savjest KOLUMNE

  
kolumne_autor.php?autor=6970&domagoj-ante-petric
Autor: Petrić Domagoj Ante
Datum: 08.03.2013
Slika autor/izvor:
Objavi na:

 

 

Bombaške dvije epizode na javnim prometnicama zapadnoga Zagreba, nisu u javnosti razjašnjene. Jedina osumnjičena osoba, dapače i čovjek protiv kojeg su prikupljeni mnogi elementi za podizanje optužnice, pripadnik je srpskog obavještajnog milijea¸ s organizacijom koja trguje oružjem i eksplozivima.

Naravno, kao što je to uobičajeno u zagrebačkom službenom kriminalnom milijeu, odmah je progovorila na sva usta mreža svjedoka koja je Voju Blaževića proglasila ''lojalnim građaninom'', ''solidarnim susjedom'', vrlim športašom koji se ističe, uz sve to, i svojim demokratskim svjetonazorom. Pojavili su se i već od prije nametani eksperti: nema terorizma jer bombe nisu imale kao svrhu prouzročiti ničiju smrt, jer nema vidljivih dokaza da je počinitelj član organizirane grupe niti je postavio nikakve zahtjeve.

Terorizam od sto glava
Nauštrb takvoga tumačenja postoji činjenica da je postavljanje bombe ponovljeno. Jasno je da terostički čin (postavljanje eksplozivne naprave i njegova detonacija) ne može ne izazvati stanovitu razinu panike (što su dokazala i brojna svjedočanstva građana iz susjedstva ali i iz udaljenih četvrti grada i predgrađa preko medija).
Teroristički čin smatra se akcijom terorizma, a naivno bi bilo misliti da nakon prvih eksplozija ne bi usljedile i druge, sa svojm zahtjevima i prijetnjama. Štoviše, uz popis od preko 100 definicija oružanog terorizma i političkog terorizma, Nadežda Mandelstam pridodaje ovako konfuznim situacijama kao što je to ova koje je uznemirila i Zagreb i Hrvatsku, dva dodatna elementa za analizu: treba proučiti u kakvoj objektivnoj situaciji su akcije izvedene (je li populacija nedavno proživjela napade terorista, pa to može obnoviti stare strahove) i pod kakvim psihopolitičkim okolnostima funkcionira država. Terorizam ne napada ako su mu akcije do kraja bezizgledne. Među njima su najvažnije socijalni mir, povjerenje naroda u političko vodstvo te proširena iščekivanja građana da država ide mirnim putem prema ostvarenju osobnih, društvenih i nacionalnih probitaka. U takvim prilikama terorizam se se u kratkom roku ne može rasplamsati, pogotovo kad su sigurnosne ustanove RH veoma brzo i stručno reagirale. U siječnju 2013., sretno smo prošli.
Leglo političkog terorizma
Međutim, što kad se unatoč tome pojavi u samoj vladi državi leglo političkog terorizma, iz kojega se želi stvoriti političkim nasiljem, sistematskim sukobima između osnovnih ustanova i velikih društvenih i kulturoloških slojeva?
Je li špiljski komunist Jovanović jedini kolovođa novog legla u stilu političkih terorista? Kako to da se iz vlade naša država istovremeno vodi u ekonomski kolaps i u prekid puta RH u Europsku uniju, dok ministar prijeti ukidanjem mogućnosti rada profesorima, studentima, znanstvenicima, športašima, Crkvi i kleru,itd. Što kad se - prema današnjim izgledima – naš pristup Uniji odgodi, nakon što su lažni HDZ pod vodston Sanader-Vlaisavljević, isto kao i SDP tvrdili da Hrvatskoj nema života izvan te zajednice?
Politički teror i terorizam, među nama su. Hrvatski posao je raskrinkati njihove agente i odlučiti se za veliki preporod, hrabrim otporom pred svim lažima i svim zastrašivanja u zemlji koja je izgradila svoju slobodu samo zato jer je odlučila biti slobodna.