Ne želim se uključivati u polemiku ministra financija i analitičara koji procjenjuju pad hrvatskog BDP-a u 2012. g. za čak 1% (MMF, govori o padu BDP-a za 0,5%), dok Vlada vjeruje u rast od 0,8%.

Međutim, tradicionalno, oprezni bankari govore o padu BDP od čak 1,5% u 2012. godini.

Mislim, uz sve investicije koje se pripremaju, da su bankari najbliži istini, a što zorno potvrđuje i pad radnih mjesta u zadnjih 4 godine, sa 1.633.000 iz 2008., na svega 1.363.000 početkom 2012. godine. Znači danas je u Hrvatskoj zaposleno čak 270.000 ljudi manje nego 2008.

Ipak se u travnju 2012. broj nezaposlenih smanjio za 22.000, na 317.767 nezaposlenih osoba. Jasno riječ je o sezonskom zapošljavanju (turizam, poljoprivreda), međutim i zbog primjene nekih poticajnih mjera za zapošljavanje koje je osmislila nova Vlada.

No, danas se vodi jedna druga polemika.

Prijedlogom Ministarstva financija mijenja se Opći porezni zakon temeljem kojega bi članovi uprava (kako javnih, tako i privatnih tvrtki) trebali odgovarati za neuspjeh tvrtki cjelokupnom svojom imovinom.

Slično rješenje već postoji gdje se fizičke osobe (obrtnici) pojavljuju kao nosioci nekog posla.

Ministar „malog“ gospodarstva u jednom intervjuu govori slijedeće „Obrtnici trebaju za posao jamčiti samo onom imovinom koja im služi za stvaranje prometa, ne i djedovinom“, gotov citat.

Zašto dolazi do takvog nesklada između Ministarstva financija i Ministarstva poduzetništva i obrta?

Jedno ministarstvo inzistira i na osobnoj i „poslovnoj“ imovini, a drugo samo na „poslovnoj“ imovini.

No bilo kako bilo pitanje bi se i ovako moglo postaviti.

Ako već moraju osobnom imovinom odgovarati „mali“ i „veliki“ poduzetnici, da li bi na isti način trebali odgovarati i ministri, potpredsjednici Vlade, predsjednici države, Vlade… ako financijski i gospodarski parametri budu lošiji no prethodnih godina?

Da li bi tu odgovornost trebalo potegnuti i na HNB? Ili npr. na sudove u slučaju da im viši sud ospori presudu…. na župane, načelnike, gradonačelnike? Na zastupnike koji dižu ruku slušajući stranačke šefove, a ne vlastitu savjest.

U Sloveniji imamo nešto slično što predlaže naše Ministarstvo financija, ali tamo direktori odgovaraju za „poslovne“ odluke do jednogodišnje isplaćene im neto plaće.

Točno, u Hrvatskoj treba neke stvari presjeći.

52 mlrd kn su porezni dugovi. Ne polovica, 2/3 istih nikada se neće naplatiti.

Mnogi „direktori“ su svjesno upropaštavali tvrtke da bi rasprodali u pretvorbi stečenu imovinu. Oni drugi imali su za vile, mercedese, ljubavnice, ali ne i za radnike i državu.

Međutim, svi koji su u poslu nisu kriminalci. Zakonom se propisuje da će se porezna jamstva prema prijedlogu Općeg poreznog zakona aktivirati ako država u upravnom postupku utvrdi da je direktor ili član društva izvlačio novac iz imovine društva, poslovao preko povezanih osoba, premještao dobit i gubitke između društava majke i kćeri, izdavao fiktivne račune, prenosio imovinu na članove obitelji i druge bliske osobe, davao fiktivne pozajmice između društva i člana, zlonamjerno koristio vladajući položaj u društvu te u drugim slučajevima u kojima član društva zlorabi okolnost da član društva ne odgovara za njegove obveze svojim vjerovnicima pa tako ni državi za podmirenje obveze iz porezno-dužničkog odnosa.

Kakav će biti postupak? Hitan! Tko će ga voditi? Porezna uprava?

Točno, rješenje naplate potraživanja na sudovima se čekalo godinama, Porezna bi uprava rješenje prisilne naplate iz privatne imovine trebala donositi u roku od 60 dana? Konačno da je porezna uprava radila svoj posao ne bi hrvatska Vlada (država) potraživala 52 mlrd kn neplaćenih poreza.

Da li je moguće nečiju krivnju za pogubno vođenje posla utvrditi van kaznenog zakona? Da li je moguće „plijeniti“ nečiju imovinu bez pravomoćne sudske odluke (presude). Čiji je to posao: suda ili porezne uprave.

Reda treba biti. Zbog ovakvog nereda država je ostala bez 52 mlrd kn (ili 40% proračuna za 2012. godinu, ili bez tisuća km brzih cesta), zbog ovakvog nereda Hrvatska 2012. ima 270.000 manje zaposlenih nego 2008., ali bez obzira na sve, svi u Hrvatskoj koji se bave biznisom nisu lopovi, a ni prevaranti.

Često, čak prečesto, za krah pojedinih tvrtki „zaslužna“ je baš država. Najbolji primjer je Jadran kamen Brač, koju je (kažu), bivši predsjednik poklonio svom kamaradu sa tenisa. Jučer se poklanjalo, a danas se policijom osigurava sprovedba sudskih odluka. Ono prvo je bilo tragično, a ovo drugo nije obećavajuće.