Ovih dana iznova slušamo o smanjivanju plaća u lokalnoj samoupravi, pa je tako Vlada nedavno uputila Konačni prijedlog Zakona o plaćama u lokalnoj i regionalnoj samoupravi u saborsku proceduru. O čemu se ustvari radi? Je li zaista riječ samo o razumnoj mjeri štednje?

Sve je počelo u srpnju 2009. kada je Vlada predložila zakon kojim bi se drastično smanjile plaće u lokalnoj samoupravi. Uslijedile su burne reakcije sa svih strana, kojima je nemalo pridonijela činjenica da se – umjesto rješavanja korupcijskog brijega koji skriva financijski kriminal u državnim poduzećima i na najvišoj razini – odjednom javnosti prezentira slika štedljive i samoprijegorne centralne vlasti koja obuzdava svoje neodgovorne provincije.

Udruga gradova je istakla da Vlada, prije svega, zanemaruje ustavno-pravne argumente. Naime, članak 137. Ustava jedinicama lokalne samouprave daje pravo na vlastite prihode kojima slobodno raspolažu u obavljanju poslova iz svojega djelokruga. Srpanjski vladini prijedlozi prekršili su Europsku povelju o lokalnoj samoupravi koja uređuje pravo lokalnih jedinica na slobodno raspolaganje vlastitim prihodima, kao i osiguranje adekvatnih uvjeta za obrazovanje te napredovanje zaposlenih u lokalnim jedinicama. Štoviše, neke vladine odredbe obesnažuju i potiho ukidaju odredbe općih akata lokalnih zajednica i kolektivnih ugovora.

Problemi odnosa lokalne i središnje vlasti u Hrvatskoj nažalost su puno starijeg datuma. Od 1993. HDZ je nekadašnjih 100-tinjak općina pretvorio u čak više od 500 jedinica lokalne i regionalne samouprave! U više sam navrata, i preko same Udruge gradova, ukazivao na nužnost smanjenja ovog neslavnog broja i reorganizacije lokalnog ustroja. Analize koje su rađene prije ovog prijedloga Zakona pokazale su da je u 2008. godini od 576 jedinica lokalne i regionalne samouprave njih 155 ili 27% imalo masu sredstava za plaće veću od 20% prihoda. U tih 155, ukupno 60 jedinica imalo je plaću u iznosu većem od 20% ali manjem od 25% prihoda, a dodatnih 28 jedinica nalazilo se u rasponu između 25 i 30%.

Tijekom svih ovih mjeseci upozoravao sam da najnovije histerične vladine mjere u stilu ukaza "Mi, Luj XIV...", imaju za cilj stvaranje dimne zavjese i de facto daljnjeg slabljenja lokalne samouprave. Prvo su nam prebacili niz nadležnosti, a bez osiguravanja adekvatnih financijskih sredstava za njihovo obavljanje. Unatoč tome, u Rijeci smo, i u većini drugih velikih gradova, u slučaju preuzimanja Odjela za izdavanje dokumenata za prostorno uređenje i građenje, dokazali da smo efikasniji, brži i kvalitetniji od državne uprave. Nevjerojatno je i da država svim sredstvima pokušava lokalnoj samoupravi oduzeti imovinu upisivanjem vlasništva tamo gdje nema titulara, i pokretanjem spora na nekretnine na kojima je lokalna samouprava već upisana. Ovakve mjere naliče na autoimunu bolest i svim se hrvatskim građanima već i kratkoročno obijaju o glavu. Europi nisu promakla ova zbivanja u Hrvatskoj. Vijeće europskih općina i regija (CEMR), koje uključuje 100.000 europskih lokalnih i regionalnih jedinica iz 37 zemalja, uputilo je pismo Vladi RH izražavajući zabrinutost zbog razvoja događaja kojim se izravno krše odrednice Europske povelje o lokalnoj samoupravi i Europske socijalne povelje te zatražilo povlačenje zakonskog prijedloga iz postupka.

U nedavnom saslušanju pred Europskim parlamentom, tajnik CEMR Jeremy Smith upozorio je na negativni trend u kojem mnoge centralne vlasti diljem Europe krizu pokušavaju ublažiti tako što otimaju financijsku kontrolu lokalnoj samoupravi, ubrzano poništavajući tekovine 20 godina decentralizacije, ukidajući socijalne usluge i drugo. Dodao je kako građani diljem Europe vjeruju kako će konkretna rješenja za krizu doći prije s lokalne, negoli s nacionalne ili međunarodne razine.
Kao čelni ljudi gradova, u Udruzi smo svjesni da plaće zaposlenika ne mogu biti ključni smisao postojanja lokalne samouprave i nikada nismo bježali od postavljanja razumnog okvira unutar kojeg ćemo sami utvrditi plaće zaposlenicima. Upravo je sama Udruga gradova koju predstavljaju gradonačelnici predložila da udio za plaće u proračunu ne smije biti veći od 20%. Taj prijedlog je postao i dio Zakona koji je nakon 6 izmjena i Vlada, kao svoj prijedlog, uputila u saborsku proceduru.
Da se vratimo na riječku situaciju, novo zakonsko rješenje o plaćama u lokalnoj samoupravi neće imati gotovo nikakve posljedice za zaposlenike u riječkoj gradskoj upravi. Ova uprava već sada troši samo 10% proračuna na plaće, a novi Zakon dopušta da jedinica lokalne samouprave 20% proračuna utroši na plaće. S druge strane, raznim antirecesijskim mjerama pomoći poduzetnicima, prije svega smanjenjem najma, svjesno smo smanjili prihode proračuna Grada. A da smo i te kako odgovorni s obzirom na krizu u kojoj se nalazi cijela zemlja, pokazali smo smanjivši plaće u upravi za 3% u srpnju 2009, pa u siječnju 2010. za narednih 5%, a pročelnicima i dužnosnicima za 10%. Unatoč svemu što kriza nosi sa sobom, ovakvim odgovornim ponašanjem Grad Rijekaizvršit će sve svoje kreditne obveze i u potpunosti realizirati socijalni program te nastaviti sa započetim projektima.

Dakle, lokalna samouprava može biti efikasna, dapače, mora. I ne smije biti dovoljna samoj sebi. Odnosno, ne može postojati samo da bi postojala. A o tome koje jedinice lokalne samouprave su opravdale svoje postojanje, a koje nisu, treba provesti adekvatnu analizu i potom pristupiti promjenama, odnosno reorganizaciji postojećeg sustava. Reorganizaciju treba raditi sljedećim redom. Prvo, moramo znati koje obaveze, odnosno poslove tj. nadležnosti treba imati lokalna samouprava. I drugo, poreznom reformom potrebno je osigurati dovoljno sredstava da lokalna samouprava može ispunjavati sve poslove iz svoje nadležnosti, a kao završni dio reforme uslijedit će i teritorijalne promjene, odnosno smanjenje broja jedinica lokalne samouprave.