|
|
Autor: Petrić Domagoj Ante
Datum: 14.03.2012
Slika autor/izvor:
|
||
|
Objavi na:
|
||
|
|
||
Prema neslužbenim informacijama, posjeta Šveđanina Ollija Rehna, povjerenika Europske unije za proširenje te zajednice, bila je pred nekoliko dana prilika za veoma povjerljive razgovore (posebice s Ivom Josipovićem) u kojima su se analizirali postupci koji će se primijeniti u vezi s referendumom u nedjelju 22. siječnja. Navodno slobodni i informirani građani Hrvati, odlučivat će toga dana o ulasku ili ne-ulasku u Uniju, a procedura glasovanja trebala bi biti besprijekorna. Referendum sa mnogo osporavanjaNaravno, većini Hrvata je jasno da je ovaj referendum raspisan bez dovoljno ozbiljnih informacija za građane, da je referendum nametnut u trenutcima duboke krize i prepucavanja unutar Zajednice u koju bi Hrvatska trebala uči, te da na listiću referenduma nedostaje mogućnost odgovora bilo kakvog uvjetovanja vezanog uz okolnosti učlanjenja.
K tome, zapažaju potpuno nepristrani tehničari biračke znanosti, da na glasačkim mjestima i pri prebrojavanju listića nije dozvoljena prisutnost promatrača ''Unijoskeptika''. Sama po sebi takva je odluka sumnjiva, kažu ti analitičari, jer nije istina da se referendumom ne odlučuje o pozicijama vlasti, a naprotiv, odlučuje se o položajima u hrvatskoj diplomaciji, odlučuje se o grupacijama predstavnika iz Hrvatske s visokim plaćama i povlasticama u EU institucijama, i odlučuje se o financijskim interesima korporacija čija će sudbina biti ovakva ili onakva, ovisno o ishodu referenduma.
Prije ponoći u nedjelju 22. siječnja 2012. znati će se jesu li Rehnove dvojbe dovele do nekog preokreta što se tiče prethodno zacrtane metodologije prebrojavanja, ili se je na mutnoj metodologiji ustrajalo. Ipak, izgleda da je ovaj drugi stav ostao na snazi.
Pucaj po Jezerincu – povoljan je trenutakMnoge se stvari događaju u Hrvatskoj u ozračju kobne nedodirljivosti koju uživaju rušitelji našeg suvereniteta i kulture. A pesimizam je nevjerojatan u našoj zemlji jednako kao i u EU. Taj pesimizam pogoduje raznovrsne manipulacije, on je osnovan prvenstveno na nekoj monstruoznoj financijskoj krizi čije korijene i neizlječivost do sada nitko nije mogao protumačiti. I to u ovom euroatlantskom svijetu, koji je najbogatiji dio cijele kugle zemaljske, s najvišim stupnjem znanstvenog i tehnološkog razvoja ...
Nu, uzaludno je sve, svakodnevno padaju procjene rejtinga država i institucija, dok se množe najave o nadolazećim krizama i sankcijama. Svaki takav potez donosi i političke posljedice, a prema Paulu Stiglitzu, ''moglo bi doći vrijeme kad će financijska neposlušnost pokretati i vojne represalije.''
U tom kaosu sustava, ali prvotno u tom kaosu pojmova, napadati svećenike - a pogotovo istaknute katoličke biskupe kao što je to u zadnjem od slučajeva Juraj Jezerinac,- postaje pravim izazovom za glasnogovornike mržnje i operatere falsifikata.
Stjepan Mesić i faktotum njegove i Josipovićeve politike, Budimir Lončar, uspjeli su 2008. udaljiti iz Republike Hrvatske apostolskog nuncija, to jest veleposlanika Svete Stolice, Francisca Javiera Lozana. Časopis ''Nacional'' je tada ustvrdio da se je podli manevar obavio uz veliko zadovoljstvo na Kaptolu, a vidljiva je bila i suglasnost Ive Sanadera i njegove financijske kamarile, jer je Lozano bio vjeran čuvar katoličkog morala i djelotvoran prijatelj Hrvatske slobode na međunarodnom planu.
A što se sada događa s vojnim ordinarijem monsinjorom Jezerincem? Izgleda da je trenutak pritisaka oko Europske unije, povoljan sa skidanje s položaja biskupa Oružanih snaga Republke Hrvatske i hrvatskih redarstvenika. Ako se u 2012. ne može strijeljati Boga, zašto se ne bi strijeljalo u Hrvatskoj biskupa Jezerinca? Upravo sada kad smo pred objavom referendumskih rezultata.
