|
27. XII. 1927. – 2. X. 2007 Bivši ministar obrane i zastupnik Hrvatskog sabora Šime Đodan umro je 02.listopada.2007.g. u 80. godini nakon duge i teške bolesti u bolnici u Dubrovniku.Pogreb Šime Đodana bit će u petak, 5. listopada u Dubrovniku. U povodu smrti dr. Šime Đodana, bivšeg ministra obrane Republike Hrvatske i zastupnika u Hrvatskom saboru u sazivu od 1990.-1992. i 1992.-1995. godine. gradonačelnica Grada Dubrovnika Dubravka Šuica uputila je brzojav sućuti supruzi pokojnog dr. Đodana, gđi. Sonji Đodan. Tekst brzojava penosimo u cijelosti: "Vijest o smrti gospara Šime, Vašeg supruga i časnog hrvatskog domoljuba, duboko nas je ganula. Bio je legenda političke scene u doba stvaranja hrvatske države, kojoj je dao neprocijenjiv doprinos. S ponosom se sjećamo gospara Šime kao profesora i znanstvenika, saborskog zastupnika, a kratko vrijeme i ministra obrane Republike Hrvatske. Obiteljski vezan za Dubrovnik, često ga je posjećivao, pa mi dopustite, u ime Grada Dubrovnika i svoje osobno, iskazati riječi utjehe, a dragi Bog neka Vam da snage u danima koji dolaze. Dubravka Šuica, prof. gradonačelnica Grada Dubrovnika" Bivši hrvatski minstar obrane (s najkraćim vremenom provedenim na toj funkciji), bivši saborski zastupnik, bivši oficir JNA i znanstvenik. Šime Đodan rođen je 27. prosinca 1927. u selu Radaljici u benkovačkom kraju od oca Jure Ninčevića Đodana, seoskog činovnika, i majke Marije (rođene Kamber). Đodanov otac, kao pripadnik partizanskih fromacija, poginuo je za vrijeme Drugog svjetskog rata u okršaju s mjesnim četnicima. Prateći stope oca i Šime Đodan priključio se partizanskom pokretu 1944. godine u svojoj sedamnaestoj godini. Poratno je razdoblje Šime proveo na vojnom školovanju u Karlovcu i kao aktivni časnik JNA, a 1955. godine na vlastiti zahtjev napušta vojnu službu u činu poručniku. Otad je svu energiju usmjerio ka stjecanju znanja. Već 1960. diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a sljedeće je godine izabran za asistenta na Katedri za političku ekonomiju. Katedru je vodio karizmatski Rikard Lang, otac Slobodana Langa. Šime Đodan je za asistenta izabran kao mlad čovjek besprijekorne političke prošlosti: dijete palog borca, i sam partizan, član KPJ, odličan student, te kao beskrajno marljiv i ambiciozan sin palog borca pred kojim je stajala svijetla budućnost. U šest godina Šime Đodan je izgradio, uz mentorsku pomoć Rudolfa Bićanića, brilijantnu akademsku karijeru. Čak je dobio stipendiju za postdiplomski studij i studij makroekonomike u Haagu 1962. godine. Doktorirao je pravne znanosti 1964. godine i ekonomske znanosti 1965., a već 1967. habilitirao je i postao sveučilišni docent. Akademski se socijalizirao za vrijeme tzv. društvene i privredne reforme (1965.), te obračuna s Aleksandrom Rankovićem (1966.). Brijunski plenum i studentska previranja 1968. godine uvode Šimu Đodana u arenu politike, a punu politizaciju ostvaruje kao gospodarski tajnik Matice hrvatske u razdoblju Hrvatskog proljeća 1969. - 1971. godine. Za njega osobno bila je to velika transformacija jer se od samozatajnog knjiškog moljca pretvorio u pučkog tribuna, teoretičara gospodarske eksploatacije Hrvatske, a zatim i žrtvenog jarca i žrtvu Karađorđeva i doba koje slijedi nakon 1971. godine. Inspiraciju za teze i teorije o eksploataciji Hrvatske u bivšoj Jugoslaviji tražio je i pronašao u preratnim djelima svog učitelja i mentora Rudolfa Bićanića. Posebno u njegovoj studiji i HSS-ovom političkom pamfletu iz 1938. godine Ekonomska podloga hrvatskog pitanja. U teorijsko-političkim polemikama koje su uslijedile sa Stipom Šuvarom u Kolu, Našim temama i Vjesniku Šime Đodan je izrastao u jednog od glavnih ideologa masovnog pokreta iz 1971. godine. U tom periodu svoju teoriju i teorijske analize popularizirao je na