Na referendumu je 66 posto hrvatskih državljana podržalo EU. Točno, ako to usporedimo sa brojem birača ispada tek 30 posto.

Međutim, da li je bolje biti dio EU ili ostati iza Schengena? Da li je bolje biti dio EU ili ostati iza tzv. „željezne zavjese“? Da li uopće itko zna što će biti s EU za godinu ili dvije dana? Da li netko zna što će biti s eurom za godinu ili dvije dana? Istina, ima i mnogo nepoznanica.

"Hrvatske prehrambene tvrtke zatražile su od Vlade da što prije poduzme mjere za njihovu zaštitu jer će ulaskom države u EU izgubiti dosadašnje povlastice na tržištu zemalja bivše Jugoslavije, a istodobno će se suočiti s jačom konkurencijom proizvođača iz Unije.

U tom povodu sastali su se predstavnici Agrokora, Adrisa, Atlantica, Kraša, Podravke, Gavrilovića, Dukata, Francka, Vindije, Zvečeva, Pivca i drugih poduzeća, koja su ovih dana pod okriljem Hrvatske gospodarske komore upozorila da će bez pomoći države izgubiti dio tržišta.

Prijeti im smanjivanje prodaje i proizvodnje, otpuštanje radnika, pa čak i selidba pogona u susjedne države.

Skuplji proizvodi

Ulaskom u EU, Hrvatskoj će prestati članstvo u CEFTI koja okuplja Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Makedoniju i druge države jugoistočne Europe. U članice CEFTE, ponajprije u BiH, trenutačno odlazi petina hrvatskog izvoza, uz niske carine ili bez njih. Za 17 mjeseci hrvatski proizvođači izgubit će te preferencijalne carine, a na njihove proizvode u članicama CEFTE primjenjivat će se više carine, koje vrijede za članice EU.

Svi hrvatski konditori imaju oko 4.500 zaposlenih, s time da neizravno zapošljavaju dodatnih šest tisuća ljudi koji za njih proizvode poljoprivredne sirovine. Hrvatski konditori uvoze robu u vrijednosti od oko 60 milijuna dolara, a izvoze dvostruko više. Izlazak iz CEFTE i ulazak u EU, ako država ne priskoči u pomoć, teško će pogoditi domaću proizvodnju, zaposlenost i izvoz.“ Tako piše u Novom listu, Branko Podgornik.

S druge strane, što kani Hrvatska sa svojom „avijacijom“?

Rusi nam poručuju: kupite eskadrilu rabljenih MIG-ova 29 (prilagođenih NATO standardima) i hrvatske će tvrtke dobiti 10 puta vrjednije poslove u Rusiji.

Ako tih 12 aviona možemo preuzeti za npr. 100 mil. USD, a dobiti posla (u brodogradnji, industriji tramvaja, graditeljstvu, prehrambenoj industriji ili energetskim sklopovima – R. Končar) za 1 mlrd. USD, mi nemamo o čemu razmišljati.

Što će biti ne znam. Nije na meni da o tome mislim, a najmanje ću o tome odlučivati. Međutim, da, zapad nam je korijen, ali bez istoka nema života. Stoga niti smijemo veze koje smo imali u CEFTI odbaciti niti Rusiju zaobići.

Predsjednik SAD-a Obama navješćuje povlačenje iz Afganistana godinu dana prije zacrtanog roka. Sjajno.

Ako predsjednik SAD-a taj detalj koristi u svojoj predizbornoj kampanji, zašto Hrvatska ne poruči „urbi et orbi“ da ni mi u izgubljenu misiju u Afganistanu ne želimo slati svoje trupe. No ponavljam, ja o tome ne odlučujem. Što će odlučiti Vlada (što je oportuno) vidjet ćemo, ali Hrvatska, kao što ne može bez zapada, ne može ni bez istoka.