Istra - Rijeka

Kolumnu pišem na dan „velike“ utakmice na „Camp Nou“, Barcelona-Milan.

Čitam izjave Inieste,…Ibrahimovića.

No, sjećanja me stalno vraćaju na utakmicu Istra-Rijeka.

Sjajna atmosfera, (na utakmicu u Pulu došlo je 6000 gledatelja), prohladno, ali divan dan upropašten suđenjem.

Nikada ne bih govorio, kamo li pisao o nogometu, da se ta utakmica nije pretvorila u „politiku iznad svega“.

Razumljivo, politika mora što dalje od sporta. Politika mora stvoriti zakonodavni okvir da se sport može izraziti, i to bi trebalo biti sve od politike kad je riječ o sportu.

Slažem se, ako ima kontroverzi u sportu politika treba (preko ovlaštenih tijela) reagirati i to bi trebalo biti to.

Amaterski sport politika treba pratiti, profesionalni prepustiti tržištu…

Barem ja to tako vidim.

Što se događalo u Puli, iako je meni daleko draže da je TRIO iz mog Buzeta već peti puta za redom boćarski prvak Hrvatske. TRIO Buzet bio je i europski prvak u boćanju. Građani to ne znaju ali to je hvalevrijedan rezultat, tim više kada to malo tko primjećuje.

Imam dojam, da je nespretni sudac, koji je trebao voditi susret Istra-Rijeka, dodvoravajući se izrežirao predstavu za ministra Jovanovića.

Ministru zbog svega toga (ni dužnom ni krivom) nije bilo ni zabavno, ni drago, niti je uživao u toj sudačkoj predstavi treniranja strogoće,pa je i sam na trenutak (poručujući Mamiću i Markoviću da pljunu u sliku koju vide u ogledalu) pretjerao. (Istrijani bi rekli: „ružno se može i lijepim reći“).

Suđenje bez mjere, bez „regule“, bez osjećaja za trenutak, pravdu, pravičnost, igru (a govorim o 5-6 baklji ubačenih u teren), pretvorilo se u dodvoravanje, a i to može biti „korupcija“.

Pet dana se najavljivalo da će Jovanović pratiti susret Istra-Rijeka, ni riječju nije spomenut (prisutan) ministar turizma Veljko Ostojić (i bolje) ali sve je to doprinosilo svojevrsnoj atmosferi, gdje se netko morao iskazati, a to je ovaj puta, svojim udvorništvom učinio sudac, a da ga nitko nije ni potplatio niti potkupio.

Točno, jesam da se nasilje sankcionira (na stadionima, ali i drugdje), međutim u Puli niti je bilo nasilja niti bilo čije ugroze.

Zašto strogost do malog kluba koje se za razliku od ostalih u prvoj ligi ne financira javnim novcem već isključivo privatnim kapitalom?

Recimo da treba zaustaviti/prekinuti svaki susret po ubačenoj petardi, ali da li će se to igdje van Istre dogoditi?

Svakako treba prekinuti susret u slučaju „huhanja“ jer tom rasizmu ne smije biti mjesta u javnom životu Hrvatske, ali živo me zanima da li će suci zaustavljati igru kada se sa tribina „ori“ „za dom spremni“, „mi Ustaše, ili „ubi ubi Srbina“. Nadam se da hoće. Kada se to dogodi na nekoj utakmici, onda kapa dolje takvom sucu.

Bleiburg

Hoće li Sabor i dalje biti „pokrovitelj“ skupa na Bleiburgu?

Nadam se da neće. Tko je vidio da jedna moderna nacija koja se poziva na tekovine antifašizma komemorira poraženu vojsku NDH na dan njene kapitulacije.

NDH, to zlo, borilo se 8 dana po kapitulaciji nacističke Njemačke.

U tih 8 dana počinjeno je strašnih zločina.

Slažem se, po povratku izbjeglog stanovništva, vojske, civilnih vlasti sa Bleiburga u ex Jugoslaviji počinjen je također strašan zločin.

Žerjavić spominje 50.000 ubijenih Hrvata na križnim putovima u nekoliko poratnih mjeseci.

Mnogi su bili nedužni. Oni zaslužuju da budu i kršćanski pokopani, i oplakani i rehabilitirani, ali sam skup na Bleiburgu, od 90-te na ovamo najprimitivnija je provokacija.

Mogu razumjeti da se do 90-te obilježavalo poratna stradanja na Bleiburgu, (jasno uz osudu NDH, tj. fašističke ikonografije i govora), jer se to nije moglo činiti u zemlji, ali po 90-toj za Bleiburgom nije bilo potrebe. Moglo se komemorirati žrtve u Hrvatskoj, na stratištima raznih Jazovki… i sličnih jama, pritom uvijek ističući svetost žrtava fašističkog terora.

Da, bilo je u poraću žrtava komunizma (iz obitelji moje žene, Del Bianco, troje braće bezrazložno je likvidirano dok su im djeca bila u partizanima), ali zločin ima ime, kao što imaju lice nalogodavci zločina, ali kroz „Bleiburg“ tj. križne putove negirati, partizanski pokret bilo bi nehumano, neljudski i rasistički.

Bleiburg doli, troškovi gori

I dok ćemo naredna dva, tri mjeseca govoriti o Bleiburgu, umjetnoj, oplodnji, zakonu o HRT-u nakon povećanja PDV-a „košarica“ u svim našim gradovima raste, tj. poskupljuje.

U Rijeci za 370 kn, Zagrebu 334 kn, Puli, 262 kn, Dubrovniku 202 kn, Splitu 172 kn, Osijeku 30 kn…

Tko mi može reći da to nije rezultat većeg PDV-a (25%).

Tko može reći da to nije posljedica skupljih energenata.

Tko može reći da to nije posljedica odljeva kupaca preko granice, itd.

Međutim, za nama je prvo tromjesečje 2012. godine, gdje bilježimo:

- pad od 5,2% industrijske proizvodnje

- pad od 6,5% građevinskih radova u siječnju

- pad od 0,2% BDP u 2011. godini, ali i

- pad od 20,1% stopa nezaposlenosti…

Točno, za isto se ne može prozivati nova vlada koja tek 100 dana vlada, ali trendovi su upozoravajući.

Nakon 2009. i pada BDP od 6%, 2010 i pada BDP za 1,2%, 2011. i pada BDP za 0,2 svi vodeći analitičari prognoziraju pad BDP u 2012. za dodatnih 1-2% (vlada predviđa rast od 0,8%?). Daj Bože, da 2012. poraste BDP, ali kako, kada je godina započela sa toliko stečajeva?

Volio bih da se varam, ali prateći hrvatsku zbilju, i to ponajviše u Istri, koja još nije svjesna sve težine svog okruženja, bojim se da će najprije biti gore da bi sutra moglo biti bolje.