Gotovo da ne mogu povjerovati. Meni, kome se mnogi rugaju kao najokorjelijem pesimistu, (samo stoga što govorim i pišem da će pad BDP u 2012. iznositi oko -1,5%) mnoge „brojke“ koje se ovih dana objavljuju izgledaju gotovo nestvarno.

Što se zbiva?

industrijska proizvodnja bilježi pad od 9,4%,

83431 radnik radi, a ne prima plaću,

45000 poslodavaca za 205000 radnika nije u stanju isplatiti plaću,

Milanović „urbi et orbi“ objavljuje da je Hrvatska i službeno u recesiji, a o čemu sam pisao još pred 3-4 tjedna,

i ono što je najgore, taj pad BDP od 1,3% treba pridodati na pad BDP u 2009. od 6,8%, 2010 od 1,2%, 2011. od 0,2%, tako da bi isti u odnosu na 2008., 2012. mogao biti manji za oko 11%. Pad industrijske proizvodnje u odnosu na 2009. je preko 20% pa ne čudi da je ta grana gotovo desetkovana.

Ono što je jedino gore i od tako loše statistike da bi slijedeći kvartal mogao biti i gori. Ali ni onaj treći neće biti bolji od istog u 2011.g.

Ono što me najviše plaši da bi gotovo sva brodogradnja u Hrvatskoj mogla kolabirati, od Pule do Splita.

Pisao sam da se plašim gospodarskih prilika u Italiji, no ni u snu nisam mogao pomisliti da će ih pogoditi još jedan katastrofalan potres, a koji će se reflektirati i na hrvatski „feragosto“.

Što nam se zbiva?

Ako usporedimo proizvodnju u prva 4 mjeseca 2012. g. u usporedbi sa 2011. god. vidimo (bilježimo) pad od:

Jednom riječju, u prva 4 mjeseca 2012. industrijska proizvodnja opada za -7,1%, a u travnju za čak -9,4%.

Na što se poziva Vlada?

Brodogradnju. Narudžbi nema. Kraljevica odlazi u stečaj. Barem će tamo radnici dobiti otpremninu.

Svi planovi restrukturiranja hrvatske brodogradnje (izrađeni u lipnju 2011.) moraju na reviziju.

Samo Brodosplit mora pokriti 1 mlrd kn gubitaka nastalih od 6. mj. 2011. godine. Ništa drugačije nije sa 3.majem i Brodotrogirom. Nažalost, po prvi puta nakon 15-tak godina mogao bi im se pridružiti i Uljanik.

Ono što je gotovo „dramatično“ (u prva 3 mj.2012. god.), broj zaposlenih u trgovini, građevinarstvu i prerađivačkoj industriji opao je za 15.000.

Nema kapitalnih investicija

2008. kapitalne investicije su iznosile 70 mlrd kn

2009. kapitalne investicije su iznosile 65 mlrd kn

2010. kapitalne investicije su iznosile 55 mlrd kn

2011. kapitalne investicije su iznosile 50 mlrd kn

2012. kapitalne investicije neće dostići 40 mlrd kn

Što nam se događa?

Da bi država „istjerala“ doprinose, dio poslodavaca radnike ostavlja bez plaća.

Jasno, država nije kriva što radi svoj posao.

Ona hoće svoje doprinose. Ona mora isplatiti mirovine i skrbiti o zdravstvu, socijali, osigurati poticaje…

Poslodavci uplaćuju doprinose (što bi trebala biti najnormalnija stvar u svakoj uređenoj i normalnoj zemlji), ali ostaju „kratki“ za plaće ili dobavljače.

Mali gospodarstvenici, a gro njih nisu lopovi, ne zna od koje smrti umrijeti, točnije kako platiti poreze, doprinose, radnike, dobavljače, zakupe, energiju. Jasno je da formiranje novih tvrtki dok se ne podmire obveze treba obustaviti, ali Linić ide dalje, pa kaže: one koji ne isplate plaću „kazneno ćemo goniti.“ Sve je to u redu, ali gdje ćemo (u koje zatvore) smjestiti tih 45000 poslodavaca?

Ispada da hrvatski BDP može spasiti samo gradnja novih zatvora.

Slažem se, plaća je za radnika sve.

