VATIKAN:

Vijesti da je Ministarstvo pravosuđa poništilo ili proglasilo ništavnim odluke koje je već donio Ured državne uprave u Istarskoj regiji Buje o povratku dobara župi Dajla pobuđuju iskreno čuđenje, bilo zato što je usvojena odluka doista izvanredna bilo zato što je hrvatska premijerka iskazala namjeru da se problem do kojeg je stalo kako Hrvatskoj tako i Svetoj Stolici rješava u dugu suradnje, bilo, na koncu, zato što takav postupak nije u skladu s temeljnim načelom pravne sigurnosti, rekao je Lombardi. O tome slučaju, dodao je, „zainteresiranim će stranama morati dati mogućnosti preispitivanja te odluke na odgovarajućim mjestima“.

SUD:

Prijedlog DORH-a zasad je u mirovanju, a što će se i kako dalje događati, ovisi o svim zainteresiranim strankama u tom sporu i njihovim stajalištima kad se spis DORH-a uzme u rad, objasnila je Tomac-Ćirić i ustvrdila da prijedlog DORH-a i odluka Ministarstva pravosuđa o vraćanju nekretnina župe Dajla hrvatskoj državi sudski nikako ne mogu biti odmah provedeni.

Zemljišnoknjižni upis temeljit će se dijelom na odluci Ministarstva, ali treba uzeti u obzir i druge činjenice. To znači da će se trebati brisati svi sadašnji vlasnici i tražiti poništenje svih dosadašnjih upisa na vlasništvo pojedinih nekretnina i zemljišta.

Kako je rekla Tomac-Ćirić, taj najnoviji prijedlog DORH-a ne znači i da se 19. rujna neće održati ročište na osnovi tužbe Abbazije, hrvatske tvrtke benediktinaca iz Praglie, za povrat nekretnina župe Dajla. Možda se tužba s obzirom na nove okolnosti i povuče, ali o ovom kompleksnom pitanju zaista je teško bilo što spekulirati, zaključila je Tomac-Ćirić.

Glas Istre, Novi list, 12. 08. 2011.

Što reći, imamo nedozrelu državu.

Imamo neodgovornu vlast.

Za dva poena spremna se zaratiti i sa Vatikanom.

TITO JE IMAO BOLJE ODNOSE SA VATIKANOM OD JACE.

KADA VATIKAN ODGOVARA NEKOJ VLADI (i to u sekundi) ONDA PROGOVARA (BIJES), pardon, UVRIJEĐENOST.

No tko je glavni krivac ove državne i crkvene blamaže.

Lakomost i pohlepa svećenstva.

Pretjerana susretljivost države do Crkve čime dovodi u pitanje i svoju i crkvenu vjerodostojnost.

Jednom riječju, pakt Crkve u „Hrvata“ i države: vi nama novac, mi vama glasove, pretvara se u veliku istinu: narod ni Boga ni novcem se ne može kupiti (prevariti).

Tko je glavni krivac za sve ovo.

Jedno crkveno lice koje je poluistinama hranilo nacionalistički „našpananu“ javnost, a što su mediji, poglavito HRT (HDZ-ov servis) zdušno prihvatili zarativši se sa Bozanićem, a stavivši se na stranu onih koji bi ga najradije protjerali u Rim.

(Slati nadbiskupa u Rim, isto je kao kada se funkcionare SRHR slalo u Beograd. Degradacija a ne nagrada.

Nagrađujem te da bih te smijenio.

Kojim su se neistinama pojedinci služili:

• da je ovdje riječ o reviziji Osima od strane Vatikana. Laž. Ako da, onda je to učinila Hrvatska država

• spominjala se oporuka nekog grofa. Kao da je to bitno. Ali u njoj ne stoji da će to imanje pripasti biskupiji, niti da ova to imanje može krčmiti.

• da je Biskupija dobivala sporove (gubila ih je)

• da su Benediktinci dobrovoljno otišli, a protjerani su (suđeni su u Kopru), i dobro da se ne javljaju i slovenski „borci za južno mejo“

• optužbe da je Bozanić za karijeru izdao narod i Crkvu (Bozanićev križ) kao što Crkvu nikada ne bi izdao ni biskup Milovan i kojemu Crkva mora pomoći da iz ovoga svega izvuče svoju biskupiju.

• da nije bilo dogovora: Poreč-Padova, a Crkva kaže: potpisano je 60:40

• nije se spominjao dogovor biskupa (administratora) Nežića i Benediktinaca iz 70-tih , itd.

Da, Biskupiji treba pomoći. Kako istinom.

Da, Biskupiji treba pomoći. Kako iskrenošću, a ne dodvoravanjem a to se neće moći ni kampanjom protiv Bozanića.

Rekoh: ako su benediktinci dobili naknadu za „opciju“ ništa im ne pripada i zemlju treba vratiti državi.

Rekoh: ništa im ne bih dao, a pogotovo ne kroz formu denacionalizacije.

Rekoh: sve treba vratiti državi, ali kako?

Jedino elegantno rješenje bilo je da biskupija sama sve vrati državi. Ali to se nije dogodilo. Ili im je Kaptol zabranio?

Prije toga što se je prešućivalo?

• presude Županijskog suda u Puli

• presude Koparskog suda kojima se sudilo Benediktincima

• ono što je najbitnije, da li su Benediktinci dobili „opciju“ ili „otpust iz jugoslavenskog državljanstva“

• ugovor o gospodarskoj suradnji (Zagreb : Vatikan-Sveta Stolica)

• odluka Ustavnog suda iz 1999. da i strane pravne osobe mogu sudjelovati u postupku denacionalizacije

• pismo Jadranke Kosor koja, ljubazno moli papu, a AD HOC presuđuje, i konačno

• presuda Općinskog suda iz Buja o povratu 30 ha (agrarna reforma) a temeljem koje je sve i započelo

Riječ dvije: „opcija“ – „otpust“

Kod opcije?

