|
|
Autor: Petrić Domagoj Ante
Datum: 17.04.2012
Slika autor/izvor:
|
||
|
Objavi na:
|
||
|
|
||
Da nije ona već sada jedno tragikomično ''izgubljeno lice'' hrvatske politike, trebalo bi osobi stvarnoga identiteta Vlaisavljević odgovoriti na teške netočnosti koje je ponovno o sebi izvalila pred tri dana, u još jednom pokušaju da preko medija prevarantski prikaže samu sebe. Međutim, ne samo da je to sada nepotrebno, nego nakon što ju je USKOK poštedio od istraga i optužnice, unatoč svim dokazima i svjedočanstvima, čime joj je omogučio daljnje narušavanje države a isto tako i svoje stranke, vidljivo je da je Vlaisavljević izuzeta od primjene normi koji vrijede za druge građane. I tako, makar njena javna rušilačka uloga približava se kraju, njen klan će je možda počastiti titulom ''doživotne bivše predsjednice'', isto kao što je Stjepana Mesića pretvorio u nekog službeno zvanog ''doživotnog bivšeg predsjednika.'' Zanimljivo je istaknuti taj politički primitivizam koji u njihovoj zajedničkoj ''doživotnoj partiji'' pretvara apsurdne pojmove u relevantne elemente stvarnosti: jasno je da će njih oboje biti bivši predsjednici, i da će to oni doživotno biti, baš isto tako kako je i svaki bivši nogometaš, doživotno bivši nogometaš, ili zubar, doživvotno bivši zubar.
Međutim i Mesić i gđa. Kosor nakon prestanka službenih funkcija, žele iza kulisa vuči niti politike pa čak i biznesa (Mesić). Bivšem predsjedniku Republike trebali su ta ridikulna titula ali i ogromna državna financijska sredstva za neformalni rad, a bivšoj predsjednici Vlade i uskoro bivšoj predsjednici HDZ-a treba da njen nasljednik bude (uz ritualne svađe za naivne ''građane'') njen poslušnik, pa da se nastavi nesretni kurs stranačke politike.
Također se je i Ivo Sanader bahatio i najavljivao svoju ''borbu protiv korupcije'', pred samo tri godine. Naravno, borba je isključivala i njega i Mesića, za Fini Medija se nije ni saznalo, o četničko-udbaškoj legiji na Pantovčaku moralo se je u Banskim dvorima govoriti sa strahpoštovanjem, a čestitim ljudima su Sanader ili Kosorova naređivali da zašute i otpuštali s radnih mjesta. Ti čestiti ljudi se pitaju kako mogu Vladimir Šeks, Branko Bačić, Katarina Fuček, Jasen Mesić, Martina Banić, Marina Dropulić, biti članovi predsjedništva HDZ-a, i od takvog predsjedništva nadati se provedbu poštenih izbora za nasljednika Jadranke Kosor. Pitanje koje se postavlja jest koji je od pet kandidata koji žele na njeno mjesto, njen,odnosno partijski trojanski konj.
Iseljenici vjeruju Karamarku
Hrvatsko iseljeništvo, puno opravdanog razočaranja zbog potkopane države, zbog difamirane stranke i zbog nepovjerenja koje neizbježno osjeća prema svim akterima javnoga života, vrlo će malo pridonijeti pod ovakvim okolnostima obnovi našega društva. Politička djelatnost mu je onemogučena, u gospodarstvu svako njihovo ulaganje je na prvotonom udaru Čačićevih komesarčića. Prema svim pokazatetljima, iseljena i povrijeđena, izolirana dijaspora najviše vjeruje Tomislavu Karamarku a najmanje Ivanu Domagoju Miloševiću. Karamarko je u HDZ-u jedini od kandidata koji zaslužuje visok stepen povjerenja među iseljenicima, i vidi ga se kao eventualnog budućeg predsjednika hrvatske vlade s domovinskom vizijom i ugledom u svijetu. Uz njega bi dobro viđen bio kao njegova desna ruka dr. Kujundžić, u čije poštenje se vjeruje, ali nisu poznate njegove organizatorse spososobnosti. Također su mu više škodile nego koristile preporuke Andrije Hebranga.
Danas u Hrvatskoj nema oporbe
Na žalost, katastrofalni rezultati parlamentarnih izbora koje su vlaisavlevičevci uspjeli nametnuti strankama koje su se protivile Kukuriku koaliciji, ne dozvoljavaju gojiti nade o tome da će Hrvatski Sabor biti ustanova očuvanja državnosti i stvarnog demokratskog poretka. Međutim, postoji mogućnost da zbog objektivno kritičnih prilika, sama Vlada u danom trenutku zatraži suradnju hrvatske oporbe, ali u tom trenutku bi na čelu HDZ-a, kao prve snage, trebali nalaziti se odlučni i inteligentni političari, inmuni na korupciju, domoljubi, demokrati i spremni na osobnu požrtvovnost.
Te kritične prilike koje su u stanju potresti naše društvo, mogle bi biti financijski kataklizam zbog nesposobnosti osoba koje vode taj segment javnih poslova a koje će na žalost prouzročiti efekte u skladu s njihovom politikom, ekcesi korupcije unutar Vlade u kojoj sjede neki likovi koji ne poznaju granice na tom planu, te zaoštravanje stanja na međunarodnoj sceni, po radi izbora u Srbiji, pa beogradske agresivne nesnošljivosti prema Republici Kosovo, te zbog albanskih diverzija u Makedoniji, čija svrha još nije jasna.
U trenutku bilo kakve teške krize, a najkasnije u redovitom nizu izbora (lokalnih, predsjedničkih, parlamentarnih), slobodi i napretku Hrvatske treba jedan rekroatizirani HDZ i jačanje povjesnih i novih stranaka koje su spremne obnoviti državu. To je i dalje, najveći hrvatski posao, |
|||