Da, Boga su pokušali strijeljati u Moskvi!Dana 17. siječnja 1918., u Moskvi, komesar za obrazovanje u revolucionarnoj boljševičkoj vladi AnatolijL unačarski, ''strijeljao je neprijatelja naroda, poznatoga zločinca Boga.''. Da, baš tako.
Prije nego što je poslan u republikansku Španjolsku kao sovjetski veleposlanik, Lunačarski se je hvalio time što je zapalio ili eksplozivom srušio 1200 crkava i manastira, ubio 4.000 crkvenih lica, a 95.000 ljudi poslao u logore smrti zbog vjerske djelatnosti. Organizirao je na stotine ''procesija'' na kojima je završni čin bilo odrubljivanje glave slikama dalekoga Pape ili pravoslavnih nedostiživih dostojanstvenika, ili pak razapinjanje na križ živih monaha zatvorenika koji su morali prije toga puzati pred okupljenim pukom.
Vrhunac njegovog ideološkog ludila bilo je suđenje i pogubljenje ...Boga. On je 16. siječnja 1918. u Moskvi pred hinjenim sudom, gdje je Bog imao i ''branitelje i tužitelje'', sudio Svemogućemu zbog ''teškoga kriminalnoga ludila i generaliziranih mentalnih poremećaja'', koji ga ipak nisu (Boga) sprječavali da, s lucidnošću, provodi ''genocid i zločine protiv čovječanstva''....Rano u jutro 18. siječnja, s rafalima vatrenoga oružja uperenima prema nebu, ''u ime naroda'' izvršena je smrtna kazna.
Druga vremena, drugačiji LunačarskiNa suptilnije načine nego što se je to radilo u crvenoj Poljskoj, Jugoslaviji ili u Lenjinovoj i Staljinovoj Rusiji, drugačije nego danas u Kini i Sjevernoj Koreji, Boga se svakodnevno nastoji pogubiti, a one koji su njegovi istaknuti promicatelji, njih zatvoriti, difamirati, protjerati, ismijati ili barem izolirati.
U aferi koju je ''Yu-list'' ishitrenim korištenjem isprepletenih riječi iz biskupove propovijedi u Karlovcu (15. siječnja 2012.) stvorio, taj dnevnik tvrdi da je tajno snimao ''u kutu crkve kraj zvučnika'', propovijed monsinjora Juraja Jezerinca u Karlovcu. Tijekom propovijedi biskup je zatražio od mjerodavnih tijela potpune i istinite informacije o ulasku Hrvatske u Uniju, a u osvrtu na rat protiv Hrvatske (1991/95), rekao je da su za njega bili krivi ateisti.
Što znači u ovom sporu, opet šutnja vrhuški koje su trebale reagirati, u obrani vjerskih sloboda i ljudskih prava jednoga biskupa i svih hrvatskih vjernika? A što znači činjenica da se ovaj drski linč, pojavljuje u trenucima kad njegovi kreatori očekuju ....ulazak u EU?
Rehn je prema tim izvorima izrazio bojazan da će inflacija glasova podrške ( to jest, opredjeljenja za ''Da'') u tom cijelom procesu povećati nepovjerenje koje je i tako prisutno u javnosti. Prema tome, u razgovorima se razmatrala mogućnost da hrvatska vlada referendum i brojenje glasova obavi prema standardima ispravnosti i prozirnosti koji su bili obećani. Međutim – tvrde isti izvori- to je zagrebačke vlastodršce stavilo u nezgodan položaj. Naime, dođe li po toj liniji do većinskoga ''Ne'', ili pokažu li brojke da je odaziv građana toliko nizak da referendum propadne, cijeli sistem zagrebačkih moćnika bi se našao u političkoj slijepoj ulici. Vrhuška Kukukrikua, jer su njeni članovi na užasno dosadan, nesadržajan i ultimativan način ponavljali stotine puta fraze koje su dobili napisane iz Bruxellesa; vrhuška HDZ-a jer je u stilu svoje ''šefice'', tajila, varala, mutila i cerekala se oko te teme koja je od presudne važnosti, te vrhuške nekih drugih ustanova jer su pregazile povijesno povjerenje naroda, zadobiveno kroz časnu prošlost. Za sve te vrhuške, propast referenduma značila bi gotovo nepopravljiv gubitak političkog kredita. |
|||