savjest KOLUMNE

  
kolumne_autor.php?autor=7633&lusic-vlado
Autor: Lušić Vlado
Datum: 15.10.2014
Slika autor/izvor:
Objavi na:

 

 

Ovu sam kolumnu zamislio kao otvoreno pismo/inicijativu moje malenkosti, kao stanovnika i državljanina slobodne, suverene i demokratske Republike Hrvatske, predsjedniku Hrvatskoga sabora i zastupnicima svih parlamentarnih stranaka vlasti i oporbe. Inicijativa se odnosi na ideju o obvezatnom glasovanju.

Činjenica je da hrvatski državljani slabo izlaze na izbore. Nakon svakih izbora lideri političkih stranaka, kako malih tako i velikih, dio krivice za neuspjeh svaljuju na loš odaziv birača. Tvrde da su oni, koji nisu glasovali, krivi za dolazak na vlast nesposobnih političara i za pogoršanje stanja u državi i njenim sustavima. Takve reakciji su uobičajene i u mnogim demokratskim zemljama gdje državljani s pravom glasa postanu lijeni ili bezvoljni na dan izbora. Zato su neke od tih zemalja riješile problem slabog odaziva birača na jedan jednostavni i učinkoviti način – izmjenom izbornog zakona uvele su obvezatno glasovanje.

Među zemljama koje su se odlučile za takvu izmjenu izbornog zakona su i dvije vodeće zemlje demokratskoga svijeta – u Europskoj uniji to je Belgija, a u azijsko-pacifičkoj regiji to je Australija. Ima u toj skupini i velikih i malih zemalja poput Argentine, Brazila i Grčke s jedne strane te Lihtenštajna, Luksemburga i Singapura s druge. U Francuskoj je glasovanje obvezatno samo za Senat.

Obvezatno glasovanje je sustav u kom državljani s pravom glasa imaju obvezu izaći na izbore i ubaciti glasački listić u za to predviđenu kutiju. Ako to ne urade onda mogu biti kažnjeni novčano ili radom za opće dobro. Međutim, te mjere se uvijek ne provode striktno. U Australiji i Brazilu od njih su oslobođeni glasači koji dokažu da su iz opravdanog razloga, na primjer zbog bolesti ili odsutnosti na vrlo udaljenoj lokaciji, bili spriječeni u namjeri da izađu na izbore. Kad su u inozemstvu Belgijanci mogu glasovati u veleposlanstvima ili ovlastiti nekog drugog glasača ili glasačicu, recimo suprugu, da s njegovom identifikacijskom iskaznicom glasuje umjesto njega.

Postoje opravdani argumenti protiv zakonski regulirane obveze glasovanja. Neki glasovanje smatraju građanskim pravom ali ne i dužnošću, odnosno obvezom. Jedan od argumenata je i uvjerenje da glasovanje spada u slobodu govora te da u skladu s time mora postojati sloboda ne-govora, odnosno šutnje. Ima i onih koji zbog posebnih vjerskih uvjerenja, kao što su na primjer Jahvini svjedoci, ne glasuju na nikakvim izborima. Prema njihovom tumačenju to bi bilo kršenje njihovih vjerskih prava, isto kao i transfuzija krvi koju također ne prihvaćaju kad se zbog nekakve nesreće nađu u bolnici.

S druge strane, obvezatno glasovanje osigurava veći stupanj političkog legitimiteta jer rezultira velikim izlascima svih biračkih slojeva na izbore. Pobjednici na izborima neupitno predstavljaju većinu stanovništva, a ne samo politički motivirane interesne skupine i pojedince. Nadalje, obvezatno glasovanje eliminira mogućnost nedovoljne zastupljenosti socijalno ugroženog dijela društva, isto kao što tajno glasovanje sprječava razne oblike pritisaka i manipulacija.

Zemlje koje su uvele obvezatno glasovanje, gotovo bez iznimke, izbore održavaju vikendom kada je ogromna većina radnih ljudi slobodna. Valja reći i to da obveza sudjelovanja na izborima ne znači da glasač mora svoj glas dati jednoj od ponuđenih opcija. On može u glasačku kutiju ubaciti i neispunjen listić. Naravno, postotak takvih listića je relativno mali i ne utječe na ishod izbora.

Kao državljanin Republike Hrvatske, želim potaknuti sve političke stranke da u već započetu javnu raspravu o izmjenama izborne legislative uključe i mogućnost uvođenja obvezatnog glasovanja. Znam da se sve stranke suzdržavaju pojedinačno i samostalno podržati takvu inicijativu. Međutim, pošto se ovih dana, glede pitanja nacionalnih interesa, često spominje riječ konsenzus, uvjeren sam da su relevantni političari iz svih stranaka vlasti i oporbe sposobni dogovoriti se o onim izmjenama izborne legislative koje nisu u sukobu s njihovim načelima i razmišljanjima. Na primjer, gotovo svi se slažu da nisu protiv preferencijalnog glasovanja. Ako uključe ideju o obvezatnom glasovanju u raspravu, možda će se iznenaditi koliko je konsenzus u svezi s time moguć. Kakav bi to bio veliki korak za razvitak demokracije?!