Ovo je treći puta da pišem o Dajli. O njoj govori kardinal Bozanić, pa zašto ne bih i ja još nešto dodao. Što je u Mariji Bistrici izgovorio zagrebački nadbiskup:

Bozanić: Pozivam vas da molimo za Crkvu, za naše jedinstvo i zajedništvo, a osobito da ovih dana molimo za Svetoga Oca, koji je od dijela hrvatske javnosti doživio uistinu bezobrazne napade i nevjerojatno očitovanje mržnje…

Moralno posrtanje

Proslava blagdana Velike Gospe u Mariji Bistrici pokazala je da su zbog slučaja „Dajla“ odnosi između Vlade i čelnika Katoličke crkve u Hrvatskoj zaoštreni. Državni vrh, naime, bojkotirao je misno slavlje koje je u svetištu Majke Božje Bistričke vodio kardinal Josip Bozanić, a zagrebački nadbiskup uzvratio je oštrim osudama nedavnih napada na Benedikta XVI. te pozivanjem na bezuvjetno poštivanje Papinog autoriteta.

Velika mi je čast da kao vjernica i kao prva premijerka posjetim Trsat na blagdan Velike Gospe. Tu sam da se poklonim Majci Božjoj koja nam je, kako smo čuli na misi, putokaz za bolji život, kazala je premijerka Jadranka Kosor, kako je za sebe rekla, jučerašnja trsatska hodočasnica. Rekla je i da se još nije čula s kardinalom Josipom Bozanićem u vezi sa slučajem „Dajla“.

Znači, Dajla je za Crkvu puno više od novca. Ili, kao što sam jednom rekao: nije problem kada netko materijalno bankrotira, problem je kada i moralno bankrotira.

Istina, u ovom društvu političari su po zatvorima, generali u pritvorima, zašto bi u zemlji pune sprege: politika-Crkva, Crkva bila izuzeta moralnog posrtanja?

Kod Dajle (iako se ni neki moji u stranci neće složiti sa mnom) mišljenja sam: 'što bliže Dajli to veći grješnici' i sukladno tome 'što dalje od Dajle to manji grješnik'.

No, sada se slaže mozaik oko Dajle i već se razabiru slike. Jasno, poruka je slijedeća: „Dajla je novac“ i cijeli spor na relaciji Poreč-Praglia (Padova), vodi se zbog novca, imetka, a ne uzvišenih i duhovnih vrijednosti.

Analiza kronologije

Pa idemo redom, onako kako i Glas Koncila (pedantno) bilježi:

1. 1841. grof Grisoni poklanja benediktincima 586 ha u Dajli (HR) i 175 ha u Sloveniji.

2. država do danas, od 586 ha „spornog“ zemljišta kroz formu denacionalizacije Crkvi (Porečko-Pulskoj biskupiji) „vraća“ 468 ha.

Crkva i dalje potražuje 128 ha u Dajli.

3. Vraćeni dio (sa objektima) 2008. procijenjen je na 89.244.151 Eura. Procjenu vrše neovisni vještaci. Biskupija procjenjuje „darovnicu“ od države na 43.413.852 eura (ni to nije malo).

Inače, cijeli posjed procjenjuje se na 120-130 mil eura ili 150-200 mil. USD.

4. 1975. istarski biskup mons. Dragutin Nežić (Istri je dodijeljen iz Zagrebačke nadbiskupije, i bio je blizak suradnik Stepinca) dobiva od benediktinskog priora tzv. „procuru“, ili ovlast za zastupanje pri vlastima i sudovima SRHR.

Što je prokura? Punomoć kojom u ime ovlaštenika možete poduzimati sve pravne radnje, osim što njegove nekretnine ne smijete „teretiti“, odnosno prodati.

Znači, unutar Crkve se već tada znalo čije je što.

5. Benediktince iz Dajle protjerale su komunističke vlasti, sudili su im u Kopru zbog posjedovanja 100 kg svinjske masti i 500 l benzina, ali tu dolazimo do centralnog pitanja da li su benediktinci dobili opciju ili otpust iz Jugoslavenskog državljanstva, a o čemu sam pisao u zadnjoj kolumni.

