Autor: Petrić Domagoj Ante
Datum: 08.03.2013
Slika autor/izvor:
|
||
|
Objavi na:
|
||
|
|
||
Uozbiljili su se! Grobar Vladimir Šeks je pobjegao sa scene, Ivo Sanader je podvio rep među noge, Vesna Pusić je prigušeno dala tek neku poluizjavu, dok je njen poslovni partner Milorad Pupovac, zalajao punim glasom (ali samo kao član Miloševićevog starog zbora u Beogradu). Stjepan Mesić je u nekoj od svojih rupčaga, čarobnjak mrtvih sati, svjestan da njegova lažna svjedočanstva protiv Hrvatske i Hrvatske Vojske u Haagu, njegova krađa državnih dokumenata, njegove klevete protiv Predsjednika Franje Tuđmana, itd. nisu urodile plodom. Ostat će on zauvijek u povijesti našega naroda, kao izdajnik i lopov. I to kao propali lopov i propali izdajnik. Naprotiv, današnji Predsjednik Republike Ivo Josipović postupio je u novo nastaloj situaciji iznenadno kao da je uvjereni predsjednik Republike Hrvatske i odmah je pripremio dostojanstveni prijam na Pantovčaku u čast oslobođenih hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača. Ništa državnočkoga nije rekao, ali je pokazao da prihvaća hrvatsku nacionalnu stvarnost i međunarodnu stvarnost koje su dovele do toga, da konačno Haaški sud presudi prema zakonu a ne prema namjerama genocidnih mračnjaka koji su do sada remetili rad pravde u Haagu i UN-u kako bi Hrvatsku ponovnu udušili u potoku krvi. Pragmatično, Ivo Josipović prihvaća danas postojanje suverene Republike Hrvatske, bez obzira na društvo u kojem se nalazi. Chapeau, monsieur le President! Milanović, iz propusta u propust
Ne bi se isto to moglo reči za Zorana Milanovića: njegove pozdravne riječi generalima Gotovini i Markaču, bile su, kao što je to njegov običaj, zatrovane: da, dobrodošli, ali čak bez priznanja njihovih generalskih činova, s podsjetnikom da je od pet sudaca u Haagu dvoje glasovalo protiv njihovog oslobođenja, te s davanjem prioritetne važnosti kolateralnim žrtvama rata na civilnoj četničkoj strani s tvrdnjom da Republika Hrvatska mora snositi odgovornost za taj dio sukoba. Potreseni premijer je teško skrivao svoju nelagodu hrvatskom vojnom nazoćnošću u njegovoj crvenoj utvrdi šaranja, pogotovo nakon što mu je odlukom mađarskoga suda, najvažniji gospodarski šarlatan, Radimir Čačić, samo dan prije ispao iz igre.....
Nije ni Zoran Milanović glup čovjek: jasno mu je da pad Čačića potkopava konstrukciju vladinih velikih prijevara u javnosti i na gospodarskom polju, a da oslobođenje generala Gotovine i Markača, po kojima je pljuvao cijeli Kukuriku establishment, pa i bolesni dio HDZ-a, nisu posljedica slučajnosti. To se je dogodilo po volji hrvatskoga naroda i po pravu i pravdi, ali i zbog geostrateških spoznaja Međunarodne zajednice o stanju u svijetu, pa tako zbog zbroja tih okolnosti Republika Hrvatska ide dalje kao relevantni čimbenik u Europi.
Međutim, vidljivo je da Milanović ne može izići iz gorućega prstena koji je oko njega ispleten; već kad je imao sreću da je Čačić morao otići, taj je događaj trebao iskoristiti za ozbiljnu rekonstrukciju Vlade. To je propustio, a Čačić mu je nametnuo za svoju nasljednicu Vesnu Pusić, ženu dubokog neznanja što se gospodarstva tiče i što se diplomacije tiče, koja je poznata također po svom nestabilnom karakteru.
Hrvatki iseljenici, ponovno gubitnici
U čemu leži Milanovićeva patetična slabost pred Čačićem i njegovom malom, gotovo beznačajnom strankom HNS?. Odgovora koji kruže Zagrebom ima tri, ali častan nije ni jedan. Možda danas razotkriti istinu o sponi HNS-Milanović nije ni previše važno, ona je ustoličena, a zbog Vesne Pusić patit će hrvatski ugled u svijetu, patit će odnosi između države i hrvatskih iseljenika koji se nalaze u okviru njenih birokratkih ovlasti, a patit će i gospodarstvo, makar su drugi članovi njene stranke zaduženi za taj dio unutar Vlade. Zašto je ona postala ''prva podpredsjednica Vlade''? Sačuvaj Bože.
Pozitivna činjenica ovih dana jest da smo se u dobroj mjeri oslobodili Haaške hipoteke, da su dvojica zapovjednicka pobjedničke Hrvatske vojske vraćeni na mjesto nacionalne i internacionalne slave. Ali dobro im je nadbiskup kardinal Bozanić na crkvenom slavlju u Stepinčevoj katedrali kazao: ''Hrvatska vas i dalje treba''. Da, i u buduče će našoj zemlji trebati njihov hrvatski posao: jačanje vjere i optimizma, njihova snaga u rodoljubnom radu, povlačenje crvene crte koja dijeli pošten narod od bezbrojnih izdajnika koji sjede u našoj vladi, plaze našim salonima i pune stupce hrvatskih novina.
Presuda u Haagu dokazala je da povijest budućih vremene ne radi za njih, za propalice raznoga kova. Oni su osuđeni na sramotu i propast. Ali nedvojbeno je da bi napredak Hrvatske i sreća našeg naroda bile dostupnije, kad bi generali pobjednici i svi branitelji pred svim teškim prekršajima javno uskliknuli tim agentima : ''dovdje ste došli, a ovo u što se sada mješate nije posao za vas! Ovo je hrvatski posao''. Hrvatski generali imaju intelektualni i moralni autoritet da to odrede. Hrvatsko društvo mora im tu ovlast priznati.
Na koncu, ne zaboravimo da hrvatski posao u Haagu još nije završen. Hašku presudu čekaju još šestorica hrvatskih državljana. I u njihovom slučaju Republika Hrvatska je optužena kao glavni akter u navodnom zločinačkom pothvatu. Tek kad i oni budu oslobođeni moći ćemo kazati kako je hrvatski posao u Haagu uspješno apsolviran. |
|||