Nema dvojbe da je trebalo zabraniti okupljanje europskih ekstremista, točnije fašista u režiji HČSP-a u Zagrebu. Jednako tako nije im se smjelo dati povoda da se izruguju izjavi premijera - 'Oni koji pozivaju na grabež dijelova Hrvatske, takvi u Hrvatsku mogu doći kao turisti, ali ne kao politički prosvjednici'.

Što čini HČSP? Sa svojim istomišljenicima pješače u grupicama od njih 20-ak po Zagrebu i 'razgledavaju' gradske znamenitosti pritom negirajući vladinu odluku zbog jedne nespretnosti premijera. Nije se smjelo dogoditi da MUP najprije daje privolu za održavanje tog skupa, a nekoliko dana kasnije da taj skup vlada otkazuje. MUP je sam trebao prosuditi o kojim je osobama riječ.

U javnosti, pa i u medijima lijeve provenijencije vodi se polemika da li je zabrana skupa HČSP-a zapravo 'poklon' ekstremistima. Moj je odgovor: Nikako. Istinabog, HČSP i njihovi europski kamaradi uspjeli su time skrenuti pozornost na sebe, zaintrigirati medije ne bježeći od istine da je npr. Jobbik legalna stranka i u Mađarskoj i u EU (imaju 3 europarlamentarca) te da su na izborima 2010. dobili 16,67% glasova u Mađarskoj. Na kojem programu mađarska stranka dobiva tu potporu? U samom imenu „Omladinski pokret – 64 županije“ reflektiraju se na 64 županija koje je Mađarska imala do 1920. godine, točnije do Trianonskog ugovora o miru. Zanimljivo da tu (po Jobbiku) spada i Međimurje (kao dio županije Zala), Baranja, pa čak i županija Rijeka-Modruš.

Znači da li je odluka Vlade ispravna? Apsolutno, da nije onog dijela rečenice da takvi pojedinci mogu Hrvatsku posjećivati kao turisti. U isto vrijeme vodi se jedna druga polemika između Izraela i ostarjelog njemačkog nobelovca (84 god.) Güntera Grassa glede njegove pjesme „Ono što se mora reći“, gdje Grass, umjesto Irana proziva Izrael kao prijetnju svjetskome miru. Što radi izraelski šef policije? Zabranjuje ulazak Grassa u Svetu zemlju, tvrdeći da je „Grass izašao iz SS-a, ali da SS nije otišao iz Grassa“, Grassa koji se kao 17-godišnjak priključio SS-u, ali koji je po II. svjetskom ratu postao jedan od „najsnažnijih“ kritičara nacizma.

Treća rečenica predsjednika Vlade - 'da je riječ samo o hrvatskim strankama, ajde de, ali riječ je o brojnim strankama iz nekoliko EU zemalja…' - ne dopada mi se. Pa nećemo valjda dopuštati fašistovanje domaćim fašistima (što je inače redovita pojava u Hrvatskoj, od one Tuđmanova da je NDH stoljetni izraz hrvatskog naroda za samostalnošću…), a braniti fašistovanje samo strancima. Valjda bi bilo logično da i domaćim i stranim fašistima kažemo NO PASARAN.

Istina, na našim stadionima se redovito skandira 'Za dom spremni' kao što neki pjevaju o Jasenovcu i Gradišci staroj… i pritom nitko da bi riječ rekao. No kreće se: barem smo ustali protiv huhanja na nogometnim utakmicama, a želim vjerovati da će se uskoro utakmice prekidati i na povike 'ubi, ubi Srbina'.

Kako bi izgledalo u Njemačkoj da netko za Holokaust ustvrdi da se on nije dogodio? Da nije bilo konc-logora na tlu Njemačke ili ondašnje porobljene Europe? Te pojedince bi smjestili ne u zatvore već u ludnice, a u Hrvatskoj se nekažnjeno može ustvrditi da je Jasenovac bio radni logor. Zato je dobro da su Gotovina i Markač odbacili 'pomoć' HČSP-a, međutim Vlada mora biti rezolutnija kada je riječ o reinkarnaciji fašizma, točnije, ne može se dogoditi da kao ona Vlada iz vremena 2000.-2003. razmišlja hoće li ili neće ukloniti spomenik Francetiću, pa to učini Sanader i na taj način prigrli potporu europskih 'promatrača', a s druge strane financirajući Thomsonovo nepjevanje istog upregne u svoja, tj. HDZ-ova kola.

Hrvatski problem nisu fašisti iz Mađarske, Bugarske, Francuske. Hrvatski problem su hrvatski ekstremisti-fašisti, točnije svi oni koji već duže vrijeme koketiraju s ustaštvom. Treba li stoga zabranjivati istupe pa i rad takvih stranaka? A zašto ne? Bolje tako nego ponavljati svoju povijest.

Bit će stoga zanimljivo pratiti raspravu o saborskom pokroviteljstvu Bleiburga. Spomendan je uveden 1995., a trećesiječanjska administracija uvodi saborsko (novčano) pokroviteljstvo nad Bleiburgom. Nevjerojatno, ali istinito.