Ministru Jovanoviću nije dovoljno inficirati hrvatsku povijest, sve elemente školstva, komunizirati ga, početničiti ga i ateizirati, on uporedo želi razoriti  i naš šport, (u ime ''moralizacije'') samo zato jer  naši športaši često proslave hrvatsko ime u svijetu.

 

Uz njega, Radimir Čačić želio bi biti glavni politički komesar i gospodar nad svim drugim komesarima i komesarkama, pa preko njih raspolagati svim  resursima Hrvatske  prema vlastitim računima. Uz to, svakoga  vrijeđat arogantno i desno i lijevo, kako se nitko  nikada nebi usudio suprostaviti  njegovom diktatu, uglavnom izrečenom u nekom  čudnom, razdraženom stanju. Htio bi biti predsjednik Viječa komesara, ali ne ide mu... Zašto to ne bi bio Slavko Linić, kojie je u stanju (uz pomoć marksističkog novinara ), prikazati najštetniju prodaju hrvatskih obveznica na svjetskom tržištu silnim uspjehom, ili u stilu male babuške sa Zvrinjevca, slagati računicu pod moskovskim svjetlom.  U trenutcima kad financijsko vodstvo Europske unije  shvaća da je predaleko otišlo sa zahtjevima  štednje i isušavanja socijalnih fondova u Europi, te se naglo vraća na put ulaganja i gospodarske reaktivacije-, pod Čačićem i Linićem Hrvatska zapadoj Europi nema što ponuditi ni predložiti kao nacionalni program. Za sada, njihom program za Hrvatsku je predati od Rijeke do Siska, od željeznica do centrala, od osiguranja do autocesta, od ostataka INA-e do luka, ruskim, kinekim ili mafijskim kolegama komesarima. A ne smije se ni prostu mafiju povrijediti, pa tu su Pulski monumenti i sv. Katarina na dar...

 

 

Je li Holy važna u toj konstelaciji mračnjaka, je li  važna Zlatar, je su li važni ostali privjesci komesarskoga  stupa hrvatske sramote koji se ljulja na trgu sv. Marka? Njihova je važnost samo taktička, terenski ograničena. Oni su samo ''drugovi sekretari''. Međutim i tako s ona tri politička glavna  komesara u Banskim dvorima,   naša zemlja je na rubu puknuča, pogotovo jer rade u dogovoru s Pantovčakom.

 

Možda bi se zdravi dio Vlade s klasičnom komesarskom trojkom ( trojka po uzoru davnih boljševika) čak i mogao nositi, da nije tamo malo dalje  jazbina na Pantovčaku. U glavnom, stara garda staljinista, s kojima je Mesić stvorio svoj ''generalštab'' a taj je štab  Ivo Josipović zadržao i upotpnio raznim borbenim dodatnim ekspertima koji narod moralno tlače a državu sakate. Jer on isto kao i njegov prethodnik klanjaju se javno Komesarki Smrti, čije sistematko korištenje  im je u nedalekoj tradiciji predaka.

 

Mora se konstatirati da je predsjednik Josipović, uz podršku delirantima, daje mnoge dokaze da je   među svojim političkim komesarima zaista radostan. Vdi mu se na licu, pa čak i kad se zabuni pri identifikaciji zgrade gdje je stanovao, a čije podrijetlo  mu se je  bezobrazno spočitnulo. Govori se da  se vraća umjetnosti i da umjetnički preoobrađuje i ''Konjuha planinom'', jer nikada  nije lako podnio činjenicu da se u toj junačkoj skladbi zakapa partizane: u novom arnžmanu, partizani će samo zakapati druge.

 

A što je s Milanovićem? Dokle će izdržati u tom svom stavu umjerene svrstanosti? Hoće li iz Vlade ućiniti suvremeno socijaldemokratsko tijelo, s ljudima kratkih noktiju, poznavatelja predmeta kojima će se baviti, zainteresiranih za sudbinu  naroda, ili će naprotiv on sam podleći diktatu. To jest, predati sve   što još zagađeno nije, neznanju, sistematskoj laži i otimačini.

 

 

Pročitali su u Vladi da negdje postoje ''nacionalni interesi'', da se snjima bave u Washingtonu i Londonu, u  Berlinu i u Parizu,  i da je to nešto dobr. Pa sada vrhuška svaki lopovluk i otimanje društvenih sredstava stavljaju pod kapu tih interesa. Nije ni Ivo Sanader bio toliko uporan u tome, ali uostalom znalo se je da će nova vlada nadmašiti sve do sada viđeno. Jasno je da i od najgorega uvujek može postojati gore, a drugarica Vasiljević se je pobrinula da do hrvatske političke katastrofe dođe. Dok ona  sada dalje radi na definitivnom uništenju svoje stranke, ovo drugo krilo njene zajedničke strukture radi na uništenju hrvatske društvene ekonomije, na otuđenju još preostalih resursa i na lomljenju narodnoga korpusa, osnovanoga na idealima slobode, na vjeri u Boga i na društvenoj solidarnosti.

 

Tako demolirati Hrvatsku, nastavak je Vlaisavljčkinog, Čačićevog, Linićevog. Jvanovićevog i Mesićevog, Rehnovog i Brammertzovog posla, jer poveznica između tih agresora unutarnjih i vanjskih,  prejaka je  i glasna a da se ne bi moglo govoriti o  zajedničkom političkom pothvatu.

 

Komesari su složni, agresivni, pravi kabinetski barbari.

 

Kako komentira srpski  tisak izlaganje Milorada Dodika (RS) pred pola srpske vlade u Beogradu pred dva dana, Bosna i Hercegovina je pred raspadom, Srpska se je već pripremila za tu novu situaciju, i to bez obzira na ishod narednih izbora u Republici Srbiji. Na upit hoće li to prouzročiti sukobe većih razmjera, samo je odgovorio: ne, nebude li nas nitko ometao.

Istovremeno, predsjednica Helsinkog odbora Srbije, Sonja Biserko, komentirala je da se sve to zbiva ''na liniji kotinuiteta politike Dobriše Čosića i SAZU-a, Miloševića, Koštunice, Tadića i kandidata koji su danas na čekanju. Zoran Đindić je u tom ludilu bio samo jedna slučajna i kratka epizoda, a svi ostali glume uloge na svoj način s istim starim ciljem. Ta politika je i nama Srbima prouzročila strašne gubitke. Ta politika ne odustaje od sukoba ni u BiH, ni na Kosovu, ni u Crnoj Gori. Nije sigurno niti što će poduzeti u istočnoj Hrvatskoj, neke su informacije zastrašujuće'', dodala je Biserko.

Lokalni politički Komesari usklađeno rade. O tome, kakav će biti rezultat njihovog piljenja hrvatske grane, moći će se možda iz sretnije pozicije govoriti  uskoro, nakon 20. svibnja 2012., kad će se saznati dobivaju li ti Komesari oporbu (pobjedom Tomislava Karamarka i/ili Milana Kujundžića u  regeneriranoj Hrvatskoj demokratskoj zajednici), jezgru koja bi mogla kao i nakon 1990., okupiti sve snage našega naroda. Veliki je to i nezaobilaziv hrvatski posao, za opstanak, za slobodu i za napredak. U stvari, za opstanak države i hrvatskoga naroda na ovim područjima.