Na drugu stranu, zabrinjavajuča je činjenica što Milan Kujundžić, koji se je visoko popeo na izbornoj ljestvici i postigao odlično mjesto odmah iza Tomislava Karamarka, još uvijek ne smatra da postoji jedan redoslijed zbivanja i pozicija, koji se ne može mjenjati prema vlastitim željama. Poradi toga još nije ušao u pregovore s izabranim predsjednikom oko suradnje i održavanja ne samo pravnog jedinstva nego i ideološke sloge unutar HDZ-a. Danas to od Karamarka i Kujundžića očekuje ne samo stranačko članstvo nego i sav hrvatski puk u Republici Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini te u širokom svijetu. Kujundžić, kao pošten čovjek i osoba velike inteligencije zasigurno će postupiti prema potrebama hrvatske demokracije, ali činjenica da se novi čelnici HDZ-a još nisu usuglasili djeluje negativno na cijeli narod. Svakako je pozitivno odjeknuo mudar potez dra. Drage Prgometa, koji uz savezništvo koje je sklopio s kolegom Kujundžićem nije okljevao pristupiti strukturi Karamarka, kako bi ojačao stranku.

 

 

Istovremeno, u postizbornom ozračju zagrebački YU-list bacio se je u promociju lika, djela, pameti, svetosti, hrvatstva, demokratičnosti, europejstva, mudrosti i lijepote gđe. Jace, dok stotine udbaških i KOS-ovih aktivista žele oslabiti Karamarkovu vjerodostojnost: sada im je model svih krijeposti Kujundžić, a utjelovljenje svih sumnja Karamarko. Da je na izborima pobjedio Kujundžić, onda bi se agitacija vodila u obrnutom smjeru. Zato predsjednik HDZ-a mora biti svjestan da ta kampanja ne će prestati. Prisjetimo se, od samog osnutka HDZ-a pa sve do smrti predsjednika Franje Tuđmana, u ime svog ''superhrvatstva'' stotine aktivista istih jugoslavenskih struktura potkopavale su njegovu vjerodostojnost. On, koji je doista dao ''sve za Hrvatsku a Hrvatsku za ništa'' uvijek je bio praćen klevetom ili upitnicima.

Znamo, bilo je to pa prošlo... Ali prošlo je veoma loše po Hrvatsku, jer konačno godine 2.000 upravo to je omogučilo rekomunizaciju i difamaciju Republike Hrvatske, zapostavljanje iseljeništva i napuštanje Hrvata u BiH svim nedačama koje ih i danas prate.

 

Dr. Kujundžić je danas pod pritiskom ''superčistih'' virtuoza, a Karamarko je na udaru svih onih koji žele da HDZ ostane tu gdje je: na putu u propast sa svim hrvatskim manjim snagama. Iz te opasne situacije, Karamarko može izići, dapače nema dvojbe da će izići, a bio bi pravi hrvatski posao, da to uradi u pratnji Milana Kujundžića.

 

 

U svojim vremenima uspješnih prijevara, Ivo Sanader se je najradije eksibirao u Ravenni ili u Bečkoj operi, Mesić u okrugu jedva pometenog i provjetrenog Igmana, a Ivo Josipović cvate u srpskim i bosanskim političkim salonima iz kojih može blatiti Hrvatsku. Pa išlo mu je dobro s Tadićem: oni su demokrati, iskrojeni istim škarama u sijeni partizanskih pokolja koje su pretvorili u oslobodilačke epopeje, članovi su istospolne zajednice koja izgleda da je ali istovremeno i nije, a da nije a istovremeno je.

 

Što sada kad Tadića nema? Josipovićev novi partner nije sin krvoloka iz 40./50. godina, krvolok je on osobno. Međunarodna zajednica u segmentu koji pripada Putinu i Cameronu, nastoji iz Nikolića napraviti ''reformiranog nacionalistu'', desničara a ne azijskog divljaka, čovjeka za dijalog, za onaj isti dijalog kojeg je Tadić tako slinavo kao i Josipović glumio pred javnosti. Ipak, Nikoliću ta gluma ne ide, čak ga ne interesira. On mrzi Hrvate ali prezire Britance, i sve zapadnjake koliko god oni htjeli osigurati sebi ''suradnju na Zapadnom Balkanu''.

 

Izjava koju je dao Frankfurter Algemeine Zeitungu o Vukovaru, jednaka je izjavama iz 1991. Po političkim direktivama s Pantovčaka, neki novinari su naknadno nastojali krivotvoriti u Zagrebu sadržaj Nikolićevih izjava, ali točan tekst kojeg je otkrio i prvi objavio www.hrsvijet.net potvrđen je i iz samog uredništva FAZ-a. Nikolić nije čovjek kompromisa koji bi trajao više od tri dana.

 

Kako će se nastaviti Josipovićev balkanski put? Mnogo će ovisiti to o zbivanjima u Hrvatskoj demokratskoj zajednici, koja iako je danas brojčano oslabljena snaga, ipak ima dovoljno elemenata za vođenje jedne utjecajne oporbene politike. Karamarko je tek na početku svog liderskog puta, pa su danas i najbolja iščekivanja opravdana.