Teroristi za svoje podvige uvijek računaju s nespremnošću i s iznenadnošću demokratskih sustava, ali i s umjerenosti građanskih demokratskih sustava i miroljubivih pojedinaca. Čak i s njihovim životnim optimizmom, da bi od jednom pomračili sunce i pokrenuli niz opasnih nagona. Svojim akcijama očekuju destabilizaciju – barem psihološku – društava u koja upadnu sa svojim zločinima. Čak niti Sjedinjene Američke Države nisu više iste onakve na tom planu kakve su bile prije užasnih atentata na Pentagon u Washingtonu i na Tornjeve Word Trade Centra u New Yorku 2001. Može li Europa ostati sada umjerena i mirna, kako je to zamolio norveški predsjednik vlade?

Informacije su do sada nepotpune

Informacije koje su doprle do nas iz Norveške, vjerodostojne su ali i nepotpune. Ne govori se o organizaciji kojoj je u trenutku masovnog zločina pripadao skandinavski kriminalac, nije razjašnjeno tko je sve sudjelovao u sastavljanju njegovog ''memoranduma'' u kojem se slavi Radovana Karadžića a usputno se autori bave i Hrvatskom. Dvije hrvatske parlamentarne stranke, koje su trn u oku HDZ-u Jadranke Kosor i Ive Sanadera isto kao i grupacijama mafijaške - balkanske orijentacije, u tom tekstu poprskane su navodnom simpatijom masovnoga zločinca.

Ako govorimo o tome da je spominjana i Hrvatska u tom opsežnom, spretno iskonstruiranom i ludom Memorandumu, treba uzeti u obzir da je Njemačka u njemu spomenuta 457 puta, a Francuska i Francuzi, 648 puta. Povezanost Memoranduma sa srpskim ekstremistima prepoznatljiva je na 96 mjesta, a hvalospjevi Karadžiću, isto kao i ponovljena krilatica ''Kosovo je Srbija'', dokazuju da je u redakcijskom timu bilo četnika najnovije generacije. Istrjebljenje ili masovna deportacija muslimana iz Europe (kako se ne bi ''učvrstila i proširila Euroarabija''), prema predviđanjima ovoga najopasnijeg kriminalca na djelu u Europi od kada je počelo Treće tisućljeće - u stvari izaziva rat na Mediteranu. Preko Mediterana stižu najveći valovi islamskih imigranata, a oni u Francuskoj – kaže taj spis, predstavljaju najveću opasnost.

Naša obveza prema Norveškome Kraljevstvu

Od kuda je stigla zamisao ovoga masakra i kamo bi trebalo voditi pomor mlade generacije norveških političara okupljenih na Utoyi? Proći će godine, a o ovome atentatu će se i dalje raspravljati, možda bez pravoga odgovora. Kao Hrvati, možemo samo izraziti svoju sućut i svoju solidarnost prijateljskom narodu i njegovoj vladi: Norvežani to zaslužuju po svojim ljudskim vrijednostima, a od nas Hrvata posebice zbog ogromne pomoći koji su Hrvatskoj pružili za vrijeme i nakon terorističke i svesrdne agresije od strane jugoslavenskih ekstremista i komunista pred kraj XX. stoljeća.

Podla igra oko podlog norveškog ubojice

Evolucija terorističke prijetnje, ali i razvoj protuterorističke borbe, od jednom se mogu naći u Europi pod deformacijskim udarom norveške tragedije. Radi se o pozivu na rat na osnovi kulture, vjere i rase, pa u trenutcima kad Europa proživljava duboku gospodarsku krizi i krizu identiteta, to sjeme mržnje može prouzročiti opasne posljedice. Istodobno, zapaža se da glavni operativac u toj norveškoj tragediji jest pobornik ekstremističkih (pa i četničkih) zamisli, rasist je i genocidni razbojnik, ali ujedno je prikazivan danas kao veliki nacionalist.... kršćanin... i snažan borac za Europu... te kao notorni konzervativac i tradicionalist...

Znači li to da bi se u buduće moglo dogoditi da traganja za teroristima i potencijalnim teroristima krenu od pretpostavke da tradicionalisti, konzervativci, kršćani, štovatelji drevnih katoličkih redova i nacionalnog identiteta kriju u sebi terorističke sklonosti? Jedan dio svjetskoga tiska usmjerava svoje komentare upravo u tom pravcu. U našoj sredini kao propagandist takvih teza i falsifikata već godinama djeluje Stjepan Mesić. Sada pak, norveška afera i lažne teze oko nje, mogle bi učiniti da se stavovi takvih mrzitelja sloboda i istine razgranaju i da stave u pitanje civilizirani suživot u Hrvatskoj.