Točno je, Zoran Milanović silno je pomogao Ivi Josipoviću da postane predsjednikom RH. Zašto isti ne bi „vratio“ dio podrške Milanoviću? No, to ne znači da Milanović radi posao Predsjednika RH, a niti Josipović glumi šefa opozicije.

Najbolje što je Milanović do sada uradio, u svom političkom mandatu, je „nominacija“ Ive Josipovića na predsjedničkim izborima 2009. pokazalo se da je Josipović dobar izbor za Hrvatsku. Da tome nije tako ne bi uživao (u onome što radi) 80 postotnu naklonost hrvatskih građana. Neka ostane na strani pravde pa će biti na pravoj strani.

Nije predsjednik vanzemaljac pa da njegov nastup može biti lišen bilo koje emocije. Dolazi iz redova socijaldemokrata i logično mi je da mu je ta politika najbliža, kao što je jasno da će i SDP na izborima 2011. iskoristiti i popularnost Ive Josipovića.

No sutra, bez obzira što Josipović neće voditi Vladu (i što neće biti direktno odgovoran za ekonomsku sliku Hrvatske), ali, pošto će „opozicija“ imati (držati) „sve“ funkcije u državi (predsjednika države, Vlade, ministre…), odgovornost sviju nabrojanih biti će daleko veća no što je danas, pa tako i samog Predsjednika.

Ako Milanović (budući mandatar) izabere tim ljudi nalik Josipoviću, Hrvatskoj može biti samo bolje. I nemojmo zaboraviti: ako je netko pomogao Vladi Jadranke Kosor to je bio Josipović, te bi stoga, HDZ trebao biti posljednji koji bi trebao prozivati Josipovića.

Đuro Brodarac je stradao od sustava koji ga je stvorio

Iskreno želim izraziti sućut obitelji pok. Đure Brodarca. To je ljudski, to je kršćanski. Đuro Brodarac bio je na čelu obrane Siska i Banovine. Tom obranom silno je zadužio Hrvatsku. Međutim, na sisačkom području događale su se takve strahote, a u kojima su sudjelovali pripadnici HV-a, da ta događanja svatko normalan mora osuditi.

Stradalo je nekoliko stotina lojalnih građana srpske nacionalnosti. Nije moguće da za ta zbivanja nije znao vrh države, koji ništa nije činio da se tragedija zaustavi.

Danas ne želim govoriti da li je za ista pok. Brodarac kriv ili odgovoran, ali reći ću, da je politički vrh RH želio, mogao je spriječiti svako takvo nedjelo. Đuro Brodarac u to vrijeme bio je na čelu MUP-a pa mu je mnogo toga moralo biti poznato. To ne znači da je nalagao zlo.

Razumljivo, to ne delegitimira pravičnu obranu napadnutog hrvatskog naroda. To ne delegitimira sve one časne pripadnike HV-a koji ničim nisu okrvavili ruke, niti ta mučna događanja (likvidacije) legitimiraju agresiju na RH (balvan revoluciju ili pobunu).

Na ovom mjestu već sam pisao o Handžar diviziji (nož diviziji), i njihovom krvavom „lešinarenju“ po sisačkom području.

Da je politički vrh RH želio zaustaviti sva ta zbivanja, mogao je to učiniti jednom zapovijedi. No, nije.

Zato su ondašnji politički akteri suodgovorni i za sudbinu ljudi koje ovih dana proziva DORH, kao što i DORH dijeli odgovornost što je 90-ih slušao politiku umjesto da procesuira ratne zločine, iako su o njima novine pisale, majke stradalih obraćale se DORH-u za pomoć, a i dio nevladinih udruga (HHO) o tome je govorio.

Ovom prilikom prisjećam se i hrabrih istupa Stipe Šuvara koji je među prvima o događajima u Sisku progovorio.

Da, poznavao sam Đuru Brodarca. Iskreno mi ga je žao, ali žalim i za svakom nedužnom žrtvom srpskog naroda.

Moj hrvatski narod bio je žrtva jedne bešćutne agresije (okupacije), nečega što se može nazvati fašizmom, ali nitko nije smio dignuti ruku na bilo kojeg lojalnog pripadnika nekog drugog naroda.

Dok to ne prihvatimo kao „životno“ načelo stalno ćemo se vraćati u prošlost i stalno ćemo se kao nacija dijeliti.

Đuro Brodarac je stradao od sustava koji ga je stvorio, štitio i na kraju propustio sudbini.