U robovlasničkom društvenom uređenju, robovi nisu dobijali plaću, ali bi dobijali (uz batine) hranu, u feudalizmu feudalac, tj. crkva, kmetovima bi nešto i ostavili da mogu prehraniti obitelj, a u Hrvatskoj, nakon što smo izišli iz mraka, moguće je da radnik radi i ne prima plaću. Dapače, da bez plaće, plaća da dođe na posao.

Ima poslodavaca lopova, ali svi poslodavci nisu lopovi.

Što nam se dešava?

Potrošnja se srozala. Trgovina je uništena:

2008 (u ožujku raste) za 1,7%, a potom opada,

2009. u ožujku trgovina je opala za -17,4% (Sanader: „mi smo u banani“)

2010. u ožujku opada za -2,8

2011. u ožujku opada za -2%

2012. u ožujku opada za -1,1% (Milanović: „neće biti za plaće“),

a 2012. u svibnju premijer izjavljuje: „Hrvatska je i službeno u recesiji.“

Da, treba reći: veći PDV je uništio potrošnju. Npr. prodaja motornih vozila u travnju, (a i zbog ukidanja pretporeza) opada za 36,2%, a zbog lančanih poskupljenja prodaja benzina opada za 11,9%.

Da li to može pogoditi proračun? Hoće.

Podnošenje kaznenih prijava zbog neisplata plaća, primarna isplata doprinosa, dovesti će do toga da ćemo kraj 2012. dočekati sa manje od 1,3 mil zaposlenih, a onda će se „i zemlja otvoriti“. Kako opstati.

Ne ulažu (investiraju) ni oni koji mogu (imaju). Npr. TDR je 2011. ostvario neto dobit od 586 mil kn.

Nemaju u što uložiti.

Sumnjam da se Plomin (800 mil €) može pokrenuti u 2013., a gdje u 2012. Jasno, zalažem se za lokalni referendum. Od Zagreba na Savi ni 2013. (800 mil €) neće biti ništa, od nizinske pruge (3,65 mlrd €) ni 2013. neće biti ništa, od projekata energetske učinkovitosti za 11.000 zgrada čekaju se projekti. Od Omble u 2013. sumnjam da nešto može biti (130 mil €), a ni od pročišćivača voda u Republici Hrvatskoj u 2013. neće biti ništa (1,3 mlrd €). Čak ni istarski „Y“ neće se početi graditi 2012. već tek 2013. godine (300 mil €).

Hrvatskoj je najveći protivnik vrijeme.

Hrvatska nema više vremena za odugovlačenje.

Hrvatsko vrijeme za izradu projektne dokumentacije te ishođenja građevinskih dozvola treba svesti na najmanje moguće razdoblje.

Hrvatsku neće pokrenuti strani kapital.

Hrvatska ovisi prvenstveno od spremnosti da naši građani, naše tvrtke, naša država počnu investirati.

Zato ih se ne smije plašiti porezom na imovinu.

Ljude treba pustiti da rade, da troše, ne treba biti ljubomoran ako imaju, i ako su do imovine došli radom, plaćajući radnike, poreze i doprinose.

Do jučer (do promjene vlasti) čelni ljudi javnih tvrtki bili su prestrašeni i zakočeni strahom od eventualnog kaznenog progona. Sada su javni sustavi paralizirani politički, kadriranjem (jasno da se isto dešavalo i 2003. godine) i od navještenih 16 mlrd kn javnih investicija realizirat će se njih vrlo malo.

Vrijeme je za promjenu kursa. Isteklo nam je prvih 6 mjeseci. Slijede lokalni izbori.

HDZ se konsolidirao, Vladi će biti teže povlačiti poteze.

Dolazi ljeto. Dolaze godišnji odmori, a BDP će nastaviti padati.

Dnevno će se otvarati gospodarske razvaline.

Ljudi će na ulicu (npr. zbog stanja u brodogradnji), svi ćemo biti nervozniji i nestrpljiviji. Krivca ćemo tražiti u drugome.

