Nedavno (26. svibnja 2012.) Milan Ivkošić je napisao: 'Tuđmana je izabrala povijest, Sanadera izborni inženjering, Kosoricu pak Sanader', a ja bih dodao: 'Karamarka represivni aparat'.

Ono što je do jučer 'represivni' aparat radio drugima, na posljednjem Saboru HDZ-a radio je u svojim redovima. Slažem se sa jednim dugogodišnjim šefom policije koji mi je nedavno rekao: 'Jedini pravi ministri policije bili su Jarnjak i Karamarko', međutim Karamarko je još uvijek enigma za politički prostor Republike Hrvatske.

Karamarko je dugo u politici. Bio je savjetnik Mesića-Manolića, pa šef Zagrebačke policije, šef izbornog stožera Stipe Mesića, pa šef obavještajne zajednice, i na kraju ministar unutrašnjih poslova.

Međutim, ni jedna od spomenutih funkcija koju je obnašao nije bila ni približno moćna kao što je funkcija predsjednika HDZ-a.

Slobodno se može reći da je to jedna od najmoćnijih funkcija u državi. Zašto? Jer će jednog dana ponovno netko iz te stranke postati hrvatskim premijerom. Nadam se ne tako skoro.

Kosor nije trebala pristati na nelegitmno vodstvo

Međutim, mene više fascinira mandat Jadranke Kosor. Bio sam njoj i njenoj politici jedan od najžešćih kritičara, ne žalim što više nije na čelu Vlade, ali treba joj priznati da je Vladu preuzela u gotovo nemogućim uvjetima: Sanader odlazi, pokreće se kazneni progon protiv bivšeg potpredsjednika vlade, ministra policije, obrane, BDP u 2009. pada za 6,8%, kriminalizira joj se stranka a ona, koja je mogla 'kadrirati' unutar DORH-a (neprihvaćanjem njihova izvješća za, npr. 2008., 2009. ili 2010. godinu), između ljudi koji su je odabrali i pravne države, a onda i europskog puta Hrvatske, bira EU i pravnu državu.

Svima je bilo jasno da HDZ ne može dobiti parlamentarne izbore 2011. godine, ali HDZ dobiva respektabilnih 550.000 glasova. Da čovjek ne povjeruje. Bez koalicije (izuzetak je Kerumova lista) HDZ, koji je trebao biti pometen sa političke pozornice dobiva ogromnih 550.000 glasova i konačno, Jadranki Kosor se ne može prigovoriti da je utjecala na izborni proces u HDZ-u. Dapače, možda i stoga što nije imala naklonosti medija, odlučila je igrati pošteno i izgubila je.

Karamarko je '94. bio uz Mesića i Manolića, 2000. 'doveo' je na vlast Mesića koji je započeo 'detuđmanizaciju' Hrvatske, njegova je policija privodila HDZ-ove dužnosnike, i opet pobjeđuje.

Točno ozbiljniji je protukandidat od Jadranke Kosor. Kako to da netko tko se je u HDZ vratio 2 mjeseca do izbora pobjeđuje?

Utjecajni HDZ-ovci (osim što su znali da ih Jadranka Kosor ne može vratiti na vlast) u HDZ-u su se osjećali kao u zamci. Kao lovina. Tražili su nekoga tko će ih zaštititi.

Nemojmo podcijeniti utjecaj kojeg u HDZ-u još uvijek ima i Ivo Sanader. kojemu je policija krajem 2010. dopustila da odšeta iz Hrvatske. Konačno, je li se DORH koristio u preuzimanju HDZ-a, ako imamo na umu da je gro tog kadra imenovao baš HDZ?

Jadranka Kosor nikako nije smjela pristati na vođenje HDZ-a bez izbornog legitimiteta, i morala je u izbore najkasnije po Sanaderovom puču 3. Siječnja 2010. godine. No nije. Ionako bi izgubila parlamentarne izbore, ali tada je još mogla sačuvati stranku. Točnije, tada bi je HDZ-ovci izabrali za predsjednicu.

Ovako je izgubila sve. Jedini koji je više izgubio i od nje same je Vladimir Šeks.

Ono što fascinira, (a to je tako u svim strankama), ogleda se u izboru ministara i zastupnika koji su se našli na izbornim listama i koji su ušli u Sabor, a potom joj već 'drugo' jutro okrenuli leđa.

To licemjerstvo je imanentno hrvatskoj politici, točnije hrvatskoj zbilji, i nema veze samo sa karakterom pojedinca već mentalitetom nacije. Ima i izuzetaka, časnih pojedinaca, koji ne trguju svojim dostojanstvom, ali oni samo potvrđuju pravilo, a ono glasi: sve za vlast, a vlast ni za što.

