|
OPĆINA RAKOVICA je najjužnija općina Karlovačke županije. Ona je neposredni sjeverni susjed Nac. parka Pl. jezera i Unsko – sanskog kantona te grada Slunja. Novoosnovana je općina (1993.), novooslobođena (1995.) te općina prve grupe državne skrbi. Proteže se na 261 km prostorni i ima 2700 stanovnika. Vladajuća stranka HDZ i birači zadržali su istog načelnika sva četiri mandata, od osnutka ove Općine, do danas.
NAČELNIK OPĆINE RAKOVICA Franjo Franjković
- ŽIVOTOPIS -
Rođen je 02.studenog.1955.godine u Selištu Drežničkom, u kojem i sada živi sa svojom obitelji na br. 8a, pošta Drežnik Grad. Sin roditelja Jelene rođ. Bićanić i Petra Franjković. Osnovnu školu završava u Drežnik Gradu 1970.godine. U Karlovcu završava trgovačku školu 1973. godine. Iste godine nastavlja školovanje u pazinskom katoličkom sjemeništu (koledžu), u kojem stanuje, odgaja se i uči klasične gimnazijske predmete i proširenu vjersku naobrazbu te istovremeno pohađa opću državnu gimnaziju Otokar Keršovani u Pazinu. Jednu i drugu školu zahvaljujući sjemeništu i nesebičnim istarskim vjernicima uspješno maturira i završava 1977.godine. Iste godine odlazi na obvezno odsluženje vojnog roka na Kosovo, u tzv. JNA. Navodi primjer deskriminacijske prakse u toj vojsci. - U tzv. „narodnoj“ armiji jednom zgodom se prijavljuje na savezno natjecanje recitatora. Osvaja prvo mjesto na pokrajinskom natjecanju (u Prištini), sa prognozom stručnog žirija da je potencijalni favorit za međurepubličko, savezno, natjecanje. Organi sigurnosti nisu predvidjeli takav „uspon“ natjecatelja i odlučuju zabraniti mu odlazak na viši krug natjecanja. - Po povratku iz vojske zapošljava se 1979. godine u Nac. parku Pl. jezera. Uz posao upisuje i pohađa prvu godinu izvanrednog katehetsko – teološkog studija u Zagrebu za zvanje vjeroučitelja. U Nac. parku radi sve do velikosrpske balvan revolucije i JNA okupacije Plitvičkih jezera 1991.godine. Željeni studij nije završio zbog velike udaljenosti od Zagreba i nadolazećih, nepovoljnih ratnih događanja. Uključuje se u Drežnik Gradu, među prvima 1990.godine u Hrvatsku demokratsku zajednicu (prvi je predsjednik Temeljnog ogranka HDZ-a Selište – Čatrnja) i sve demokratske procese bivše Općine Slunj, kao i velika većina demokratski opredjeljenih Hrvata Korduna i Like, unatoč opasnom i agresivnom velikosrbskom mentalitetu većine - manjinskih Srba u tom dijelu Karlovačke županije i Hrvatske, u slunjsko – plitvičkom kraju. Oženjen je i vjenčan početkom 1990.godine. Sa suprogom Ljiljanom rođ. Malkoč ima troje djece. Dvije kćeri, Petru i Katarinu te sina Davida. Velikosrpska agresija prekida sve njegove privatne i obiteljske planove, pa tako i spomenuti izvanredni studij uz rad. Zov domovine je tada bio neodgodiv zbog velikosrpske okupacije Plitvčkih jezera i balvan revolucije. Situacija je iz dana u dan bila sve opasnija. Agresor je bezobzirno tenkovskom i bovovskom paljbom po naseljima mjesecima terorizirao sva hrvatska sela i zaplašivaovećinski hrvatski narod, u općini Rakovica. Velikosrpski agresor, martićevci i jugo vojska izbacuju sve hrvatske radnike (njih 300 od svih 750), koncem ožujka 1991. godine. iz Nac. parka, što je bio povod MUP- u RH da protu ofanzivom oslobodi okupirana Plitvička jezera i vrati radnike na posao (na dan Uskrsa, 31. 03. 1991. godine). Jugovojska poslije akcije „Plitvice“ neprekidno ostaje sa martićevcima na Plitvičkim jezerima i ne dopušta hrvatskim radnicima pristup na radna mjesta, dapače, dopušta preregistraciju Parka u beogradski trgovački sud, s jasnom namjerom amputacije sve većeg područja, odnosno svih ostalih hrvatskih mjesta u korist velike Srbije; što se i dogodilo nakon 15.11. 