I dok s jedne strane HNB ograničava bonuse u bankama, Vlada direktore državnih poduzeća pretvara u najpovlašteniji sloj društva.

Zašto?

Svi znamo da su sva mjesta u javnim poduzećima zauzeli stranački ljudi, ljudi lojalni predsjednicima stranaka, ljudi koji ne nose glasove, ali gle čuda, sada ih Vlada kani na poseban način nagraditi za lojalnost šefovima stranaka.

Zašto?

Zar i sama činjenica da su pojedinci preuzeli državna poduzeća (u pravilu monopole) nije privilegija?

I te kakva.

Gotovo nitko od tih „velikih“ direktora javnih tvrtki nije se mogao naći na stranačkim listama za Sabor (jer bi mnogi od njih opterećivali liste), ali sada će dijeliti nešto što im ni po ljudskim ni po Božjim zakonima ne bi trebalo pripadati.

Mnogi od ljudi koji su otišli iz državnih tvrtki, a koje je postavila prethodna Vlada, otišli su s velikim otpremninama. To ukidamo, toga više neće biti – poručio je premijer Zoran Milanović razloge zbog kojih njegova Vlada ukida taj 'zlatni padobran', koji je mnogima bio mamac za posao u nekom od javnih poduzeća.

Po novom Vladinom receptu, predsjednici i članovi Uprava u tvrtkama u većinskom državnom vlasništvu imaju zajamčenu samo plaću, koja na mjesečnoj razini ostaje ograničena na najviše 17.000 kuna neto. No, ostvare li tvrtke kojima upravljaju dobit ili, ako barem smanje gubitak, upravo će ostvariti pravo na stimulativnu nagradu. Ona će ovisiti o rezultatima poslovanja, ali i o veličini tvrtke, pa će tako direktori velikih poduzeća imati pravo na najviše 80 posto godišnje bruto plaće, u srednje velikim tvrtkama do 70 posto, a u malim poduzećima do 60 posto. To znači da bi direktor koji je, primjerice, tijekom godine primao plaću od 30.000 kuna, koliko iznosi bruto ekvivalent neto plaće od 17.000 kuna, kao nagradu na kraju godine mogao dobiti još i „stimulaciju“ od gotovo 290.000 kuna. Toliko, naime, iznosi 80 posto od njegove godišnje bruto plaće.“ (Jutarnji list, 20.04.2012.)

Kod bankara, pa bile one i privatne situacija je malo drugačija:

Nova pravila na razini EU predviđaju i ograničavanje bonusa sa višeg i srednjeg managmenta u bankama. U slučaju narušenih kriterija uspješnosti poslovanja bit će obavezno smanjivanje takvih isplata. Osim toga, minimalno 50 posto varijabilnog dijela (bonusa), isplaćivat će se u dionicama odnosno financijskim instrumentima koji odražavaju vrijednost banke. No, minimalno 40 posto tog bonusa bit će isplaćeno s odgodom.

Ne bi mi bilo krivo da direktori posrnulih brodogradilišta, dobiju i 100.000 kn plaću, ali zašto „nagrađivati“ direktore HEP-a, JANAF-a, CRO osiguranja, luka, aerodroma? Oni nisu na tržištu. Riječ je o monopolima.

Istina, dosadašnji ugovori nekih direktora spadali su u rubriku „zar je to moguće“:

Kako piše „Novi list“, 20.04.2012. jednom riječkom direktoru bilo je zajamčeno:

• Honda Legend (kataloška cijena 477 tisuća kuna)

• plaćeni troškovi poslovnog savjetovanja, reprezentacije, članarina, domaća i strana stručna literatura, posjete stručnim sajmovima i izložbama – 15 radnih dana godišnje, stručni seminari, usavršavanje stranih jezika

• pet godišnjih osnovnih plaća u slučaju smrti ravnatelja

• osiguranje liječničke njege u slučaju bolesti ravnatelja, uključujući i liječničku njegu bračnog druga i djece mlađe od 18 godina uz slobodu izbora liječnika, klinike i povrat troškova liječenja u Hrvatskoj

• osiguranje njege za slučajeve liječenja u inozemstvu, kada je to opravdano za ravnatelja Lučke uprave i obitelj uključujući djecu do 18 godina

• osiguranje ravnatelja Lučke uprave od profesionalnih rizika

• za slučaj da se Ugovor raskine prije ugovornog roka, ravnatelju Lučke uprave pripada naknada u visini jednogodišnje bruto plaće i osigurano radno mjesto…., itd.

Pred nekoliko tjedana navodio sam „bonuse“ hrvatskih direktora INE (koji, gle čuda za ništa nisu odgovorni, ništa ne mogu, ništa ne znaju, vade se na Sanadera), ali zato uredno primaju 70-80.000 kn (neto) mjesečno, plus, sve ostale bonuse.

Volio bih da nisam u pravu, ali privilegija je biti na čelu javnog poduzeća, u pravilu to postaje sinekura za lojalnost šefu stranke, ali to ne znači da će ovi „naši“ direktori (iz Kukuriku koalicije) biti uspješniji od onih „njihovih“.

Ne sumnjam da će poslovni rezultati pojedinih tvrtki (HEP, Hrvatske vode, INA…) biti bolji, ali za to neće biti zaslužne „uprave“ već nove više cijene koje uvode, što će reći, da bi nekome svanulo, najprije će nekome smrknuti.