U Srbiji je drugi Tomislav već na vlasti

Nikolića su izabrali građani Srbije i ja to njihovo pravo na izbor poštujem, što ne znači da poštujem i Nikolića.

Ne treba se plašiti Nikolića ili Srbije, kao što se ni građani Srbije ne bi trebali plašiti Hrvatske.

Nikolić se odrekao Šešelja, vrlo brzo će i Kosova, Nikolić se 'reformirao' i spram Hrvatske će progovarati jezikom EU, kao što će i Hrvatska kada je riječ o Srbiji slijediti EU politiku. I to je dobro.

Usuđujem se kazati da na hrvatsko-srpske odnose veći utjecaj ima Ivica Todorić nego dva predsjednika, ili da na hrvatsko - srpske odnose veći utjecaj imaju srpski turisti u Hrvatskoj ili srpski potrošači hrvatskih proizvoda u Srbiji nego li hrvatski i srpski parlamenti zajedno, ali Nikolić je bio 'zakleti' četnik, koji nije mobiliziran za rat u Hrvatskoj već je sam mobilizirao, (a možda i pucao) po Hrvatskoj.

Stoga, apsolutno sam za najbolje moguće hrvatsko-srpske odnose, za rješavanje svih otvorenih pitanja (od odustajanja od tužbi za genocid do povratka izbjeglog stanovništva i obnove njihove imovine), ali sa onima koji su po Hrvatskoj 'žarili i palili' ne treba demonstrirati zajedništvo. To treba rezervirati za one u srbijanskoj vladi koji nisu haračili po Hrvatskoj. Vrijeme je za kažnjavanje odgovornih političara, a ne građana.

U Hrvatskoj sve po starom...

'Banke krenule u rasprodaju stanova',

'Linić i Čačić inzistiraju na smanjenju troškova zaposlenih',

'Linić i Čačić ulaze/ne ulaze u NO INE',

'Linić osnovao radnu skupinu za porez na nekretnine',

'Kraljevica odlazi u stečaj , no, barem će radnici do otpremnina u ukupnom izosu od 63,7 mil kn',

'Nitko ne traži nove kredite: poduzeća ne zanima ulaganje, banke ne žele rizik, građani štede (krediti rastu samo državi)',

'ukidaju se božićnice i regresi, ušteda 810 mil kn',

'2012. na naplatu stiže 9,5 mlrd € glavnice',

'Božo Dimnik: ja sam Mesiću dao novac za stanove',

'HYPO prodaje šest banaka s područja ex-Jugoslavije, što znači i u Hrvatskoj' itd.

Zanimljivo je što je austrijska Hypo banka angažirala Deutsche Banku da vodi proces prodaje šest njezinih banaka s područja bivše Jugoslavije, od kojih je najveća Hypo banka u Hrvatskoj koja ima 10 posto tržišnog udjela i četvrta je po veličini banka u Hrvatskoj. Prvi čovjek banke Gottwald Kranebitter izjavio je u Beču da za šest banaka u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, Crnoj Gori i Bosni traže 1,5 milijardi eura.

Ili 10 milijarde kuna. Ne vjerujem da Hrvatska može preuzeti tih 6 Hypovih poslovnica na prostoru ex Jugoslavije.

Kada bi to mogli hrvatski oporavak bi bio izvjesniji.

Kada bi se to dogodilo Hrvatska bi ponovno postala ekonomski samodostatna.

Dok to ne postanemo, 2012. Hrvatska treba po svim sektorima vratiti 9.5 mlrd € glavnice i još 904 mil € kamata. Iznos međunarodnih pričuva na kraju travnja pokriva obveze po inozemnom dugu koji u spomenutom iznosu dospijeva u 2012. (bez prvog tromjesečja) i dostatni su za održavanje stabilnog tečaja EUR/HRK, ali imam dojam da to neće biti lako postići. Ono što znam, živjet će se teže, neizvjesnije i nadasve skromnije.

Spomenuo sam Božu Dimnika, počasnog konzula Hrvatske u Sloveniji. Čovjeka znam skoro 20 godina.

Puno je stariji od mene, ali nekako smo si na 'ti. Iskreno ga poštujem. Po intervjuu u Večernjem listu dana 25. svibnja 2012. 'Ja sam Mesiću dao novac za stanove …' nazvao sam ga i rekoh mu, drago mi je da si konačno demistificirao taj novac za Mesićeve stanove.

Što mi je Dimnik rekao, čovjek osebujne karijere koji je Hrvatskoj silno pomogao pri međunarodnom priznanju 'Mesić Ti je financijski analfabet i on ne zna nego pošteno, a ja ne razumijem čemu ta hajka'. I doista, dobro je da Hrvatska barem u tom slučaju stane na loptu.