I Tito je imao bolje odnose sa Vatikanom od Jace

Ako su dobili opciju nemaju prava na ništa, ako su dobili otpust imaju prava na sve.

Znači: opcijom se namiruje ratna šteta koju je Kraljevina Italija za vrijeme fašizma počinila na prostoru ex Jugoslavije, ali centralno pitanje je: čije je vlasništvo samostan u Dajli sa 586 hektara zemlje? Od fratara benediktinaca, ili od njihova reda, tj. Crkve, kojima RH 1998. priznaje (gospodarskim sporazumom kojeg Radić potpisuje sa Sv. Stolicom) pravnu osobnost u Hrvatskoj.

Tko namiruje ratnu štetu ex Jugoslavije? Republika Italija. Što s njome (ratnom štetom) ima Vatikan? Ništa. On nije bio u ratu sa ex Jugoslavijom (1941.-1945.). Da li njihova imovina može potpasti pod „opciju“? Teško. Kao što ne može potpasti ni imovina Židova koji napuštaju Hrvatsku 1945. ili 1948. godine.

Konačno, sudbina imovine na području Zone B STT riješena je tek 1983., tzv. Rimskim ugovorom, kojim se ostavljena imovina na području Bujštine (gdje je Dajla) rješava onim famoznim ugovorom kojim ex. Jugoslavija, a potom Hrvatska i Slovenija, Italiji moraju isplatiti 120 mil. dolara (Slovenija 60%, Hrvatska 40%), ali to ne tangira Dajlu.

Znači: da li se crkvenom imovinom, ili imovinom Vatikana može isplatiti ratna šteta ex Jugoslaviji tj. njenim „slijednicama“ Hrvatskoj i Sloveniji? Hrvatska i Slovenija su „slijednice“ međunarodnih ugovora koje potpisuje SFRJ ukoliko isti nisu u suprotnosti sa Ustavima Republike Hrvatske i Republike Slovenije.

Na izvoru 'rječice zlatne'

To je centralno pitanje, ili, da li je imovina, sada Župe Dajle, optantska imovina? Crkva će na sudu dokazivati da nije, ali u Glasu Koncila od 13.08.2011. kažu:

Prema Osimskim sporazumima, budući da se radi o nekadašnjoj zoni B, benediktinci u Pragli dobili su zakonsku odštetu u visini od oko 900 tisuća eura za veći dio svog imanja u nekadašnjoj SFRJ, osim župne crkve u Dajli i kompleksa oko nje, za koji nisu htjeli primiti odštetu.

Sama činjenica da su spomenuli Osimske sporazume – makar iz neznanja, ne pripada im ništa.

Konačno, država je Crkvi mogla (ali zašto bi) prodati svih 458 ha za 1 kn, mogla joj je tih 458 ha i pokloniti – darovati, ali nije smjela provoditi postupak denacionalizacije.

To je bit. Da li je netko dobio, pa i da nije dobio odštetu od Republike Italije za ostavljenu imovinu u HR-SLO, za Hrvatsku i Sloveniju je nebitno. Optantsku imovinu Hrvatska i Slovenija ne nadoknađuju bivšim vlasnicima.

Danas više ne vjerujem u uspjeh Hrvatske države kada je riječ o Dajli i bojim se da ćemo ostati bez ne 458 već 586 hektara, zapravo bez toga smo već i ostali. Biskupija je to krčmila, i da nije bilo ove afere vjerojatno bi i nastavila.

Kada kažem da ne vjerujem u uspjeh Hrvatske države u slučaju Dajla, mislim na možebitni spor pred sudom u Strasbourgu. Pred hrvatskim sudovima Hrvatska država „može“ uspjeti, ali…. malo tko će vjerovati toj „pravdi“.

Zanimljivo je da su svi kancelari biskupije bili i župnici Dajle. Ili, bili su na „izvoru rječice zlatne“.

