Koliko je vjerodostojna HR Vlada?

Prima mons. Milovana (u redu, našeg biskupa iskreno cijenim i poštujem), a neće Bozanića koji je u komisiji za crkveno „razgraničenje“ Dajle, a sjedi preko puta Vlade na Kaptolu.

Politika kako se svidjeti medijima je pragmatična (u izborno vrijeme korisna) ali kada se država povodi za nacionalistima, medijima i popovima moguće nam se zaratiti i sa Vatikanom.

Jasno, šalim se, ali nema mjesta ovoj histeriji.

Ovdje, (u ovom krimiću, gorem od KUMA 1, KUMA 2 i KUMA 3 zajedno) nitko nije (od onih koji se javljaju) u pravu.

Ni Jakovčić, ni papa, ni biskupija Porečko-Puljska, a najmanje država.

Glede Dajle imamo dva „postupka“:

1. Povrat imovine koji počinje presudama Općinskog suda u Bujama koji je „vratio“ župi Dajla 30 ha zemljišta jer da im je po agrarnoj reformi toliko trebalo ostati.

Sud u Bujama nije znao da su fratri dobili 80-tih 1.7 mlrd. ITL lira za odštetu od ITL države.

Da je znao, (pretpostavljam),sud se ne bi upustio u povrat imovine.

Znači, može se reći da je stvarno riječ o optanskoj imovini, (ne daj Bože da su fratri dobili „otpust“ iz jugoslavenskog državljanstva), ali ako je riječ o optanskoj imovini, onda država ne smije vraćati kroz decentralizaciju nikome pa ni crkvi tu imovinu već eventualno može tu zemlju pokloniti, darovati, prodati za 1 kn …

No, da li netko može opravdati da gradovima država neće ustupiti 5. mč. za autobusnu čekaonicu, a crkvi 400 ha uz more ustupa sa poniznosti i zahvalnošću.

Sve bi bilo u redu da se po povratu te imovine, a po usvajanju Zakona o povratu imovine oduzete za vrijeme jugokomunističkih vlasti nisu u Poreču – biskupiji pojavili padovanski fratri i zatražili ono što je „njihovo“, a za što su isplaćeni u ITL, a što je sada postalo vlasništvo Biskupije točnije župe Dajla kojeg je ona revnosno preprodavala, a za što danas iskazuje interes i USKOK.

2003. fratri ustaju tužbom protiv župe Dajle, i točno, između ostalog tvrdeći da na području Dajle (Zone B) nisu vrijedili 1947. zakoni ex Jugoslavije o nacionalizaciji. (Taj prostor se integrira u sastav ex Jugoslavije 54). No vrijedile su Odluke NOO za Istru iz 46, koje je meni uspjelo uvrstiti u Zakon o denacionalizaciji još 1996. po kojim odlukama su „narodne vlasti“ da budem ciničan, crkvi – pa i fratrima u Dajli, sve „legalno“ uzimale (imovinu), što danas s pravom nazivamo otimačinom.

3. No ni fratri, vidimo, nisu bili bez izgleda u sporu sa biskupijom – župom Dajla.

1998. Hrvatska sa Sv. stolicom potpisuje Ugovor o gospodarskim pitanjima, i taj Ugovor postaje pravni temelj, temeljem kojeg fratri mogu doći u posjed nekretnina u Dajli. Jasno, ako zaboravimo na Osimske i Rimske sporazume.

Općinski sud u Bujama je fratre dva puta odbio, ali je Županijski sud u Puli dva puta poništio odluke bujskog suda.

No, prošli su i rokovi za obnovu postupka (5. godina) i presuda Županijskog suda u Puli je postala pravomoćna, konačna i izvršna.

Država je za sve znala (za slučaj Dajla) od 2002. godine i ništa nije činila.

Danas, 2011., a međunarodni ugovori nisu hrvatski Ustav koje bi retroaktivno (jednostrano) mogli mijenjati kao što je to učinjeno sa odredbama o „reviziji pretvorbe – privatizacije“, ratnim profiterstvom …, pa državi i Kaptolu ni ne preostaje ništa drugo doli da moljaka Vatikan da mu ostavi ono što im nije ni trebalo pripasti.

No, ima tu još jedan detalj: dogovor, pa i punomoć te ugovor fratra i Biskupije iz 70-tih godina. Jednom riječju ugovor se tiče povrata imovine fratrima u slučaju da Biskupija uspije u sporu sa državom (SRHR).

4. U međuvremenu su odvjetnici fratra blokirali imovinu župi iz Dajle, zabranili njenim raspolaganjem i tu se pojavljuje Kardinalska komisija, a sve s ciljem da se dvije vjerske ustanove ne glođu oko imovine kao psi oko kosti

Što je odlučila Kardinalska komisija?

Na prijedlog kardinala Bozanića odlučeno je (a i to su mogli uzeti fratri) da neke zgrade ostaju biskupiji, (samostan „konvit“ je župa Dajla „kupila“ od Istraturista) a da fratri dobe zemlju koju nije biskupija prodala, plus 30. mil.€ za prodanu zemlju, da plate sudski spor …

Inače odvjetnicu su digli (ili hoće) milijune kuna, jedna geodetkinja je za vađenje parcela dobila 4 ha zemlje u Dajli …

Zanimljivo je da su dvorišta „konvita“ procijenjena od sudskih vještaka po 300 €/mč pa ono što je izgledalo za crkvu dobro, kada treba platiti sudske troškove … porez na promet nekretnina pretvara se u noćnu moru.

