Nema predsjednika države, vlade ili financijske ustanove koji u posljednjih 90 dana nisu barem jednom u raznim prijestolnicama Europske unije izrekli neki komentar o propasti ''eurozone'', o propasti Europske unije, o podijeli Unije na barem dva dijela, o dugogodišnjoj recesiji koja čeka EU, o mjerilima za određivanje statusa ''poslušnih država'' i ''neposlušnih država''.

Tijekom mjeseca studenoga 2011. srušene su vanjskim financijskim mjerama vlade dviju zemalja, i to ne nevažnih zemalja, Italije i Grčke. Bez izbora, bez referenduma, tek jasno izrečenom voljom šačice ''partnera'' te umreženih financijskih korporacija. Jednu i drugu vladu zamijenili su apolitički, bankarski stručnjaci, ovisni o stranim središtima moći.

Poznati najviše po tome što pripadaju slabo poznatim centrima upravljanja koja nadilaze granice Europe, oni ne poznaju niti ulice gradova iz kojih su, kao slučajno, iznikli. Građani su svijeta, a svijet uskoro ne bi trebao biti ono nebulozno ''globalno selo'' o kojem se je do sada pričalo, nego prašno selo gdje će se primjenjivati jedan jedini diktat. Ovo trabunjanje o svjetskoj vladi - pa bila ona samo financijske naravi - ne uzima u obzir ni Kinu, ni Indiju, ni Rusiju ni manje nepokorene države, pa se je zato težina svih udaraca usredotočila na Sredozemlje, kojemu i Hrvatska pripada.

Hrvatska bez vodstva i programa

Europske vlade ovih dana ne padaju u metežu i krvi, po nacrtu ''arapskoga proljeća'' koje raspoređuje u novi sustav države Bliskoga istoka i mediteranske Afrike, već se ruše udarima burzi, pritiscima medija i prebacivanjem virtualnoga novca iz virtualnih računa u posjed novih, stvarnih gospodara. Kao neka avet, na zgradi Politehnike u Ateni pojavio se je natpis ''Borimo se za kruh, obrazovanje i slobodu'', pa zato novi predsjednik vlade, Lukas Papadimos, govori o uroti izoliranih revolucionara koji svoje parole izvlače iz ''starih škrinja koje su njihovi roditelji zatvorili pred četrdeset godina''. O čemu to pričaju buntovnici, zar ne čitaju financijska izvješća?

U Italiji, bankarska vlada koju je stvorio Mario Monti zaslužila je pohvale Tarcisija Bertonea. ''Una bella squadra'', rekao je kardinal, ali ipak je kasnije priznao da nije upoznat s programom te ''squadre''. Na oko, Italija i Grčka su pacificirane, kriza bi se na našem kontinentu trebala smiriti. Međutim, izgleda da dovođenje u red Grčke i Italije nije dovoljno, ili uopće nije uvjerljivo: počelo se je kopati i po računima francuskih i njemačkih banaka, pa ne začuđuje da je iz daleke Australije, predsjednik Barack Obama predvidio crni scenarij za Europu. Hrvatska je danas zanimljivija stranim čimbenicima više zato jer je mediteranska država, nego zbog toga što je Ivo Josipović, Vesna Pusić i Milorad Pupovac žele odvući u neke balkanske vode.

U Hrvatskoj se još ni danas ne zna što je sve administracija Jadranke Kosor potpisala u Bruxellesu, ne priznaje se da je bankarska ocjena koja uvjetuje hrvatske inozemne dugove krajnje negativna, niti se organiziraju kadrovske promjene koje bi spremno odgovorile na strane pritiske koji će se i u Hrvatskoj osjetiti odmah nakon izbora. Izazovi koji nas čekaju uopće nisu razmatrani u sjedištu HDZ-a niti u koaliciji kukurikavaca. Važno je jednima kako će osigurati nedodirljivost svojih računa, a drugima tko će zaposjesti fotelje u Ministarstvu financija, u Hrvatskim šumama i u birokratskim strukturama Europske unije.

O Europskoj uniji se i dalje šire dezinformacije, ništa se tamo negativnoga ne zbiva. O stvarnosti u Italiji, Grčkoj, Španjolskoj, Irskoj i drugim zemljama, informacije se moraju tražiti u stranome tisku. Ta blistava budućnost u konglomeratu u kojem je zavladala svađa, otimačina i nepovjerenje i dalje se nudi preko skupih i primitivnih televizijskih spotova, bez imalo objektivnosti. Referendum o EU-u pod kakvim okolnostima? Vođenje vanjske politike, u kojim okvirima? Pa tako i sami parlamentarni izbori 4. prosinca 2011. odigrat će se u Hrvatskoj bez poštovanja demokratskih pravila koja bi svim strankama, pa tako i onima koje zagovaraju nacionalne interese, dozvolila medijski prostor i financijsko postojanje. Pred same izbore, magla je prekrila politiku te drastično reducirala društveni i ekonomski horizont Hrvata.