Novac i samo novac

U veljači 2005. godine izvršena je prva procjena dobara, u iznosu od 28.590.000 eura. Nakon procjene Biskupija je benediktincima iz Praglie ponudila prvotno 8.000.000 EUR a zatim 10.000.000 EUR, i k tome 50 hektara terena. Međutim benediktinci iz Praglie su to odbili, tražeći protuvrijednost samo u novcu, i to 14.000.000 EUR, kao polovicu vrijednosti dobivenog imanja, . Dana 17.svibnja 2006. porečki i pulski biskup mons. Ivan Milovan i prior benediktinaca iz Praglie potpisali su u Rimu dokument da će se dobivena nekad benediktinska imovina podijeliti napola između Porečke i pulske biskupije i Benediktinske opatije u Pragli. Supotpisnici dokumenta su i predstavnici spomenutih kongregacija. Taj dokument postao je temelj za sve daljnje dogovore i odluke, pisao je Glas Koncila.

Prema odluci Svetog Oca, samostan u Dajli, uključujući 272 hektara terena pripada Biskupiji a 186 ha benediktincima. Nadalje benediktincima treba Biskupija isplatiti u novcu ili dati u nekretninama u vrijednost od 4.500.000 EUR. Budući da se prema definitivnoj podjeli nije poštovalo prvotno načelo da svaka strana dobije pola, na Biskupiju su prenesene i određene takse. Uzevši sveukupno, Porečkoj i pulskoj biskupiji ostaje vrijednost od oko 60% sveukupne imovine, a benediktincima u Pragli se dodjeljuje oko 40%.

Znači, što je bit cijele ove priče? Novac i samo novac.

Crkva je dovela u pitanje svoju vjerodostojnost za 100-tinjak, milijuna eura. Za taj novac tko ne bi pao u iskušenje. Samo, onda neka ne prodaju lažnu patetiku! Svi smo krvavi ispod kože, a duhovni oci su i krvaviji.

Do nove Dajle, sretno i berićetno.

P.S. Jadranka Kosor uporno izbjegava kardinala Bozanića. Da li u tome ima neke poruke. I te kako. Ne bih se čudio, a znajući koji utjecaj ima HDZ na HRT da se sa Trga žrtava fašizma ili Trga hrvatskih velikana koordinirao napad na Bozanića. HDZ nije Bozaniću zaboravio „grijeh struktura“, a pred ove izbore želi Crkvu ponovo imati na svojoj strani. No, iza Bozanića stoji sam papa, što ovaj puta jamči da se Crkva neće opredjeljivati kao što je to činila u Sanaderovo vrijeme, pa možemo reći: za ovaj gospodarski i moralni trenutak nisu krivi samo Sanader i Kosor, već i dio klera.

Sve u svemu nije loše da i Crkva iskusi medijski reket, ali je nedopustivo, vjerojatno i nezabilježeno (u postkomunističkoj Europi) da je dio režimskih medija tako orkestrirano krenuo na jednog crkvenog dostojanstvenika (Bozanića) koji mu nije po volji, ne toliko zbog Dajle, koliko predstojećih izbora.

Šteta da se o tome ne govori. Crkva ne smije biti zaštitnica ni jedne političke oligarhije, jer, ako to postane, izgubit će dušu. Izgubit će osjećaj za mjerom, kao što je zbog novca izgubila svaku mjeru u Dajli.

Uvijek sam bio sa Crkvom u Istri (osim u slučaju Dajle), na stranu što ih se nisam libio prozivati oko niza ideoloških pitanja, ali Dajla nije samo slabost Crkve već i vlasti pa se onda ne treba čuditi orkestriranoj kampanji državnih medija koji brane vlast koja je njihove exponente na HRT postavila.

Što želim kazati: zbog nekih medija ratovali smo po BIH, a danas bi trebali za sitne interese (to što Bozanić nekome nije po volji) zaratiti i sa Vatikanom. Gospodo, pamet u glavu i stanite na loptu.