Knjiga nosi posprdan i pomalo „smrdljiv" naslov „Uprknuće", a njene pjesmice opjevavaju, opanjkavaju i ironiziraju Sabor, saborske glasače (koji se uzajamno smatraju i oslovljavaju kao „uvažene kolege" i „uvaženi saborski zastupnici"), stranačke moćnike i stranačke podanike, politiku i novinarstvo.

 

Kako sam - uz pisca i pjesnika Paju Kanjižaja, novinara dr. Danka Plevnika i glumce Davora Dretara Dreleta, Vida Baloga, Anju Šovagović i Dragana Despota - bio jedan od promotora te doista zabavne pjesničke knjige, čini mi se pristojnim da i svoje stalne čitatelje na ovom portalu obavijestim o tome što sam o knjizi rekao.

 

 

Iako sam s autorom ove zbirke „čudnovatih pjesmica saborskih" u Saboru proveo pune četiri godine, kako to i obično biva, bolje sam ga upoznao tek jučer i to iz druge ruke. Naime, njegov vrlo nadareni mladi kolega arhitekt Matija Vaniček na moj spomen kako ću promovirati Rošinovu knjigu, počeo mi je recitirati stihove njegovih „Čudnovatih pjesmica" za djecu s CD-a iz 2005. godine za koji je skladao glazbu. Naime, Matijin mali sin Jan jako voli pjesme i glazbu Rošinova mjuzikla Tuča na tanjuru. Nakladnik je najavljuje kao: „glazbenu priču o snu dječaka, opterećenog stalnim predavanjima o dobrim stranama prehrane povrćem" u kojoj uz glumce Gradskoga kazalište lutaka Split nastupaju Zbor župe Sv. Roka iz Splita, Oliver Dragojević, Tedi Spalato i Tina Asanović.

 

Nakladnik "Cantus" objavio je 2001. CD „Tuča na tanjuru"

 

Pred nama je danas jedna druga knjiga „čudnovatih pjesmica" Jerka Rošina, koju bi, s trunčicom ironije, mogli nazvati zbirkom sotonskih saborskih stihova za djecu i odrasle „koji su nekada (također) bili djeca".

Zbirka u biti dječjih pjesama o saborskim navadama sastavljena je od 158 pjesmica (ne pjesama!) raspoređenih u tri čina-poglavlja – Saborska arena, Kurba politika i Uprknuće.

 

Već sama ideja da se opjeva Sabor i njegovi zastupnici, najomraženija ustanova i najomraženiji ljudi u Lijepoj našoj, zavrjeđuje našu pažnju i zahvalnost, jer su rijetke zemlje u kojima postoje pjesnici koji opjevavaju parlamente.

Štoviše, pojava ove knjige možda je prilika da, primjerice, splitski TBF uglazbi neke od Rošinovih pjesmica, ironijski slijedeći tradiciju slavne pjesme i skladbe Leonarda Cohena „Demokracija".

 

Kako je naš vrli autor prije tri dana prošao „posljednji (stranački) sud" koji ga je iz stranačkog pakla vratio u stranačko čistilište u kojem odavno žive vrhovnici i članovi HDZ-a: Visoki časni sud pod vodstvom Florijana Borasa proglasio ga je nedužnim, vrativši mu stranačku iskaznicu, možda bi TBF mogao i njega opjevati.

 

Za samoga autora i njegova prijatelja Luku Bebića važno je i to da što se danas u publici, među njima i nama, nalazi njegov prijatelj, bivši USKOK-ov sužanj i još bivšiji premijer dr. Ivo Sanader, jer dok je njega u publici i u blizini Rošinova i Bebićeva imovina - kojom su jamčili da mu frend neće dati petama vjetra – sigurna je od pljenidbe.

 

Pjesme arhitekta Jerka Rošina nastale iz saborske besposlice, dangube, ojađenosti zbog vlastitog svođenja na „dizača ruke" mogu nam otkriti zanimljivu osobnu egzistencijalno-parlamentarnu filozofiju.

 

Vrste pjesama koje sam otkrio u „saborskoj pjesmarici s ključem" osobno bih ovako razvrstao: Ljuvene, Poslovničke, Konvertitske, Uskočke, Tamničke, Europske (o Savudrijskoj vali i „izabranim" EU zakonima), Malodušne (stranačko-stegovno-glasačke), Posvećene Kraljici majci – Jadranki K., Posvećene „Gazdi" i „Prijatelju" – Ivi Sanaderu, Posvećene saborskim pijancima i Vrhovnom pijancu, Pokajničke – o pokajnicima i Pjesme o uprknuću.