Da budem iskren žalim biskupiju kada vidim kako su se svi trudili da im učine „pjacer“, a na kraju su ih doveli do zida.

Papa, nakon dvogodišnjeg rada Komisije, potpisuje njenu Odluku, i kreće rašamon,

- „smjena“ na minutu biskupa Milovana

- pa tužba DORH-u (šalim se) kojom se tuži papa …. i

- ono što je najgore: nacionalistička, medijska, crkvena histerija u HR.

Ponavljam, ako je ITL obeštetila fratre, kroz formu „denacionalizacije“ država HR i naši sudovi nisu imali što „vraćati“ imovinu crkvi.

Ni fratrima, a ni biskupiji - župi Dajli.

Optanskom imovinom se ex. Jugoslaviji podmirivala ratna šteta za zlo kojeg je soldateska Kraljevine ITL počinila na teritoriju ondašnje Jugoslavije.

Da je isplata ratne štete imovinom građana sa prostora Istre, Rijeke … bila civilizacijska – biblijska nepravda do naših bivših građana, u to nema dvojbe, ali sve međunarodne ugovore, poglavito Osimske i Rimske (ne one Pavelićeve) treba čuvati kao „oči u glavi“. To se ne revidira, i u to se ne dira.

Međutim, to vrijedi i za državu Hrvatsku kada „poklanja“ imovinu crkvi.

Igra, ono što bi Istrijani preveli kao „pjacer“ crkvi od strane države i njenih institucija pretvara se u prvorazredni politički skandal. Sprega politike i crkve je katastrofa.

Još jedanput, država nije smjela u slučaju DAJLA (isto vrijedi i za sudove) vršiti denacionalizaciju nad onim što možemo nazvati optanska imovina.

U ovom slučaju (u to želim vjerovati) spasila nas je ITL država jer je fratre sama obeštetila.

E, sad, kako će iz svega ovoga izići HR država, vidjeti ćemo, ali, sve treba učiniti da „denacionalizirane“ nekretnine iz Dajle ponovo dobije HR država, a potom ih može ponovo ustupiti kome hoće. No da li je to sada uopće moguće? Sumnjam.

Oni koji mogu biti mirni su građani koji su od crkve kupovali nekretnine (Vekić, englezi – golf, istarski poljoprivrednici …..), iako nekima se bavi i USKOK.

Znači nitko ne revidira Osimske ugovore (Jakovčić), nitko iz Vatikana nije napao HR i Istru, nije Bozanić nikoga izdao (kao što tvrde mediji), a najmanje je papa zaboravio na velebni doček u HR (kojemu nisam prisustvovao) kao ni „povijesnom“ govoru o savjesti, ali ovo pišem upravo zbog savjesti.

Problem je stvoren postupanjem HR države i HR sudova, ali ga treba riješiti unutar crkve uz pomoć države (Vlade – predsjednika) s ciljem da ne bankrotira cijela jedna biskupija te da se nikada više ne ponovi ovakva sramota za državu HR i crkvu u Hrvata (kao što je slučaj DAJLA).

Ovaj slučaj (DAJLA) biti će test za HR politiku i HR pravosuđe da ne bi naše zakonodavstvo, tik pred ulazak u EU dobilo atribut „revolucionarnog“.

Fratri osokoljeni sudskim odlukama hoće i „ovce i novce“

Ne bi me iznenadilo da država od HR biskupije otkupiti ono što joj je „darovala“ kroz formu denacionalizacije, točnije, ono što će joj Kardinalska komisija ostaviti – zgrade i tako spasiti biskupiju od bankrota. Ali zašto bi? Otkud novac.

DA LI ĆE FRATRI IZ PADOVE ODUSTATI OD NOVACA, A POSJEDUJU PRAVOMOĆNE, IZVRŠNE I KONAČNE ODLUKE HRVATSKIH SUDOVA? SUMNJAM.

DA LI ĆE SE PAPA SMILOVATI POREČKOJ BISKUPIJI? MOŽDA. ALI PAPA NE POTPISUJE DANAS DA BI VEĆ SUTRA POGAZIO SVOJ POTPIS. DA JE TOME BILO TAKO OD NJEGOVOG AUTORITETA NE BI BILO NIŠTA.

TKO ĆE NA KRAJU PLATITI (ISPAŠTATI)? HRVATSKI PRORAČUN ALI ZAŠTO BI. RADI SE O SPORU REDA VELIČINE POLA NOVE PULSKE BOLNICE.

Navodno, biskup Milovan je želio čak i neprodanu zemlju dati fratrima, ali, fratri osokoljeni sudskim odlukama hoće i „ovce i novce“ (eure i zemlju)

Za kraj, podsjetit ću na jednu bolnu stranicu naše novovjeke povijesti: 47 – 54, u vrijeme egzodusa Istru napuštaju svi svećenici ITL roda, ostaju oni slavenskog, Hrvati i Slovenci, i vis-a-vis povijesti i tragedije kroz koju su prošli ovi prostori, ne dijelite nas, pa koliko god bili čudni puti Gospodnji.

P.S. Znate što je jedan od kardinala spomenute komisije izjavio (inače prijatelj postkomunista Napolitana) „lakše sam se dogovarao sa ITL komunistima, no što se dogovaram sa svojima u Poreču i Padovi. Oni prvi barem su se držali date riječi“. A što bi na sve to tek rekao Krist. Za koga se on žrtvovao…