Kronologija zločina:

Studeni 2000. Paravinja pokušao silovati ženu u Srijemu; odležao je gotovo godinu dana u Sremskoj Mitrovici

Ožujak 2004. osuđen na 4,5 godina zatvora zbog silovanja i pokušaja silovanja; Sud u Novoj Pazovi u Srbiji raspisao međunarodnu tjeralicu

2005. Osnovni sud u Sokocu (BIH) raspisao tjeralicu zbog sumnje da je 2002. počinio kazneno djelo silovanja u BIH

2007. Ministarstvo pravosuđa RH obaviješteno je o međunarodnoj tjeralici zbog silovanja i pokušaja silovanja

Od 2007. do danas - Srbija od Hrvatske nije zatražila izručenje ni preuzimanje izvršenja kazne zatvora zbog silovanja i pokušaja silovanja

Lipanj 2010. osumnjičen za pokušaj silovanja 24-godišnje autostopistice na području Omiša

26. lipnja 2010. na splitskome Županijskom sudu pokrenuta istraga omiškog slučaja i osumnjičeniku određen pritvor

27. lipnja 2010. Šibensko Županijsko državno odvjetništvo zatražilo istragu zbog sumnje da je ubio Antoniju Bilić kako bi prikrio pokušaj silovanja.

Ili, kao što bi kolumnisti Novog lista, Ćićo Senjanović poručio: Zašto Hrvatska nije osuđenog silovatelja Paravinju izručila Srbiji?

Jer naš Ustav štiti naše monstrume.

Zašto Hrvatska nije sama sudila Paravinji?

Jer mi ne sudimo ni onima koji siluju zakon.

Doista, sjajna (do boli točna) ocjena Ćiće. Zahvaljujući tome da je hrvatska policija „štitila“ tog monstruma dogodio nam se zločin kojega je teško bilo i zamisliti da će zločinac nakon silovanja po BIH i Srbiji nastaviti to isto činiti (usput i ubijati) i po Hrvatskoj.

Ako ga, temeljem Ustava, ne možemo izručiti, trebali smo mu sami suditi. Ali, ako nismo sudili ratnim zločincima osuđenima u BIH zbog ratnog zločina na pripadnicima Bošnjačkog naroda, netko je pomislio da to „pravilo“ treba protegnuti i na silovatelje. Strašno.

Koketirati sa monstrumima je strašno. Jednako je stravično tolerirati (i tu nema bitne razlike između Hrvatske, Srbije, BIH) ratne zločince koji su svoja nedjela činili u ime „srpske“, „hrvatske“ ili „bošnjačke“ politike.

Kada budemo bili spremni suditi „našim“ ratnim zločincima, više se neće događati slučajevi Antonije Bilić.

P.S. A što kaže Jadranka Kosor?

Inzistiramo da D. Paravinja stane pred lice pravde što prije, ali i da se ustanovi je li bilo propusta hrvatskih institucija….“

„Vidjet ćemo je li se moglo više i bolje…“

Gđo Kosor. da ste u opoziciji, ne da bi tražili ostavku ministra MUP-a, pravosuđa, već bi na noge dizali građane kao što je Vaš predčasnik činio 2001. Ali Račan nije izručio Gotovinu. Učinila je to Vlada u kojoj ste sjedili prva s desna Ive Sanadera.

Račanova vlada nije odgovorna za ovu tragediju obitelji Bilić, kao što nije odgovorna ni za ovu sramotu hrvatskog MUP-a i države u cjelini.

Međutim, vlade nisu „imaginarni“ pojam. To su skupine ljudi koji donose odluke o krucijalnim nacionalnim interesima, a netko njima i predsjeda. Taj je i najodgovorniji.

U slučaju Antonije Bilić zakazali su i neki ljudi iz hrvatskih vlada.

Ponavljamo, ne oni iz Račanova tima. I što sad?

Hoće li netko odgovarati, ili će nam i ovaj puta za sve biti odgovoran Beograd.

Onaj tko je u stanju „popušiti“ ovu floskulu da je i u slučaju nesretne Antonije Bilić odgovoran Beograd, taj ne misli dobro Hrvatskoj.

IUSTITIA ET PAX govori da se „nesnošljivost prema katolicima u Hrvatskoj intenzivira“….

Nevjerojatno. U zemlji u kojoj ima 90% Rimokatolika Crkva govori i nesnošljivosti. Točno nesnošljivosti ima protiv pedofila ili bogaćenja jednih na račun drugih (pa i Crkve), ali, govoriti o nesnošljivosti u zemlji gdje su svi (gotovo svi) ministri Rimokatolici, (to isto vrijedi i za zastupnike, pa i mene), gdje se gotovo nitko osim predsjednika Republike drugačije ne deklarira je floskula ravna onoj da je Beograd kriv za nestanak Antonije Bilić.