Jadranka Kosor i Vladimir Šeks uspjeli su stvoriti veliku zbrku u Hrvatskoj demokratskoj zajednici upravo pred stranačke unutarnje izbore. Prema nekim stranačkim dužnosnicima, ta pomutnja bi na sam dan izbora – 20. svibnja 2012. - mogla baciti HDZ u kaotično stanje, čija svrha bi bila spašavanje Jadranke Kosore unutar sustava, te javno nastupanje veleposlanika Andreasa Plenkovića kao nekog čovjeka za nepristranu tranziciju.
Koliko god bi to bilo nevjerojatno i suprotno statutu, a veoma štetno za političku budućnost g. Plenkovića, neki izvori tvrde da se nikakva manipulacija ne može isključiti kad se radi o ambicijama nekoga iz plemena Vlaisavljević ili o fantazijama kojima Šeks može konstruirati svoje posebne oblike zakonitosti.
Činjenica jest, da se je kampanja unutar HDZ-a toliko zagadila, pomoću unutarnjih profesionalnih mutikaša i preko plaćenih medija, da je stvoreno prilično veliko nepovjerenje prema jasno definiranim hrvatskim kandidatima za mjesto predsjednika, prof. Tomislavu Karamarku i dr. Milanu Kujundžiću. Pogotovo protiv Karamarka, jer on je nedvojbeno najjača ličnost unutar HDZ-a.
Kao sporedni kandidati bivši ministar Milinović i poduzetnik Milošević već su na samom početku kampanje ispali iz igre, a liječnik dr. Prgomet se je pravovremeno pridružio svom kolegi Kujundžiću. Time se je predizborni obzor pročistio. Ipak, toliko pokvarenjačke mašte, laži i novaca je bačeno nakon toga na scenu kako bi se Kujndžića i Karamarka difamiralo i svelo na istu razinu Vlaisavljevičke, da će ovi dani koji nedostaju do biranja predsjednika stranke poprimiti zaista dramatično obilježje.
UDBA umješala prste
Vidljivo je da protiv dr. Kujundžića ima nešto manje napadaja nego protiv prof. Karamarka, ali to je zato jer on od početka ima mnogo manje snage u stranci pa ga UDBA i ne prepoznaje kao toliko opasnog protivnika. U svakom slučaju, prljava kampanja udbaša protiv Karamarka ne može se usporediti u ovom času s ni jednom prljavom kampanjom kojoj je podvrgnut bilo koji političar na Zapadu u predizborno vrijeme. Udabške prljave kampanje su toliko podle, toliko neograničene, toliko kriminalne po svojim konstrukcijama i falsifikatima i lažnim svjedocima, koliko i one u doba Jugoslaviije, kad su oklevetani završavali sa smrtnim presudama ili na dugogodišnjim robijama. Osim u Hrvatskoj, takva linčovanja danas postoje jedino u Ukrajini i Bjelorusiji, donekle i u samoj Rusiji.
Ako je Kujundžiću pred javnosti prednost to što je manje napadan, jer je do sada bio izvan velikih političkih igara, to mu je istovremeni nedostatak: kad bi on i bio izabran za predsjednika HDZ-a, kako bi se odupirao sistematskom potkopavanju raznih Šeksa, Vlaisavljevića, te izvanstranačkih neprijatelja? Na drugu stranu, to što se spočitava Karamarku, njegovo dugogodišnje iskustvo u obavještajnoj službi Republike Hrvatske, pa i sve spoznaje koje je stekao u kabinetu Stjepana Mesića, koristi se protiv njega kako bi se na njega bacale insiuacije. Međutim, treba prihvatiti da takav curriculum vitae istovremeno njemu daje snagu u borbi protiv crvene obotnice, protiv protukršćanske mreže i protiv mafija koje su Hrvatsku zarobile.
Do 20. svibnja nedostaje samo nekoliko dana. Hrvatski je posao toga dana spasiti Hrvatsku demokratsku stranku od definitivne propasti, a zatim tu stranku treba usmjeriti prema velikom nacionalnom savezu sa svim hrvatskim snagama i s demokratskim pojedincima, predstavnicima hrvatskoga duha pomirenja i obnove koji rade za slobodu države i naroda. |