U ovom suludom svijetu, posebice na suludom i brdovitom Balkanu, u ovo suludo doba informatičke blagodati, svakom idiotu je pružena šansa da kaže nešto besmisleno.

I bi tako!

Svi nešto govore, objašnjavaju, pojašnjavaju, argumentiraju, prezentiraju, tumače kako ih volja, žučno oponiraju, viču, deru se, umoljavaju, pitaju, izruguju se, ismijavaju, ponizuju, vrijeđaju, ironiziraju, pravdaju se, lažu, izmotavaju, kukaju, plaču, jadaju se, tuguju, euforično prijete, dosađuju.

Jedino više nitko ne sluša. Ili gotovo nitko.

Više nitko ne sluša sugovornike sa zanimanjem, pažljivo, pokušavajući shvatiti problem iznutra, iz mozga sugovornika. Uz preduvjet, dakako, da sugovornik ima mozak. Jer svi znaju sve. I nemaju vremena.

E pa nećemo više tako!

Dajem vam časnu pionirsku Titovu riječ da ću pažljivo pročitati svaku bljezgariju.
Da ću marljivo učiti i raditi. Da ću uvažavati svakoga koji se želi nabacivati drvljem i kamenjem te pristojno i primjereno, kako i priliči, uzvratiti svakome.
Neka otpočne viteška borba drvlja i kamenja!

Kako reče Rambo Amadeus – sve je turbofolk. Estrada je turbofolk, politika je turbofolk, stadioni su turbofolk, škole i fakulteti su turbofolk, Crkva je ponajveći turbofolk, poslovni svijet je turbofolk, pravosuđe je turbofolk.
Naposljetku, novinarstvo koje bi trebalo objektivno informirati, najveći je turbofolk. Turbofolk nad turbofolkovima.

Pa zašto onda na našem malom portalu nebi bilo više turbofolka?
Predispozicije imamo odlične; među inim autorima i neotkrivenim genijima, na portalu se, primjerice, ističu zadrti, ustašoidni desničar, propali novinar koji ima priviđenje da diže ustanak zemaljskog roblja, ronioc koji usljed povremenih nedostataka kisika dolazi na luckaste ideje, političar osebujna i često neshvaćena stila te mnogi, mnogi drugi. Naravno, tu sam i ja – jugonostalgičarska, komunistička pederčina.

Neka otpočnu igre drvlja i kamenja!