Čudovište, režim od tisuću laži

KOLUMNE

Autor: Petrić Domagoj Ante Datum: 08.03.2013 Slika autor/izvor:
Objavi na:
	Tweet

Ušli smo u rujan 2012., dakle u drugu polovicu radne godine, s deprimiranim narodom i s Vladom koja čak i priznaje poraz na socijalnom i gospodarskom polju. Ipak, nema pokazatelja da će vladajuča koalicija nešto izmijeniti u svom poslovanju. Nakon što su ljevica i ekstremna lievica zaposjele Predsjedničke dvore, Hrvatski Sabor i Banske dvore, njeni dužnosnici uopće ne misle na neki posao usklađen s narodnim interesima. Zahvaljujući krticama i prevarantima iz tima Sanader-Vlaisavljević Kosor koji ih je doveo na kormilo, crvene i jugonostagičarske partije istovremeno su došle u posjed Pantovčaka, parlamenta i izvršne vlasti, pa se sada posvećuju samo širenju svoje mreže pristaša i agenata od vrha pa sve do najnižih razina državne i javne uprave, s pritiscima na Pravosuđe pa i na sve ugroženije privatno gospodarstvo.

Predsjednik Ivo Josipović poziva nas na put na Istok, ministar gospodarstva Radimir Čačić izruguje ne samo kritičare nego napada na način napušenog krčmara novinare koji mu postavljaju opravdana pitanja, a ministar financija Slavko Linić je toliko izgubljen, da najavljuje psihijatrisku pomoć za 200 od svojih suradnika koji će morati donositi teške odluke. (Ju-list, 2. rujna 2012.) Linić je bio iskren, ali strašno je njegovo priznanje neznanja režima. Ili nam to ne bi trebalo biti iznenađenje, nego je možda takav način upravljanja doprinos crvenih komesara, stvaranju kaosa u Hrvatskoj? Jer nemojmo zaboraviti: mnoge su zemlje preko noći (odnosno kroz samo nekoliko dana), pale u kaos, pa zatim u diktaturu. Možda u komunističku, možda u onu koja bi odvela u smrtonosni zagrljaj sa Srbijom. Jer mafijaši se šeću Hrvatskom, rame uz rame uz ruske, srpske, kineske i arapske agente.

Čak je Radio Vatikan, inače toliko umjeren i suzdržan, ocjenio veoma negativno neke nastupe premijera Zorana Milanovića, zbog bahatosti koja mu više ne dozvoljava ozbiljan rad. Izgleda, kažu istovremeno hrvatski analitičari, da su politički komesari režima uvjereni da ni režim ni oni osobno, ''nemaju alternative'': pljen, to jest država i Hrvati, zarobljeni su u njihovim rukama, a vlast je njihova ''za uvijek''.

Što je to, da ''alternative nema''?

Vjerojatno je preuranjen već poznati zahtjev da drugovi lažovi podnesu ostavke, makar je Čačić spontano bio najavio da će to učiniti ne bude li do današnjih dana ostvario svoja obečanja. Danas se tome smije, javno i pred kamerama.

Hrvatska demokratska zajednica je još uvijek u procesu reorganizacije a preostale hrvatske stranke, koje su bez sredstava, ni danas se nisu oslobodile raznih Danijela Srba, Đapića i sličnih likova razdora i pomutnje. A nove stranke koje su nastale 2010./11. (ABH, HRAST i druge) od samog su nastanka medijski i novčano blokirane.

Oni koji na vlast dođu lažima, pa makar i preko izbora, u stvari uzurpatori su. Argument izborne pobjede nadovezuje se na nova obečanja, na nove rokove, na obranu ljudskih prava i na ulazak u EU. Promidžba sadašnjeg režima nastoji razoružati ljude argumentom da se danas ''nikoga ne zatvara niti ubija jer je protivnik'' (kao da bi normalno bilo da se protivnike ubija i zatvara). ''Čačić ima opasan dossier, ali u ovo vrijeme svjetskih mafija samo on nam može dovesti neka strana ulaganja'', kažu također (kao da je mafijski novac ikoju zemlju učinio sretnom. Dapače, sve države koje su takav novac primile, grče se u krvi). ''Komunizam i Jugoslavija su propali, ne mogu nas uvaliti u neki novi sustav takvoga tipa' (kao da se na Istoku i Jugoistoku Europe, od Rusije do Baltika, nisu očuvale sve tajne i mnoge javne institucije totalitarizma, koje samo čekaju pogoršanje krize u SAD-u i EU-, glede svoje javne aktivacije.)

Trečina građana i dalje pada u RH na lijepak psihološke akcije totalitaraca jer im je njihov režim ideološki blizak, a gotovo trećina, naprosto živi pasivno što se politike tiče. ''Pa ništa se strašnoga ne dešava, moram misliti samo na svoju ratu kredita, pa na hranu i režije''. A zato je režim učinio zaista nedostupnima i rate i i režije.

Matematika pokoravanja

Na ljude koji svijesno prihvaćaju laž, možda i nije potrebno trošiti vrijeme. Međutim, oni koji su nasiljno ''pasivizirani'' - uz onu ponosnu trečinu naroda koji lucidno i danas proživljava hrvatsku dramu – mogli bi preobraziti našu Domovinu. Stvar matematike, stvar napornog rada na terenu, stvar intenzivnog promicanja nacionalnih interesa i građanskih prava. S uvjerenjem možemo reči, to je danas veliki hrvatski posao.

Odgovornost je na HDZ-u, na braniteljskim udrugama koje staro vodstvo HDZ-a i SDP nisu uspjeli zagaditi, na čestitim novinarima koji mimo mogu pisati na internetu i ponekad se pojavljivati u velikim medijima.

Je li taj posao uzaludan, je li ta čista borba, borba istine i čiste riječi protiv čudovista manipulacije i korupcije, uzaludna? Uzaludna nikako nije, to je hrvatski posao. Posao na duge staze, kao one koje su dovele do nezavisnosti .