1991, otvorenom agresijom i sustavnim etničkim čišćenjem, terorom i genocidom nad Hrvatima slunjsko – plitvičkog kraja, te progonom sa njihovih vjekovnih ognjišta. Domovina poziva sve dragovoljce na svehrvatski otpor i obranu napadnutog zavičaja. Zato na sam Dan Nac. parka Pl. jezera, 08. travnja 1991. god. Franjo Franjković sa nekolicinom odvažnih pojedinca organizira i predvodi masovni prosvjedni zbor sa ugroženim djelatnicima Parka tražeći da Jugovojska napusti zaštićeni biser prirode, a ekstremiste SDS-a poziva da prihvate Hrvatsku državu, te dopuste nesmetan dolazak protjeranih hrvatskih radnika na Pl. jezera i nastavak prekinutog radnog procesa. Ni to jugovojska nije dopuštala, zato što se nije uklapalo u velikosrpske ciljeve, pa tenkovske cijevi isti čas na koranskom mostu, drsko prijeteći strijeljanjem, upire u glave radnika prosvjednika, pod turažom ubojitih oklopnjaka. Prosvjedna povorka sramotno praćena agresorkim bovovima vraća se u Grabovac, gdje je ipak uprkos smrtnoj prijetnji održan radnički prosvjed. Nakon toga Franjković sa prijateljima među prvima organizira Seoske straže (travanj 1991.) i Narodnu zaštitu (kolovoz 1991.) te Pričuvni vod ZNG-a (29. rujan1991.) na potezu Selište – Pl. Jezera, dakako u suradnji sa već,od prije, temeljito angažiranim MUP-om RH te djelatnim sastavom ZNG-a i članovima Kriznog štaba, u višestruko neravnopravnom odnosu snaga, u usporedbi sa nadirućim agresorom. Kao pričuvni dragovoljac u odori HV-a, neprekidno 57 mjeseci, sudjeluje u obrani suvereniteta RH, u sastavu 58. samostalnog slunjskog bataljuna, 110. karlovačke brigade, 14. domob. slunjske pukovnije i 3. bojne Eugen Kvaternik (Rakovica). U «Oluji» sa pričuvnim činom poručnika HV-a aktivno sudjeluje u oslobađanju svog zavičaja u svojstvu pomoćnika zapovjednika pješačke bojne Eugen Kvaternik, za informativno političku djelatnost, u sastavu 14. dp Slunj, dok mu je sva obitelj (roditelji, žena i djeca) kao i drugim braniteljima, te cijela općina Rakovica bila u progonstvu u: Crikvenici, Zagrebu i Karlovcu. Franjo Franjković kao član Hrvatske demokratske zajednice, je neprekidno od 1993. do 2008. godine, od utemeljenja općine Rakovica sve do danas, njezin načelnik, kroz četiri mandata: prvi mandat, od 1993. do 1997.; drugi, od 1997. do 2001.; treći, od 2001. do 2005. i četvrti mandat od 2005. do 2009. godine. Od svibnja 1993.godine do 01. prosinca 1995. godine volonterski, kao pripadnik Hrvatske vojske, obnaša u Karlovcu dužnost prvog načelnika novoustrojene, a kasnije u „Oluji“ novooslobođene, općine Rakovica. Nakon oslobođenja, neprekidno kroz četiri mandata, do dan danas profesionalno vodi novooslobođenu, doslovno razorenu poratnu općinu, kao njen prvi civilni načelnik, od 01. prosinca 1995. Predsjednik je dvaju mandata Općinske organizacije HDZ-a od 2004. do 2008. godine i sadašnjeg od 2008. do 2012. godine. Mnogi su iz radoznalosti ili po dužnosti prolazili kroz novooslobođenu Općinu 1995. ili 1996. godine, - kroz rakovički i drežnički kraj koji je bio avetinjski razoren, zapušten, neprohodan, zašikaren, bez ijednog krova nad glavom povratnika, bez metra infrastrukture, bez ijednog cijelog gospodarskog objekta na spaljenoj zemlji – želeći što prije izići iz Rakovice. A danas, zahvaljujući iznimnoj energiji, mudrosti i umjeću vođenja općine u teškom poratnom vremenu, uz svesrdnu pomoć i podršku državnih institucija, Županije i javnih poduzeća te žilavosti i optimizmu povratnika, općina Rakovica uspješno je prošla fazu obnove i oporavka te dostigla impozantan svekoliki razvoj, u teškim okolnostima. U 2004. godini Općina ponovo bilježi 170 000 noćenja, čime je dostignuta i premašen prijeratni broj turističkih noćenja. Obnovljena je prije svega sva potpuno uništena infrastruktura, pa su obnovljeni autokampovi, hoteli i mnogi elitni privatni restorani. Treba znati da općina Rakovica prije rata nije imala niti jednu domicilnu