Nakon što je Ivo Josipović šefici HDZ-a s pravom spočitnuo da je već probila rokove za objavu datuma parlamentarnih izbora, Jadranka Kosor se džilitnula i na predsjednika države i na sva ostala zakerala: „Ne znam da je itko od njih Ivici Račanu bilo što rekao kada je u rujnu 2003. najavio izbore za studeni!“ I potom je J. Kosor, u svom opasno narcisoidnom stilu poručila: „JA ću odrediti datum izbora!“

Josipović joj nije ostao dužan: „Svatko tko se bavi javnim poslom trebao bi češće u rukama držati ustav. Predsjednik Republike je taj koji određuje konkretan dan izbora...“

E, pa sad, Josipoviću, pomislila je J. Kosor, pretjeruješ; prvo mi ne daš da potpišem pristupni ugovor za ulazak u EU a potom meni, pravnici (a ima pravnika, ruku na srce, koji su se s pravom debelo posvađali), poručuješ da učim iz Ustava. Zato je premijerka s visoka, netalentirano i nediplomatski, odnosno; nekohabitacijski, ponovo bacila koplje prema Pantovčaku: „Ne znam zašto je predsjednik nervozan?!“

Da je ostala na tome, dalo bi se prožvakati. Ali, po običaju, nije mogla stati: „Sva obećanja koja smo dali ova Vlada i JA su održana. Ne vidim nikakvog razloga za paniku i nervozu.“ A jedina koja je pokazala nervozu je upravo J. Kosor.

Stvarno, zašto Račanu 2003. nisu dodijavali s datumom izbora a trenutačnu premijerku svakoga dana novinari salijeću pitanjima: „Kada ćete odrediti datum izbora?“

Zato što Račan nije muljao. Računu su vjerovali. Vjerovao mu je čak i HDZ, točnije; Ivo Sanader, ondašnji HDZ-ov bog i batina. Uz to 2003. Hrvatska nije bila na koljenima kao danas. J. Kosor ne vjeruje ni opozicija a, bogme, ni većina građana, o čemu svjedoče sve, baš sve ankete. HDZ-u ne vjeruje ni predsjednik države Josipović, kojemu i jest zadatak skrbiti o funkcioniranju sistema. Odavno zaspalog i zastalog.

Koliko je premijerka zarobljena u irealnom svijetu dokazuje njezina iz dana u dan ponavljana mantra: „Sva smo obećanja ispunili!“

Gurnuli su zemlju u dužničko ropstvo, pa nam je sve izgledniji grčki scenarij. Vlada J. Kosor se sumanuto zadužuje samo da bi zadržala vlast. Vlada nije provela niti jednu reformu. Privreda je uništena. Talentirani i školovani su protjerani a podobne stražnjice uvaljene u fotelje. U dvije godine je izgubljeno 140 tisuća radnih mjesta. Narod živi sve lošije. Mediji su sve ovisniji a oligarsi sve bahatiji. Jedino je sigurno to da će dugove nesposobne Vlade otplaćivati nekoliko narednih generacija. Jesu li to ta obećanja?!