. Kojima je sve dao i prepustio. Oni koji žive od poticaja, i koji su na državnim sinekurama.

Ali dobro, šteta da Europa nije ranije „došla“ u Hrvatsku.

Da ranije nismo počeli europski razmišljati i osjećati njene prednosti i nositi se sa europskim manama.

HANDŽAR DIVIZIJA „ILITI“ NOŽ DIVIZIJA

Hrvatska je bila žrtva velikosrpske agresije, ali nitko ne bi trebao braniti „naše“ pokolje nad onima koji se ničim nisu ogriješili u Hrvatsku državu, a stradali su samo stoga što su bili Srbi. Koliko je Srba stradalo u Sisku? 100-200 ili 600?

Ono što me gotovo proganja, da su u tome sudjelovali i neki iz Istre (Handžar divizija). Koliko njih?

30-tak ili više nije bitno. To što su u Istru došli iz BIH ili Sandžaka također nije bitno. Muslimani, Bošnjaci su u Istri uvijek dijelili sudbinu sa većinskim narodom, a to što je nekolicina njih počinila (u ime koga, za što) stravičan zločin ne znači da su to počinili ni Bošnjaci ni Istrijani, već pojedinci koji imaju svoje ime i prezime, i koji bi se trebali stidjeti svog rada, kao što se mi trebamo stidjeti njihove uloge u Domovinskom ratu. Znao sam da se u II. svjetskom ratu (uz Pavelića) borila se i Handžar divizija. Znao sam za njene zločine, ali do pred godinu dana nisam znao da „handžar“ znači nož, kao ni da se takva jedinica „provukla“ kroz Domovinski rat.

Pogotovo ne da je tu jedinicu „podarila“ Istra.

Da li je krivnja samo na tim pojedincima koji su počinili neke od najsvirepijih zločina u sisačkom kraju? Nije. Krivnja je i nad onima koji su dopustili da jedinice-postrojbe takvog naziva oblate Domovinski rat. Da, imali smo u Istri 90-tih (opet nije riječ o Istrijanima) i grupu Max Luburić koja je također sudjelovala u nekim ratnim događajima. Znam da sam se i ranih devedesetih zgražao nad tim nazivima, poručivao, da se te pojedince ukloni iz jedinica jer da oni nisu prijetnja neprijatelju već Istrijanima, ali „micanje“ tih pojedinaca tada je bilo gotovo nemoguće, ali što imamo danas: nesreću za mnoge nedužne građane Hrvatske koji su stradavali samo stoga što nisu bili bili Hrvati, tragediju za te mržnjom zaslijepljene pojedince, (kao i njihove obitelji), i sramotu po Vlast koja nije reagirala, a trebala je.

Sigurno je jedno da se danas neki pojedinci moraju procesuirati da nitko ne bi sutra rekao da Hrvatska 2011. (kao 90-tih) tolerira pojedince koji su počinili zločin. Ako su ih počinili, počinili su ih u svoje, a ne hrvatsko ime.

P.S.

Drago mi je da Istra 1961 ostaje u Prvoj ligi. No, nije pošteno da je Velika Gorica (koja je zaslužila Prvu ligu), izgubila status prvoligaša.

Nogomet nam je kao država.

Nepravedan prema mnogima, a blagonaklon nekima. Ovaj puta prema Istri darežljiv, a prema Velikoj Gorici krajnje isključiv.