Objavi na:
|
||
|
||
Vatche Arslanian, Armenac iz Kanade, ubijen je ovog tjedna u Bagdadu, dok je vozio auto s oznakama Crvenoga križa. Na humanitarni rad potaknule su ga izbjeglice s Kosova, koji su došli u Oromocto 1999., gdje je tada bio dogradonačelnik. Priključio se Crvenom križu 2000. Od srpnja 2001. vodio je opskrbljivanje pitkom vodom za sedam glavnih bolnica u Bagdadu. Dnevno su dijelili po 22.000 vrećica pitke vode. Da je otišao, mnogo ljudi bi stradalo. Na SARS je prvi upozorio svijet dr. Carlo Urbani. Podlegao je toj bolesti ovih dana u Vijetnamu. Bio je naš susjed iz Italije i volio je puni život, radost onako kako Talijani doista znaju. I on je ostavio poruku: »Današnji problemi svijeta su i moji i njihovo rješavanje je moj svakodnevni izazov. Tako ću odgojiti i svoju djecu, nadajući se da će postati svjesni širih horizonata oko sebe i da će rasti slijedeći snove koji se mogu činiti i neostvarivim.«
U dosadašnjem ratovanju ubijena su 102 Amerikanca, 11 je nestalih i sedam zarobljenih. Ubijeno je i 30 britanskih vojnika. To je tri puta manje nego za Prvoga zaljevskog rata 1991. Ni jedan se irački tenk ili avion nije suprotstavio američkima, a bombardiranje je bilo razmjerno kratkotrajno i precizno. Ni jedan grad nije razoren poput Dresdena, Berlina ili Hirošime. Broj ubijenih Iračana vjerojatno nećemo nikada točno znati. U Basri procjenjuju vozači ambulanti da su vozili 1000 do 2000 leševa. Procjenjuje se da je ubijen velik broj iračkih vojnika, 2000 do 3000 samo u Bagdadu kad su oklopna vozila prošla kroz grad. Međunarodne organizacije su protestirale zbog američkog korištenja zabranjenog oružja. U pokušaju izravnog brojenja ubijenih civila do sada je utvrđeno 961 do 1139. Međunarodne humanitarne organizacije, potaknute u velikoj mjeri ratovima u našim krajevima, dočekale su ove sukobe bolje pripremljene, kako u procjeni stanja u Iraku, tako i osiguranjem temeljnih rezervi i ljudi. Vrlo značajnu ulogu u tome igra Međunarodni komitet Crvenoga križa, sve organizacije Ujedinjenih naroda i brojne druge. Posljednjih dana one posebno upozoravaju ne teško stanje u bolnicama. Iračke bolnice su dočekale rat bez temeljne opreme (92 posto), praktično bez kirurške njege, potpuno ograničenog rada laboratorija i u nedostatku osnovnih lijekova - nepripremljene za zbrinjavanje civilnih žrtava u toku ratovanja. Nakon rata 1991. i kroz deset godina sankcija Irak je doživio humanitarnu i javno zdravstvenu katastrofu. Dr. Richard Garfield procjenjuje da je 20-40 puta više ljudi izgubilo život zbog sankcija nego u ratu. Svijet i rat u 21. stoljeću su drugačiji nego prije. Probleme nećemo riješiti samovoljnim vojnim trijumfom. Teror jest opasnost i treba ga uspješno sprječavati, ali se to neće provesti jačanjem moći i preciznosti oružja, a potiskivanjem Ujedinjenih naroda. Treba izraditi djelotvorni međunarodni program sprječavanja terorizma. Treba podržati i jačati Svjetski kazneni sud. Treba jačati i učiniti djelotvornijim humanitarne organizacije. Treba znatno više podržati svjetske programe zdravlja, zaštite okoline i razvoja. Sve dimenzije ljudskog stradanja osjetili smo i mi, naši pacijenti, prognanici, izbjeglice, zarobljeni...Zašto šutimo? Neka se Hrvatska priključi, pojedinačno, svojim udrugama i kao država. Tako smo je i stvarali - nema suvišnih! |
||||