Evo, izmišljena je i neka ''Božična vlada'', pa za svakoga neka takav ishitreni naziv znači ono što mu bilo drago. Ali ne, stvarno u Hrvatskoj nemamo nikakvu Božičnu vladu, ova posada preuzela je Banske dvore dva dana prije Božića, sastavljena je u glavnim crtama mnogo prije, na jesen, a pripremala se je još od ljeta 2009., kada je HDZ srušen pod udarom Sanaderovoga prvoga bijega, onoga iz vlastite Vlade. Naziv ''Božićna vlada'' je lijep, obečavajuči, ali je i neoprostivo lažan. To je tek Vlada koja se je ustoličila u prosincu 2011., da ne kažemo u decembru - kao što bi to rekla nova ministrica Vanjskih poslova.

Hrvatska ''tri predsjednika'' (Ivo Josipović, Zoran Milanović i Boris Šprem) nastojala su nakon toga novu Vladu pokrstiti skupnim pohodom katoličkoj katedrali, zaradili su tamo pozdrav gospodina kardinala, osjetili su čuđenje vjernika koji smatraju da takav iskorak deklariranih agnostika ili ateista i nije bio potreban, ali dosegla ih je i blagonaklonost drugih, koji su sa zadovoljstvom primili na znanje to njihovo poštovanje prema večinskom hrvatskom narodu, koji vjeruje u Boga i pripada Katoličkoj Crkvi. A sada, kad je jasno da nemamo nikakvu ''božičnu vladu'', nego Vladu koja nstoji barem formalno poštivati tuđi Božić, sva pitanja su otvorena baš kao i prije. Očekuju se prve odluke, kako bi saznali koji su istinski zadatci ove ne-božične Vlade, jer o njima Hrvatska ne zna mnogo.

U glavnim crtama, organizacije i ljudi koji su došli na čelo države smatrani su izrazom stavova oprečnima hrvatskoj nezavisnosti, stavova koji su došli do razine apsolutne drskosti kad su kao nasljednici Saveza komunista, pretvoreni u ovo što je danas SDP, odbili izglasati Deklaraciju o uspostavi suverene i samostalne Republike Hrvatske (1991.) Tome treba nadodati i kasnije izjave i poteze raznih pridošlih ljudi koji će sada uz SDP biti visoki dužnosnici.

Prema analizama jednoga stranoga dopisnika, koji štiti svoj identitet kako bi očuvao svoj radni manevarski prostor u zemljama regije, Hrvatska je danas izložena ozbiljnim opasnostima.

Komunizam u Hrvatskoj i u Istočnoj Europi (a pogotovo u Hrvatskoj gdje nije provedena lustracija pa čak niti u skromnim omjerima), čeka u zasjedi. I još jednom, pleše u zagrljaju s jugoslavenstvom, čekajuči pogodan trenutak. Dijalektički materijalizam bezbožaca koji prakticiraju svoj darwinizam, tijekom zadnjih dviju godina procvao je posebice u Europi, zbog krize kapitalizma. Ipak, u Hrvatskoj nije ovo još uvijek pogodan trenutak u kojem će socijalisti i marksistički ''liberali'', zajednički nametnuti novi, pročišćeni komunizam, o kojem je nedavno govorio Fidel Castro, a niti jugoslavensi savez. Ne, danas je trenutak za nametanje divljega kapitalizma u Hrvatskoj i financijskoga tlačenja kroz mjere rasprodaje (kroz ''koncesije'' lihvarima) te lihvarske ''štednje'' narodu, kako bi se poremetio cijeli društveni sustav.

Nakon toga, novi komunizam i novi jugoslevendki pakt, prema tim analizama, trebao bi uspostaviti red i mir ''na ovim prostorima'', u okviru Zapadnoga Balkana i novog totalitarizma.

Jesu li tako crne prognoze opravdane ili ne, vidjet će se već kroz nekoliko mjeseci.Hrvatski je posao pratiti zbivanja i ne zavaravati se odlascima u crkve bilo koga, pa tako ni nove vladajuče garniture.