javnim govornicama, masovnim mitinzima i tribinama cijele Hrvatske. O Đodanovu djelovanju dovoljno govori i činjenica da je osobno Tito tražio njegov kazneni progon: Vi stalno tu spominjete neke, imenujte ih, kao što su Đodan, Veselica i đavo da ih zna kako se zovu (...) Dajte, sakupite tu svu pisaniju, što oni izjavljuju, i lijepo dajte tu fasciklu tužiocu, pa neka on postupa. (...) Imate li vi namjeru da te ljude i na taj način onemogućite da dalje rovare? Nisam to ovdje čuo. Ja hoću konkretno da znam. Nakon ovakvog naputka s najvišeg mjesta nije se imalo što čekati. Godine 1972. Đodan je uhapšen, a istražni i sudski postupak trajao je pune dvije godine. Osuđen je na šest godina zatvora (i četiri godine zabrane javnog nastupa), od kojih je punih pet odležao u Lepoglavi. U tom najtežem dijelu života krajnje se korektno ponio jedino njegov matični fakultet. I to tako da je Bogdan Zlarić, na zgražanje tadašnjih vlasti, napisao rješenje o mirovanju radnog odnosa za vrijeme istrage, koje je žrtvi političkog progona omogućilo neprekinuti tok radnog staža i primanje plaće. U središte javnosti dolazi ponovo u kolovozu 1991. godine kao posebni izaslanik predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana dobiva priliku govoriti u Sinju na otvaranju sinjske Alke. I tada kaže: San o Garašaninovu nacrtanju, koji nije ni bio neki naročito pametni program, san Vuka Karadžića, koji je bio primitivac, i brbljarije Dobrice Ćosića - a ovdje je i moj prijatelj Brković (Đodan se uz osmijehe okreće ulijevo i otraga, tražeći pogledom Jevrema Brkovića) koji je napisao da oni Dobricama u Crnoj Gori rade one stvari. I tako, neka se oni koji su po rastu manji od nas u prosjeku 15 centimetara i imaju šiljate glave - vjerovatno imaju i manji mozak - okane nas Dinaraca, jer smo mi jači od njih i kad nemamo dinara, a to je jednostavano zato jer imamo maraka i dolara. Ovakav govor potakao je Hrvoja Šarinića da Đodana predloži za ministra obrane. No, Đodan neće ostati ni mjesec dana na toj funkciji. Još jedan čuveni govor Šime Đodan izreći će 4. svibnja 1990. godine na zagrebačkoj Peščenici, između dva izborna kruga, na javnom skupu HDZ-a Dani hrvatskog barjaka, govorie glasio: Znamo mi gdje je granica drevne hrvatske države. Neće ona vječno biti na Uni. Poručujemo to ne komunistima, jer ih nema, nego četnicima (...) Neće proći ni pet godina, a ovaj će se barjak vijoriti navrh gore Romanije. Retorička neumjerenost, simbolička višeznačnost i mogućnost različitih interpretacija (sam je Šime Đodan u kasnijim intervjuima dao pet, šest različitih tumačenja smisla svoje izjave), te verbalna razuzdanost i ignoriranje svih obzira o govorničkom bontonu ostaju konstante njegove političke retorike. Tako je, primjerice, ostalo upamćeno njegovo predizborno obećanje kako će Hrvati iz dijaspore uložiti u zemlju 150 milijardi dolara. Pamti se i javna tvrdnja kako Hrvata, zapravo, ima više od 12 milijuna. U svojim verbalnim ispadima nije štedio ni svoje stranačke kolege te je tako Žarku Domljanu rekao: Niste vi, gospodine, faraon. U predizbornoj polemici sa Slobodanom Langom u Dubrovniku lanio je: Ima Slobodan Lang i drugu babu. Dok je iz saborskih kluba poručio lordu Carringtonu: Kad taj Carrington dođe ponovo u Hrvatsku treba ga objesiti o rep konja bana Jelačića, jer to je razbojnik jedan. Narugao se i s Matom Granićem: Pitam se što radi naš ministar vanjskih poslova po Kanadi, što, valjda, lovi jelene, kada su ovdje problemi i ovdje je rat; žaoke upućene Anti Markoviću, guvernerima Anti Čičin-Šainu i Peri Jurkoviću te desecima drugih javnih ličnosti. Đodanov prijatelj i istomišljenik Hrvoje Šošić tvrdi u svom Političkom leksikonu da se Đodan nalazi na hrvatskoj političkoj opozijskoj sceni barem od 1934., tj. od sedme godine života! |
|
Đodan Šime |
