|
Objavi na:
|
||
|
||
Nižu se propusti u hrvatskoj politici, a i dalje hrvatski poslovi su zanemareni, narod je demorailiziran, život čestitih ljudi je sve teži, UDBA slaže u ''oporbenoj'' Hrvatskoj demokratskoj zajednici sve zamke kako bi sadašnja partijska kamarila zadržala vodstvo (čak ni USKOK ništa ne kaže na sva teška svjedočanstva po kojima bi se mračna partijska predsjednica trebala zaista naći pred istražiteljima).
Istovremeno, vlast je takova da opravdava najave Ive Josipovića o ''crvenoj Hrvatskoj''. Hrvatski poslovi su zamrli, to jest jer sistematska demolicija svijesti građana naglo napreduje prema strategiji marksista i jugoslavenskih agenata. Provedena je detuđmanizacija, difamiran je Domovinski rat, na redu je Crkva i na redu su novi naraštaji Hrvata kroz otuđenje djece. Prema nacrtu vladajučega podzemlja, roditelji bi trebali djecu odalečiti od rodoljublja, od istinskih elita i nacionalnih junaka, odstraniti ih od Katoličke crkve, a svaki mališan bi trebao dati se u bijeg kad se negdje pojavi svećenik.
Da bi slika bila potpuna, svaki svećenik bi trebao predati policiji pokajnika koji bi preko ispovijedi – odnosno preko sakramenta pokajanja - zatražio Božji oprost za nedjela nad djetetom. Ukoliko svećenik ne bi denuncirao pokajnika, našao bi se pred sudom. A u stvari, katolička ispovijed zadnje je utočište ljudske savjesti, posljednje jamstvo za one koji vjeruju. Kroz povijest, bezbroj svećenika životom je platilo svoju vjernost tajnosti ispovjedi, pod nacizmom i komunizmom, ali i pod ''liberalnim'' revolucijama, orijentalnim tiranijama i drugim strahovladama. Dođe li do nametanja takvog zakona, hod totalitarizma nastavit će se ne u smjeru zštite djece nego u pravcu uništavanja savjesti: neće to biti granica, nego tek početak.
>>Pritisak na crkvu: Država zakonom prisiljava svećenike na odavanje ispovjedne tajne A koliko je to licemjerstva kad se o djeci radi, kakvog li iskorištavanja najdubljih osjećaja ljudi! I to samo zato jer je stvorena svjetska mreža optužaba protiv katoličkih svećenika u vezi sa spolnim deliktima, većina od kojih se ogromna većina odnosi na daleka vremena, Delikti i navodni delikti stari čak i pedeset godina, a kad ne toliko onda barem trideset ili dvadeset godina. Dokazi su u magli, a ''svjedočanstva'' su na naslovnim stranicama današnjih novina... Istovremeno se postavlja pitanje kako to da u Hrvatskoj, po istom principu, ispovjednici ne bi trebali denuncirati trgovce bijeloga roblja, otmičare djevojaka koje nakon kratkog vremena gube i svijest, i organe i život, ubojice ljudi iz kojih se čupaju organi, trafikante narkotika, egzekutore iz Republike Srpske i ortake balkanskih kriminalaca od kojih se neki bave kanibalizmom, ubojice tristotina hrvatske djece namjerno ubijene za vrijeme posljednje vojne agresije, itd.
Jednostavno, slagalica protiv savjesti i duhovne slobode svećenika je podlo kreirana, a neupučeni naivnjaci neka padnu u nju, kao što su moralnim otuđenjem, anomijom, pali u nacionalnu hromost.
Ovo je korak dalje, duboki korak ka rušenju Katoličke crkve, koja ipak, kao i svi koji su pod okriljem Krista, več preko dva milenija pobjeđujui vlastite pogreške i neprijateljske najezde. |
|||