Tko „optira“. Fizička ili pravna osoba?

Jasno fizička koja može biti vlasnik i pravne osobe (sudbina pravne osobe slijedi svog vlasnika).

Što je kod „Konvita“ (samostana)?

Tko je vlasnik iste?

Fizičke osobe benediktinci ili Crkva.

Crkva kao pravna osoba koja sa fizičkim „nema ništa“ skupnog (iako je jasno da Crkvu ne čine samo dobra već vjernici i božji namjesnici na zemlji kojima je, a slučaj Dajla, to potvrđuje materijalno milije od duhovnog, pa i samog Krista).

Što se namiruje optantskom imovinom?

Ratna šteta koju je soldateska Kraljevine Italije počinila na tlu ex Jugoslavije, dok optanti naknadu za „ostavljenu“ imovinu na tlu ex Jugoslavije namiruju od Talijanske države.

No centralno pitanje je slijedeće:

1. da li su Benediktinci dobili „opciju“ ili „otpust“ iz jugoslavenskog državljanstva?

Ako su dobili opciju, nemaju prava na povrat, ako su dobili otpust imaju prava na sve (588 ha, a ne samo 400), ako je predmet spora „optantska“ tj. nacionalizirana imovina, a potvrdi se da je riječ o „otpustu“.

Pojedinci govore da su Benediktinci namireni sa 1,7 mlrd ITL.

Za što? Dajlu ili svoju privatnu imovinu?

Bliži sam pretpostavci da nisu dobili ništa ni „otpust“ ni opciju, jer su suđeni u Kopru i defakto su protjerani prije 1954., kada se taj dio Istre (Bujštine) integrira u teritorijalni pravni prostor ex Jugoslavije.

Tek od 1954. nadalje „Buježi“ počinju koristiti opciju. (Optiralo ih je sa Bujštine oko 20.000).

1998. dobili smo gospodarski sporazum sa Sv. Stolicom, i on defakto regulira povrat imovine, priznajući svim redovima (ma gdje bili) svojstvo pravne osobe u Hrvatskoj, i taj sporazum je dao pravo Benediktincima da traže povrat. (Po istom je sud u Puli presuđivao u korist Benediktinaca).

I što sad?

Kako se iz svega izvući?

Kako izići iz ovog „kažina“ neuređene, nepravne i arbitrarne države?

Koje su poruke?

Kako će to čitati USA Židovi za koje se donosi „novi“ Zakon o povratu imovine oduzete za jugokomunističkih vlasti?

Da li ćemo uz rat sa Vatikanom, otvoriti i onaj sa USA? Izraelom…?

Čitam, da su neki klerici iz Zadra biskupiji poslali SMS: „treba li i oružjem doći braniti Dajlu“. Idijoti. No kada se slože nacionalisti, popovi i našpanani mediji možemo se zaratiti i sa Vatikanom. Do jučer nam je Vatikan bio patron, a danas progonitelj.

Kada je riječ o denacionalizaciji, Hrvatska ne daje, već vraća zakonitim vlasnicima – nasljednicima, osim ako, kao u slučaju optantske imovine nije međunarodnim ugovorima drugačije riješeno. TADA SE NE VRAĆA NIŠTA SA TERITORIJA SR HR. Optanti trebaju svoj problem riješiti u Rimu, a nas ne briga da li su dobili ili nisu dobili obeštećenje od Italije. Za Hrvatsku i Sloveniju spor je riješen.

Otpustom obuhvaćeno je 5.236 osoba. 2/3 njih je iz Istre, od kojih je oko 2.000 imalo neku imovinu, čija je sudbina bila nacionalizacija (i to će država vratiti ili već vraća).

Inače oko 186.000 bilo je ezula, od čega oko 140.000 optanata i njima država ne vraća ništa.

Što sad očekivati.

Kada Sv. Stolica (ili Benediktinci) iskoriste sva pravna sredstva u Hrvatskoj obratiti će se sudu u Strasbourgu.

I znate što će biti epilog: fratri Benediktinci iz Padove dobiti će, ne 200 ha (koliko im je nudio Bozanić, od 400 koliko je država „vratila“ Crkvi, već 586 ha koliko zemlje ima župa Dajla.

Jasno, tu su i zgrade…

Državi treba Biskupija vratiti novac za prodanih 200 ha…

Međutim, očekujem da se svi dokumenti stave na stol, a potom, ne bih se čudio da država pristane na Bozanićev prijedlog 60 : 40. Pitanje je sada da li će na to pristati Benediktinci ako su osjetili da će dobiti više.

Za kraj: lakomost i jagma za svjetovnim Crkvi je učinila toliko štete, koliko joj nisu učinili komunisti u 50 godina svoje ateističke vladavine.

Susnošljivost države još jednom potvrdila je našu nevjerodostojnost, a nastupi nekih medija potvrdili su nam da su u službi politike (dobro je da je i Crkva osjetila što je to medijski reket).

Maske su pale, u ponedjeljak slavimo Sv. Mariju Velu, utorak Rokovu…, život ide dalje, a politika i Crkva nakon ovoga ne bi trebale ići više ruku pod ruku već, kako Ustav to poznaje kroz odredbe o odvojenosti Crkve od države: jedna pored druge a sve u interesu naroda i Božjeg spomena.