|
Rođena je 11. srpnja 1940. u Omišu. Završila je u Splitu Tehničku školu arhitektonskog smjera. Od 1963. Radila je na prostornom planiranju u zagrebačkom Urbanističkom institutu. Bila je među osnivačima HDZ-a. Franji Tuđmanu je u travnju 1990. u baraku u Savskoj ulici u Zagrebu, dovela svog brata Edu Pivčevića, hrvatskog filozofa, profesora na Sveučilištu u Bristolu u Engleskoj. Izabrana je za saborsku zastupnicu 1990. Potom je birana još dva puta. Bila je vijećnik i u zagrebačkoj Gradskoj skupštini. Bila je voditeljica humanitarnog konvoja za Vukovar koji je iz Đakova krenuo 11. listopada 1991. U saborskim tijelima je bila vrlo aktivna. Bila je predsjednica Odbora za rad, socijalnu politiku i zdravstvo u trećem sazivu Sabora. Na otvorenoj sjednici tog odbora 3. veljače 1999. potaknula je inicijativu za donošenje Rrezolucije o poticanju presađivanja organa u Republici Hrvatskoj. S istekom tog saborskog mandata 2000. godine prestala se aktivno baviti politikom. Ivici Račanu je nakon njegova stupanja na dužnost predsjednik Vlade uputila otvoreno pismo u kojem ga je pozvala da u javnoj komunikaciji umjesto nekih izričaja poput „hoću da kažem“ i sličnih, počne govoriti hrvatskim književnim jezikom. Osnivačica je nevladine i nepolitičke humanitarne udruge „Hrvatska žena“. U svom radu posebnu je pozornost posvećivala socijalnim pitanjima te zaštiti majki i djece. Bila je majka dvoje djece. Umrla je nakon duge i teške bolesti u zagrebačkoj bolnici Rebro 15. kolovoza 2001. Pokopana je na mjesnom groblju u Tugarima kod Omiša. http://www.vecernji.hr/biografije/vera-pivcevic-stanic-309 |
|
Pivčević Stanić Vera |
