Što se to događa s onim hrvatskim strankama koje su, na oko, nositeljice nacionalnih interesa i obilježja? Ako dvije ili tri od njih stvore neku ''predizbornu koaliciju'', pravo je čudo, ali i to će se čudo rasplinuti pod udarima vanjskog bojkota i unutarnjeg rada ''super-Hrvata'', spretnih krtica. A sve te stranke zajedno, svih njih desetak, neće prikupiti ni 15 posto glasova na izborima.

Njihove nesuglasice, u kojima čak i svaki sitni poglavica s 200 glasova želi dokazati da je savršeniji od svih ostalih, izazivaju zamor birača i olakšavaju medijsku blokadu. Carevi koji manipuliraju javnošću, kao da su politički blizanci podvornika koji manipuliraju strankama iznutra. Je li koja od njih ostala izvan te mreže?

Većina njih nastale su s časnim ljudima i načelima, ali previše je se podmuklih interesa pobrinulo da im onemogući djelotvorni rad. Nedavno je čak i osnivatelj možda najnovije takve grupacije, general Željko Sačić, morao odustati od vlastite kreature, stranke Akcija za bolju Hrvatsku (ABH). Od 2000. do danas u cijeloj Hrvatskoj, preko pet stotina stručnjaka, javnih radnika i politički izgrađenih ličnosti prvoga reda, napustilo je borbu u državnim strukturama. A od svih nacionalnih stranaka jedino HRAST još održava svoj identitet, pa će europski parlamentarni i lokalni izbori tijekom travnja i svibnja 2013. biti pravi test o njenoj budućnosti.

U takvom ozračju ipak su zapažena dva veoma pozitivna fenomena: apsolutni neuspjeh i narušavanje Hrvatske narodne stranke (HNS), koju još jedino podržava premijer Zoran Milanović, upravo opčaran svim pojavama političkog i financijskog lopovluka kad ga provode strani agenti, a na drugu stranu povratak nekih od vrijednih pripadnika Hrvatske demokratske zajednice u tu stranku. Jedan važan primjer toga je reaktivacija bivšega ministra Milana Kovača u toj stranci, uz druge ličnosti čiji doprinos najavljuje HDZ-u mogućnost oporavka.

Građani a ne narod?

Od kada je politička i novinarska šarlatanska mašinerija uspjela ukinuti u javnosti naziv ''narod'' za naš narod pa nakon što je pretvorila Hrvate u hibridne ''građane'' i to samo građane, dio žrtava tog manevra postepeno gubi svijest o svojim pravima i dostojanstvu. Građane takvog sociološkog oblikovanja ne zanima istina, oni se zadovoljavaju s virtualnom istinom, odnosno s laži pretvorenom u kratkotrajnu istinu bez sadržaja.''Nije važno ono što jest, nego kako zvuči, a meni je to simpatično'', bile su riječi kojima je veliki zloduh svjetskog informiranja Walter Lippmann, pred skoro 50 godina opravdao svoju propagandističku ulogu u korist Fidela Castra, i to u trenutcima kad su njegove horde upravo ubijale i pljačkale na Kubi njegove američke sunarodnjake.

Takav duh ustoličenja laži i banalizacije ljudi koji u državi rade izvan svake moralne platforme, opasno se širi Hrvatskom. Zato su se u tišini tolerirali igrokazi Mesića, Ive Sanadera, Vlaisavljevičke i Radimira Čačića, a sada takvu toleranciju uživaju Josipovićeve tv-smicalice, pa Milanovićeve čvrste neistine, pa YU-list, kao i plaćenici koji primaju i dalje iz onoga dijela crnoga fonda koji je ostao na raspolaganju Vlaisavljevičke, glede definitivnog uništenja hrvatske demokracije i opstojnosti.

Nije prekasno, zahtjevno je

Svaki ''hrvatski posao'' je naporan, pogotovo kad se takmičenje odigrava između ustaljene totalitarne ideologije i financijske velesile na jednoj strani (kao što je to ova, koja na vrhu pripada i svjetskim krim-kartelima), a na drugoj strani osiromašenog i demoraliziranog naroda.

Pred nama su izbori, oni za Europski parlament - prilično irelevantni osim po svojoj simbolici, te oni veoma važni, za lokalne uprave, u svibnju. Na tim izborima, kako stvari stoje, narodu neće preostati drugo nego glasovati za HDZ, osim ako se do održavanja izbora ne dogodi ono što Hrvati dugo očekuju, to jest pojava jedne nove domovinske snage, sposobne za nadvladavanje svih zamki i rušilačkih manipulacija.

Nažalost, teško je vjerovati da je moguće takvu snagu stvoriti u tako kratkom razdoblju.