 

Izraz „uprknuće" kojeg je Rošin skovao odnosi se na raznolike ljudske slabosti koje je uočio kod saborskih zastupnika, a zapravo su svojstvene – u raznolikoj mjeri - svim ljudima, pa i svakome od nas: niskost, laskanje, ulizivanje, dvoličnost, licemjerje, prijetvornost, ucjenjivanje, dodvoravanje, doušništvo, udvaranje, ugađanje, ulagivanje, podilaženje, oblijetanje (oko nekoga), pa i uvlačenje u neku stvar ili kako pjesnik Rošin pjeva: uvlačenje u „prkno" ili „uprknuće".

 

 

Na kraju promocije koja se odigravala oko stola za stolni tenis, s reketima „Replika", Rošin i vaš autor odigrali su partijicu stolnog tenisa u kojoj je pobijedio pjesnik „Uprknuća"

 

Kako nisam ni pjesnik, ni književni kritičar, potrudio sam se pjesme pročitati kao sociolog s iskustvom saborskog zastupnika. Kad sam tako pročitao Rošinove „čudnovate pjesmice saborske", skicirao sam svojevrsni pjesnikov „pogled na Sabor i svijet" koji se sastoji od nekoliko, zapravo sedam, njegovih uvjerenja:

 

Zemljom odjekuje:

„Sabor odlučuje

o njemu ovisi

jesi li, ili nisi!"

Ljudi, to su priče

za imat' pokriće,

Sabor su tek ruke

bez svoje odluke!

 

Svi su zastupnici

teški neradnici,

malo ih što brine

osim mirovine,

ničemu ne služe,

i ništa ne kuže.

No takav zastupnik

danas je predsjednik.

 

U jednoj tamnici

žive zastupnici

čvrsto zatočeni

ali sasvim spremni

da ih stranke vode

putem bez slobode

jer je iznad svega

ta stranačka stega.

 

Gađenje, mučnina,

u drobu vrućina,

i nekakvo stanje

k'o pred povraćanje,

uz to glavobolja,

zatim i zlovolja;

baš ti bude muka,

kad si samo ruka.

 

Uskok Traži Zvijezdu

u HDZ gnijezdu

hrpa talenata

vrijedna suhog zlata,

propjevala brale

odmah k'o od šale

a kako i ne bi

za svoj važan debi

 

 

Čujte staru priču

Kako se odriču

Kokošice male

Svog pijetla budale.

Tobož nisu znale

Da su s njim spavale,

A nemaju jaja

Za ljubav do kraja.

 

Bi carica majka

nekad kao snajka

prvih dana braka:

dobra, mila, slatka.

Kad ključeve kuće

skroz sebi privuče,

svekru i svekrvi

napije se krvi.

 

Majka svih podlaca

Dadakava maca

Žeđajuć za slavom

Kimala bi glavom!

A poslije podlaci

Kimaju toj maci

I tako do smrti

Vrtuljak se vrti

 

 

Glumci Davor Dretar Drele i Vid Balog odlično su se uklopili u opušteno ozračje promocije.

 

 

Nitko nije gazda

od danas do vazda

i sve carske moći

već sutra će proći.

A kad moći prođu

tad nevolje dođu

i gazda se čudi

„Zar su takvi ljudi!?"

 

Sad URBI ET ORBI,

vlasti i oporbi,

želim dat' na znanje

svoje razmišljanje:

ljudima je dosta

tog moralnog posta,

zato manje sala

a više morala

 

Što reći na kraju. Inženjer Jerko Rošin napisao je zabavnu i zanimljivu knjigu pjesmica o Saboru i njegovim zastupnicima. Brojne mane i rijetke vrline koje im je pripisao, nažalost, nisu „privilegij" samo političara i saborskih zastupnika, već su pravedno raspoređene i među drugim profesijama. Uspjeh, probitak i moć, pa i primanja u brojnim profesijama – nastavničkoj, sudačkoj, inženjerskoj, liječničkoj, državno-dužnosničkoj, pa i svećeničkoj – često zavise od spremnosti i vještine: uprknuća.