Točno, ako je Končar u pravu da je na 800 milijuna kuna prihoda 700 milijuna kuna gubitaka, sve je dovedeno na rub opstanka, ali bez obzira na sve, brodogradnja hrani javnu upravu, a ne obrnuto.

Nedavno je hrvatski Sabor ratificirao ugovor o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji. U članku 36. stavka 1. trećeg podstavka Akta o pristupanju, Prilog VIII.– o brodogradnji stoji:

Obveze koje je preuzela Republika Hrvatska u vezi s restrukturiranjem hrvatske brodograđevne industrije (iz članka 36. stavka 1. trećeg podstavka Akta o pristupanju,

Prilog VIII. Akta o pristupanju).

Poduzetnici u sektoru brodogradnje koje je potrebno restrukturirati jesu sljedeći:

- BRODOGRAĐEVNA INDUSTRIJA 3. MAJ, dioničko društvo, Rijeka

- BRODOTROGIR d.d., Trogir

- BRODOGRAĐEVNA INDUSTRIJA SPLIT, dioničko društvo, Split

- BRODOSPLIT-BRODOGRADILIŠTE SPECIJALNIH OBJEKATA društvo s ograničenom odgovornošću, Split

- BRODOGRADILIŠTE KRALJEVICA dioničko društvo za izgradnju i popravak brodova, Kraljevica.

Republika Hrvatska je pristala provesti restrukturiranje ovih poduzetnika putem njihove privatizacije na temelju javnog natječaja. Ponuditelji su dostavili planove restrukturiranja ovih poduzetnika, a prihvatile su ih Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja i Europska komisija. Planovi restrukturiranja uvrštavaju se u odgovarajuće ugovore o privatizaciji koji će biti sklopljeni između Republike Hrvatske i kupaca poduzetnika (prije pristupanja Uniji). Planovima restrukturiranja podnesenima za svakog od tih poduzetnika određuju se ključni uvjeti koji se moraju poštovati u postupku restrukturiranja (doprinos planu restrukturiranja iz vlastitih sredstava; smanjivanje proizvodnog kapaciteta poduzetnika; ograničavanje ukupne godišnje proizvodnje poduzetnika u razdoblju od 10 godina, počevši od 1. siječnja 2011. godine, itd.). Poduzetnici neće primati nikakve nove potpore za sanaciju ili restrukturiranje prije isteka razdoblja od najmanje 10 godina od dana potpisivanja ugovora o privatizaciji. Republika Hrvatska ce Europskoj komisiji dostavljati šestomjesečna izvješća o restrukturiranju poduzetnika, i to najkasnije 15. siječnja i 15. srpnja svake godine do kraja razdoblja restrukturiranja. Republika Hrvatska će dostavljati izvješća o godišnjoj proizvodnji poduzetnika u restrukturiranju najkasnije 15. srpnja svake godine, do kraja 2020. godine. Nakon pristupanja, Europska komisija može Republici Hrvatskoj naložiti da osigura povrat svih potpora za sanaciju ili restrukturiranje, sa složenim kamatama, koje su određenom poduzetniku dane od 1. ožujka 2006., u slučaju da se ne ispune u Ugovoru jasno specificirane obveze (primjerice, ako ugovor o privatizaciji za tog poduzetnika još nije potpisan, ili u njega nisu u cijelosti uvršteni uvjeti utvrđeni u planu restrukturiranja, itd.).

E sada, da li će Končar, eventualni novi vlasnik 3. maja, Brodotrogira i Kraljevice, zadržati sve radnike na svojim radnim mjestima? Jasno da neće. Što nam se nudi?

„Sindikatima sam pojasnio kako imamo, kaže Končar, samo dva puta – sačuvati punu zaposlenost i tako uništiti brodogradilište ili zadržati zdravu jezgru i spasiti djelatnost.“

„Končar navodno traži od vlade da mu osigura više od 200 milijuna kuna za otpremnine prekobrojnih radnika te da po raznim osnovama uloži u sanaciju brodogradilišta još oko milijardu kuna. Istodobno, ako izađe iz projekta spreman je platiti 50 milijuna kuna odštete.“

Što će takva brodogradilišta s prepolovljenim brojem radnika raditi, ne znam, ali znam da će hrvatski gradovi uz more izgubiti industrijsku prepoznatljivost ako se to dogodi. Hvala Bogu da Uljanik nije u paketu „DIV – Končareve“ privatizacije. Kaže Končar, s pravom, lani je u 3. maju prihod bio 800 milijuna kuna, a gubitak 700 milijuna kuna. No poslati doma 1500 radnika iz riječkih brodogradilišta, ravno je Rijeku lišiti industrijske prepoznatljivosti.

Točno, za nove natječaje neće biti više vremena, to nije moja teza, već teza gospode iz Bruxellesa, a ja to neću komentirati i ne želim da netko prolazi ono kroz što sam ja prolazio krajem 90-tih kad je trebalo sanirati Uljanik. S druge strane, Krešimira Starčevića (bivšeg šefa hrvatskog fonda za privatizaciju) ponovno se kao asa iz rukava izvlači za šefa Croatia osiguranja. Daleko od toga da će Starčević znati odraditi posao, ali to je čovjek jedne velike hrvatske tvrtke. Ako istoga postavite na čelno mjesto Croatia osiguranja, a potom njegova bivša tvrtka kupi Croatia osiguranje, to će ličiti na svojedobnu prodaju Anite iz Vrsara, a tada je Starčević bio šef hrvatskog fonda za privatizaciju.

No pustimo Končara. On nije ni bitan u sagi o hrvatskim brodogradilištima. Bitni su oni koji su uništili hrvatske brodare koji u hrvatskim brodogradilištima više ne naručuju brodove za hrvatsku flotu. Za stanje u hrvatskim brodogradilištima krivi su oni koji vode privatizaciju na hrvatski način, a brodogradnja će ostati kao zadnja grana koja će morati ustuknuti pred hrvatskom materijalnom nemoći i EU isključivošću.

Istovremeno, HDZ je za 60 000 ljudi povećao broj zaposlenih u javnom sektoru (u zadnjih 5. godina), dok je 2011. (u izbornoj godini) taj broj porastao za čak 19 000. To nam govori da se time kupovala izborna naklonost tog kadra. Ali dok je tome tako, brodogradnja ne može opstati. Točno, ako je Končar u pravu da je na 800 milijuna kuna prihoda 700 milijuna kuna gubitaka, sve je dovedeno na rub opstanka, ali bez obzira na sve, brodogradnja hrani javnu upravu, a ne obrnuto.