Više nema prostora da se teret „oporavka“ prebacuje na sirotinju kao što se dogodilo sa strujom ili plinom, bez obzira što će neki uspoređivati hrvatske i Eu cijene, pa tako npr. u Eu prosječna cijena struje je 18,4 € po 100 kWh, a u Hrvatskoj 12,43 €/kWh, dok je npr plin u Eu 6,4 €/kWh, a u Hrvatskoj 5,11 €/kWh.

Točnije ne smiju energenti u danu poskupjeti za više od 20%. To je neodgovorno.

Znam, teško je. Ne treba zavidjeti vladi. Ministri se trude, no mnogi nisu bili svjesni što nasljeđuju, a opijeni pobjedom, nisu bili svjesni da se preko noći ništa ne može postići. No narod je nestrpljiv.

Moja poruka koaliciji, čiji sam član i koju podržavam:Ne dirajte Rohatinskog. Zaustavimo politiku kadriranja u Savjet HNB. Nema što svog člana predlagati IDS (čitaj Jakovčić), ili HNS (čitaj Čačić), ili SDP (čitaj Milanović).

Prevelika je to odgovornost i za Jakovčića i Čačića i Milanovića. Milanović možda i je dobio mandat da utječe na prilike u HNB-u, Jakovčić i Čačić sigurno nisu.

Hrvatski Sabor trebao bi 12.07. (ili do tada) izabrati guvernera HNB-a jer mu tada istječe mandat.

Priznali mi sebi ili ne: bankarski sektor u Hrvatskoj je relativno stabilan, kuna je istina Bog precijenjena, ali je danas treba čuvati kao „zjenicu oka svoga“, a HNB nakon niz godina ponovno uživa respekt-autoritet, za kojeg se izborila kompetentnošću i autonomnošću.

Uz sve negativne trendove 2012. ne smije biti izgubljena godina. Neće biti izgubljena ako mjere iz 2012. počnu davati rezultat u 2013. ali od toga smo još daleko.

'Haška pravda'

184.913.544,81 kn (cca 24,6 mil €) potrošeno je u periodu 2006.-2011., za potrebe Haškog sudovanja, od čega

169.315.205,91 kn (cca 22,5 mil €) potrošeno je za zastupanje generala Gotovine, Markača i Čermaka (koji je N.B. prodao Tifon za 1,05 mlrd kn) ali je i oslobođen krivnje.

Ako brojku od 184,9 mil kn podijelimo sa 6 godina ispada da godišnje na odvjetničke troškove Hrvatska država troši oko 30,8 mil kn, ili 2,5 mil kn mjesečno, ili 856 HR radnika sa prosječnom plaćom od 5.600 kn kroz formu doprinosa podmiruje odvjetnike hrvatskih generala. Generali, pritom mislim na Gotovinu i Markača, zaslužuju svaku kunu, ali, brate što je previše, previše je.

Usuđujem se reći da je za obranu generala u Haagu, ali i za „sub poenu“ od 1998. do danas utrošeno, barem 70 mil €.

Ponavljam, generali Gotovina i Markač zaslužuju najbolju moguću pravnu zaštitu, ali, od početka je obrana generala pretvorena u iskorištavanje državnog proračuna.

Sa 70 mil € moglo se sagraditi 5-7 reprezentativnih škola, ili 5-7 bazena, ili 5-7 stadiona, ili otvoriti 3.500-5.000 radnih mjesta, ili obnoviti 5000 zapaljenih kuća, ali bez obzira što nitko nije protiv te obrane generala, u odvjetničkim tarifama, makar je sve po zakonu, nešto ne štima.

2006. potrošeno je za obranu 8,7 mil kn

2007. potrošeno je za obranu 8,6 mil kn

2008. potrošeno je za obranu 43,9 mil kn

2009 potrošeno je za obranu 46,5 mil kn

2010. potrošeno je za obranu 36,9 mil kn

2011. potrošeno je za obranu 24,5 mil kn

+ 15.598.442,01 kn za zastupanje tužbi za genocid pred međunarodnim sudom.

Efekt „obrana“ biti će skroman. Generali bi prošli bolje da su se sami branili. Efekt hrvatske tužbe pred međunarodnim sudom biti će ravan nuli.

No kome da ja to kažem. Generali trebaju imati najbolju moguću zaštitu, a od tužbe za genocid valja odustati jer nas to do ničega neće dovesti.