tvrtku. Rezultat svega ovoga je 85% zaposlenih radno sposobnih stanovnika, samo deset godina nakon izlaska iz ratnog pakla. Rakovica je na prvom mjestu u RH, po broju noćenja stranih gostiju, u kontinentalnom turizmu. Sa desetak domicilnih tvrtki. Neki će reći, ne može samo jedan čovjek biti zaslužan za to. – Naravno da ne može, jer su mnogi drugi, gotovo svi, aktivno učestvovali u svemu bilo jednokratno, povremeno ili stalno. Ali neprekidno je netko trebao bdijeti i ulagati puno muke, znoja i životne energje za bezbrojne ideje, inicijative i iscrpljujuće poslove radi organiziranja svakodneog života i rada u nenormalnim uvjetima, bespomoćnih prognanika. Kreativnost je bila preduvjet svakom pothvatu u bezbrojnim potrebama povratnika i žitelja, u mnogim projektima, u posvemašnjoj neimaštini, koje projekte je mogla pokretati i pratiti do realizacije samo jedna, vodeća osoba, koja je istovremeno morala iznalaziti sredstva ali i jednako odgovarati za promašaje kao i za investicije, u javnom sektoru. Za osam godina u ovoj općini trebalo je stvoriti mnoge osnovne i opće životne preduvjete, da bi se pokrenula privatna i druga ulaganja u gospodarstvo i upošljavanje. Izgrađeno je i obnovljeno 15 naselja sa ukupno 900 kuća, sanirano i obnovljeno 90 km NN mreža i dalekovoda, 40 km vodovoda, 28 km lokalnih cesta, 16 km županijskih cesta, 25 km javne rasvjete. U sva naselja uvedena je telefonija. Time je do danas 15 uništenih naselja pretvoreno u 15 modernih naselja, opremljenih i poželjnih za život i opstanak. U tijeku je sanacija preostalih mjesta, sukladno mogućnostima, a najprioritetnije i najbitnije je projektiranje i pokretanje gospodarskih zona u Grabovcu, te projektiranje i pokretanje izgradnje dvaju regionalnih infrastr. sustava: vodoopskrbe (Lička jesenica - Pl. jezera – Rakovica - Slunj) i odvodnje (Pl. jezera – Rakovica), kao pretpostavke razvoja gospodarstva. Izgrađena su dva potpuno nova naselja na atraktivnim lokacijma dislocirajuci u njih mnoga zabačena kućanstva iz Korita i Lipovca, koja su opremljena modernom infrastrukturom, jer je na starim mjestima to bilo preskupo. Ekhumirane su sve žrtve zločina i dostojno sahranjene, razminirano mnogo površina ali i istražen i napisan drugi svjetski rat te cjelokupan obrambeno – oslobodilački Domovinski rat u četiri znanstveno povijesne knjige. Franjo Franjković dobitnik je triju priznanja: Spomenice Domovinskog rata 1990. – 1992., odlukom prvog Predsjednika RH dr. Franje Tuđmana; Medalje «Oluja», također odlukom Predsjednika i Vrhovnika dr. Franje Tuđmana i Priznanja Zajednice povratnika Hrvatske za poseban doprinos u osiguranju preduvjeta za povratak prognanika, u najtežim trenucima hrvatske povijesti. Kako je agresor sustavno lomio ovaj prostor u agresiji još je brže sustavno obnovljen nakon oslobođenja, unatoč još uvijek nezacjeljenim fizičkim, duhovnim i materijalnim ranama povratnika. Rakovica punim jedrima ide dalje, kao feniks iz pepela. Načelnik se rukovodio motom: „ako je ikako moguće ne odlagati ni najmanje svakodnevne obveze, jer rješavanje isth nekom možda život znače“. Zaključak. Od mnogobrojnih turista koji danas posjećuju Rakovicu sve više ih traži višednevne paket aranžmane zbog novih privlačnih turističkih sadržaja ( biciklističke i jahaće staze, šetnice, autohtona ponuda, Baraćeve spilje itd.); jednako tako u Rakovicu sve više dolaze potencijalni investitori iz Hrvatske i Europe, kao vjesnici još bolje budućnosti. U Rakovici se napokon želi ostati a ne kao nekoć – što prije otići iz nje, zahvaljujući obnovi, osmišljenom razvoju i napretku. Ponosimo se slobodnom Rakovicom u kojoj je Eugen Kvaternik osnovao prvu Hrvatsku vladu sa ministrima i dao život za slobodu Hrvatske.
Rakovica, 20. lipanj 2008. godine
Općina Rakovica |
|
Franjković Franjo |
