Kazna je izvršena u zoru dana 4. travnja 2011. Ministar Pomorstva, prometa i infrastrukture Zlatko Komadina, poznati delinkvent i nesposobnjak jer nije bio strogi komunist i nije prihvaćao korupciju, osuđen već prvoga dana kada je nekim slučajem u prosincu 2011. dospio u Vladu HNS-SDP, pao je danas, evo 4. travnja, na radost Yu-lista (dnevnika koji je prvi objavio presudu protiv njega samo četiri dana nakon što je Komadina ušao u Banske dvore), te na veselje Radimira Čačića i Slavka Linića.

Neće morati ti veliki lideri tumačiti jednom nazadnom tipu kao što je to Komadina, mehaniku njihovih poslova niti objašnjavati zašto je dobro da to oni rade baš ovako kako to rade, uz potonuče hrvatskoga društva i hrvatskoga suvereniteta. U tako kompleksnoj situaciji, premijer Zoran Milanović je teško pogriješio time što je Komadinu žrtvovao pod udarima radikala. Zaboravio je predsjednik Vlade da mu se je mimo zakona, mimo političke etike, uzgred nestručnosti i uz niz mutnih poslova, pojavio neki Čačić ''prvi podpredsjednik'' Vlade, koji takvu titulu ne treba za ništa drugo nego za eventualno uskakivanje na premijerovo mjesto, u nekoj situaciji koju drugi smrtnici ne ćžele niti predvidjeti.

Jovanovićeva ogledala, pljuvačke i pomočnici

Nakon pada umjerenog socijaldemokrate Zlatka Komadine, ipak Vlada nije postala do kraja homogena. Nije ni marksistički dosadna, dapače marksistički je zabavna. U fotelji je ostao možda s tim zadatkom s održavanja crvenoga cirkusa, ministar Jovanović, zadužen za Znanost, obrazovanje i sport. On je nakon raznih napada na ljude i ustanove, nakon bezbroj ispada koji se protive zdravom razumu, predložio je jednu novu sportsku disciplinu: hračkanje ljudi u njihov vlastiti lik odražen u zrcalu. Guiness će možda jednom zabilježiti taj napredak čete i partije u kategoriji zahodnjačkih sportova.. Ali ipak, Jovanović kao lik iz svijeta kulture, kao osoba koja izlazi s tim inovacijama pred hrvatsku i svjetsku javnost, čak ni time nije zadovoljio isčekivanja svojih retrodrugova. Jedan pomoćnik u njegovom ministarstvu, izluđeni g. Skansi, u partizanskom je zanosu istovremeno predložio nešto još mnogo bolje:da se u Hrvatskoj uvede ''izvanredno stanje'' (u kojem bi vjerojatno on mogao uspostaviti red i konačno te proklete Hrvate staviti pred zid. Dakle, ukidanje pravnoga poretka i nametanje nekog službenog deliriuma, nekog de facto poretka . Takav prijedlog, odmah je trebao izazvati kazneni postupak protiv dotičnoga.

HHO se je konačno oglasio civilizacijski

Predsjednik Hrvatskog helsinskog odbora, Ivan Zvonimir Čičak, upozorio je umjesto državnih neodgovornih tjela, na opasnost Jovanovića i Skansija kao političko-društvene pojave, te je predložio da ako ne budu smjenjeni, oni barem trebaju biti suspendirani jer promoviraju mržnju, nasilje i nekulturu. Istini za volju, HHO ima mnoge propuste u svojoj povijeti....ali što je previše, previše je. Pa je Čičak reagirao umno. Čudno da to Škasijevo nije bilo previše za Ivu Josipovića ni za Milanovića. Gdje je tu Milanovićeva hitrost, gdje su sada mudri komentari Yulista i spremnost Čačića i Linića da očuvaju ugled Republike Hrvatske dok slažu svoje prijateljske ''investicije'' u Hrvatskoj. Ili pak, možda, njihovi najavljivani ''ulagači'' baš i ne traže tržišta gdje su na poziciji neki civilizirani ljudi, nego ih privlače jezive špilje u kojima bi govor mržnje i patologija komunističkg revanšizma označila nova vremena i pogodovala njihovim poslovima?

Postavlja se pitanje može li ova Vlada, u današnjem sastavu, ispuniti razdoblje svoga mandata. S Jovanovićem sigurno ne, s malom babuškom sa Zrinjevca koliko god ona bila draga od Rusije do Turkmenistana – također ne. Mogao bi preživjeti ovaj sastav s Čačićem i Linićem, kad bi OTAN, Interpol i EU dozvolili Zagrebu neke poslove koji se inače baš i ne toleriraju. Hočemo li biti iznimka?

Narod još jednom, želi znati...makar za Novu TV više ''narod ne postoji''

''Građani ove zemlje'', kako inače talentirani tv-novinar Mislav Bago svaku večer naziva Hrvate na Novoj TV, žele znati gdje je izlaz iz kaosa koji raste iz dana u dan. Izlaz iz recesije, iz ukidanja socijalnih prava i životnih perspektiva radnih ljudi. U samo jednoj emisiji večernjega tv-dnevnika, Bago je ponovio na Novoj TV osamnaest puta izraz ''ova zemlja'' (umjesto da bi imenovao Hrvatsku), te dvadesetipet puta izraz ''građani ove zemlje'' i ''ljudi u ovoj zemlji'' samo kako bi izbjegao reči ''Hrvati'' ili ''narod'', ili ''hrvatski građani''. Hrvatsku ili Hrvate nije spomenuo niti jedan jedini puta. (U Novoj TV tvde da samo slijepo slijedi upute koje je izdao informativnim emisijama sam glavni direktor, stranac, kako bi narod jednostavno- noć na noć- zaboravio tko je i što je.)

I unatoč svih propagandističkih programa i lažnih anketa prigodom pedeset dana ove Vlade, pa šezdeset dana ove Vlade, pa semdeset i pet dana ove Vlade, pa devedeset i devet dana ove Vlade, pa sto dana ove Vlade, pa sto i dva dana ove Vlade....unatoč Čačićevih najava da će nikada viđena nezaposlenost smanjiti se u lipnju (naravno, kad nekoliko desetaka tisuča ljudi bude dobilo kratkorični posao u turizmu!), unatoč svih laži i bombardiranja lažima preko medija, narod traži izlaz. I to ga ne traži na televiziji, ni u anketama, nego u gibanju u hrvatskim redovima.

Traži ih u Hrvatskim poslovima, u reakciji unutar HDZ-a protiv Vlaisavljevićevaca, u prosvjedu zdravog i poštenog naroda koji odjednom može reči dosta. I koji će to reči, ali ne na način na kakav bi to želio čovjek koji je Jovanovićeva desna ruka. Bit će to hrvatski poslovi, u okviru ustavnih načela i narodnih interesa.