Vladati u okovima tajni, uvjetovan tajnama, zarobljen tajnama znači da je takav vlastodržac pod teškom ucjenom ili da je spreman žrtvovati sve za vlastiti profit, dok bi dobrobit vlastite države poklonio nekim mutnim likovima ili organizacijama. Tako je vladao Ivo Sanader, pun tajnih transakcija, i doveo je Hrvatsku na rub propasti; tako je vladala Vlaisavljević i odvela Hrvatsku u propast te ugurala vlastitu stranku prvo u jedan izborni poraz pa zatim u drugi, da bi konačno HDZ postavila pred ponor raspada.

A sada, što radi premijer premijer Zoran Milanović? Njegova javna tumačenja o ostanku Radimira Čačića, pod svaku cijenu, na položaju ''prvoga'' podpredsjednika Vlade, ne mogu uvjeriti ni djecu iz osnovnih škola. Jer nije gospodin Čačić utjelovljenje koalicije kukurikavaca niti je on HNS. Čačić nema alternative? Nemojte se tako šaliti, gospodine premijeru, jer se s time stvara neki novi kult osobe i neki novi mit o nepogrešivosti partija, partija bez Boga i domovine, koje poskakuju u marksističkom kolu. On je samo predsjednik HNS-a, jedne od četiri stranaka te koalicije, pa ako on ode - te stranke će i dalje ostati na vlasti i vladati kao do sada. A HNS je relativno beznačajna stranka, ali ipak ima velik broj izvježbanih profesionalnih političara. Koji mogu na Čačićevo mjesto, makar možda ne jamče da će postići silne uspjehe o kojima on govori.

Isto tako, smiješna je službena tvrdnja da ako Čačić iskoči iz svoje fotelje, da se neće ostvariti senzacionalna i nikad viđena ulaganja u hrvatsku privredu, u energetiku i u javna poduzeća čija vrijednost i učinkovitost naglo padaju od kada je Kukuriku došao na vlast. Ali evo, ulaganja je on navodno prikupio u svijetu i ona će iz časa u čas uletjeti u hrvatsko gospodarstvo. Kakva je to najava?

''Prvi'' potpredsjednik kao jamac svih blagodati ?

Ni mračni ruski tajkuni, ni organizirani kriminal, ni narkokapitalisti, ali ni normalni bankari ni fondovi iz New Yorka, Frankfurta, Rima, Londona, Pariza, Londona, Dubaia, Cipra, neće odustati od navodnih ulaganja u Hrvatsku zbog odlaska gospodina Čačića. Zapravo, možda bi odustali oni prvi, ali nitko čestit ni normalan nije ulaganja odlučio (ako ih je uopće odlučio, a o tome nema dokaza) zbog g. Čačića, jer on uopće nije osmislio nikakav realni program za ulagače. A kontroverzni energetski projekti (Plomin, Ombla, itd) nalaze se još pod povećalom stručnih europskih ustanova.

Zar bi on osobno, mogao u nekim neimenovanim financijskim krugovima biti smatran mimo zakona, garantom da će njihove investicije, odnosno mešetarenja moći proči mimo zakona i donositi neke beneficije također mimo zakona? Kad bi postojalo nešto takvoga u ulozi Čačićeve nedodirljivosti, onda bi se moglo posumnjati i na to da ti čudni strani ljudi i njihov čudni novac već sada prskaju po lijevoj koaliciji u kojoj je Čačić drugi ili prvi čovjek. Da netko već sada prima ilegalni novac. Zar je to moguće?

Sumnje su neosnovane, se je čisto i pošteno

Moramo na to pitanje odgovoriti: nipošto. Svi ljudi u Banskim dvorima iznad su sumnje. Moramo reči da nema nikakvog sumnjivog i opasnog novca po sredi, jer tako tvrde njihovi suradnici.

Radimir Čačić je jednostavno, takav kakav jest: simpatičan, staložen, odgojen, donekle genijalan, pa je opčarao premijera. I zato ga Milanović štiti. On je nedodirljiv samo zbog svoje simpatičnosti i uljudnosti, stručne sposobnosti. Zbog svoje karizme. Evo, karizma je prava riječ isto kao i njegov šarm. Što ipak ne znači da zajedno sa Zoranom Milanovićem – bude li se ta simbioza nastavila, ne bi mogao skriviti poremećaj u institucionalnom životu Hrvatske pred samim ulaskom u Europsku uniju.

Borba protiv Boga, svakako je borba protiv Hrvatske

Iz dana u dan režim se sve žešće bori protiv Boga. Sada Ivo Josipović (istina, on to radi veoma oprezno) i Zoran Milanović i njihovi štabovi nisu samo ''agnostici'', sada već okreću leđa čak i onim protokolarnim svečanostima koji su u demokratskom sustavu i koji su postali dio tradicije naroda i neovisne hrvatske države. To nije više izraz bezvjerstva nego izlajavanje mržnje prema Stvoritelju, a s time i prema narodu koji većinski u Njega vjeruje i koji mu se nastoji pokoravati po savjesti. A komu se pokoravaju oni koji po tome pljuju? Godine 1945, dok su klali i pljačkali od Slovenije do Makedonije, oni koji su Boga mrzili klanjali su se Staljinu i u svojim javnim nastupima stavljali ga čak ispred Tita, a Sovjetski Savez ispred Jugoslavije.

Dana 9. srpnja 2012., Boris Putin je vjerojatno ove nove vlastodršce u Zagrebu, obradovao: Putin je svojoj novoj vodećoj klasi najavio propast Zapada. Ni više ni manje.

Ako je Zapad pred raspadom, onda je svako marksističko nasilje, pa i njihova agresija protiv Vjere i vjerskih osjećaja, opravdana. Nitko je u Hrvatskoj neće kazniti, kao ni agresiju protiv prava i interesa hrvatskoga naroda. Neće kazniti ni prljave poslove ni sulude političke kombinacije između velikih karizmatika i velikih političkih umova marksističkog kova.

U povijesti, sličnih zamisli je bilo mnogo, pa su tako završili i mnogo moćniji krivotvoritelji stvarnosti. Jedino teško pitanje koje nam se postavlja jest kako dugo će nasilje trajati, do koje će razine doći i koliko će ljudskih života uništiti, a koliko nacionalnih resursa razbacati za ništa.

Zato je veliki hrvatski posao, okupljanje svih demokratskih snaga, jer usred takvih događaja i tolike bahatosti, političko vrijeme ubrzano radi u korist Hrvata.