https://www.facebook.com/pages/Savjest/215697858559?zivotopisi_osoba_id=2945&amp%3Bduro-brodarac=  https://twitter.com/savjest_com?zivotopisi_osoba_id=2945&amp%3Bduro-brodarac=  https://www.youtube.com/user/savjestcom?zivotopisi_osoba_id=2945&amp%3Bduro-brodarac=  http://savjest.com/savjest_rss.php?zivotopisi_osoba_id=2945&amp%3Bduro-brodarac=

SAVJEST osobe

Stvorili smo državu i uništili društvo!

Đuro Borodarac rođen je 1. januara 1944. u Hrvatskom Selu pokraj Topuskog.

“Znate li da srpske krave pušiju? Kako da ne, onda zaspiju i izgore im štale.” Bila je godina 1997. i bio je to omiljeni vic kojim je Đuro Brodarac, cijelo posljednje desetljeće neupitni vladar Siska i okolice, tih dana pokušavao nasmijati znance u zagrebačkom hotelu “Esplanade”. Istina, nije mu polazilo za rukom, premda je aluzija bila jasna – odnosila se na učestala podmetanja požara na imanjima srpskih povratnika izbjeglih u vrijeme “Oluje”. Rijetki osmijesi Brodarca nisu obeshrabrili i nastavljao je pričati loš vic svakom tko ga je želio saslušati, uostalom, bila je 1997. i on je već četiri godine figurirao kao prvi čovjek svoga kraja. Krasila ga je aureola besprijekornog hadezeovca, branitelja i žrtve bivšeg sustava, bio je uvjeren kako se nitko ne sjeća vremena kad je bio uzoran primjer perspektivnog Titova omladinskog rukovodioca. Otkako je 1993. postao župan Sisačko-moslavačke županije, Brodarac se u medijima predstavljao kao HDZ-ov prvoborac, ali prema dokumentima do kojih je došla redakcija Nacionala i svjedočenjima njegovih sugrađana, čini se kako je istina ponešto drukčija.


Pritom je zanimljivo da se i dalje nigdje ne spominje ratna odgovornost tadašnjeg zapovjednika sisačke policije u razdoblju kad su u gradu i okolici likvidirani deseci, a možda i stotine pretežno srpskih civila, nego isključivo djelovanje u razdoblju socijalizma.


Sisačko-moslavački župan Đuro Brodarac nedavno se pojavio na Alci kao jedan od njenih desničarski sponzora njegujući tako i dalje svoj lik hrvatskog nacionalista koji je nakon dugogodišnjeg komunističkog šikaniranja postao HDZ-ov prvoborac: Nacional objavljuje dokumente koji dokazuju da je lažirao svoju biografiju 8. veljače 1972. na izvanrednoj skupštini Saveza rezervnih vojnih starešina Siska, Brodarac je izabran u petočlanu komisiju koja je 'preispitivala' 59 rezervnih oficira 'matičara' i predložila njihovo isključenje A ono je bilo ovakvo: predstavljajući se kao žrtva komunističkih čistki i hrvatski nacionalist, Đuro Brodarac prevario je javnost. Naime, novodostupni dijelovi njegove biografije pokazuju da je sisačko-moslavački župan i ovogodišnji sponzor Sinjske alke nalik svojim sadašnjim kopljaničkim štićenicima, jer i on i oni su se u sadašnje nacionaliste konvertirali iz bivših zadrtih komunista.


Javna karijera Đure Brodarca počela je 1965. kad je u kratkom roku doživio preobražaj iz anonimnog radnika na održavanju kranova i postao član Upravnog odbora Željezare Sisak, sekretar tvorničkog komiteta omladine i član Općinskog odbora Saveza komunista. “Đuro je ne samo dobar radnik i stručnjak nego i uzoran aktivist i upravljač”, pisalo je tih godina u lokalnom glasilu o jednom od najperspektivnijih mladih komunista. “Drugovi su me od prvog dana primili s velikim razumijevanjem, tako da sam se veoma brzo snašao. Volim taj posao i krivo mi je kad moram nekamo izvan pogona, na neki sastanak ili dogovor”, samozatajno je izjavio istom prilikom Brodarac.


Komunistička vlast ipak je u skromnom momku prepoznala perspektivni kadar. Zato i nije čudno da je kao jedan od najboljih samoupravljača već nakon dvije godine postao zastupnik Sabora Socijalističke Republike Hrvatske (1967.-1971.), a usporedo se potvrđivao kao sekretar Centralnog komiteta Narodne omladine Hrvatske. Istodobno se Brodarac učlanio i u Maticu hrvatsku, što mu je dvadeset godina poslije poslužilo kao temelj za priču o zlostavljanju što ga je trpio u Jugoslaviji. Stvarnost je ipak bila ponešto drukčija od priče zahvaljujući kojoj je Brodarac ubrzo nakon prvih višestranačkih izbora postao prvim čovjekom Banovine.


Ovih dana u javnost je procurio Zapisnik s izvanredne skupštine Saveza rezervnih vojnih starješina Sisak – Stari održane 8. veljače 1972. u kinodvorani tadašnjeg sisačkog garnizona JNA. Bila je to doista povijesna sjednica na kojoj je započeo obračun s nekolicinom rezervnih starješina optuženih da su se uključili u maspok, ali još više zato što je te večeri službeno zatraženo da se Josip Broz Tito i drugi put proglasi narodnim herojem. U sljedećih nekoliko sati deseci govornika žestoko su kritizirali pobornike hrvatskog proljeća zahtijevajući njihovo isključenje iz vlastitih redova. Kao i mnogo puta poslije, na zborovima radnika ili partijskih komisija posvuda po Hrvatskoj, toga su dana u Sisku napadani nacionalisti i neprijatelji socijalizma, pobornici višestranačja optuživani kako još jednom žele zaratiti Hrvate i Srbe, te se upozoravalo da “Istok i Zapad imaju spremne trupe koje će intervenirati čim klerofašisti oslabe Jugoslaviju”. U zapaljivoj atmosferi uslijedio je prijedlog o isključenju 59 rezervnih oficira iz Siska koji su bili članovi Matice hrvatske.


Dok je trajala atmosfera linča, izabrana je i komisija zadužena za ispitivanje svih sumnjivih slučajeva. U dvorani se nalazilo 380 delegata, no u provjerenu peteročlanu komisiju koja je preispitivala “matičare” izabran je i ”šikanirani” rezervni poručnik JNA Đuro Brdoarac. Njegov izbor još je zanimljiviji uzme li se u obzir da je ostao čovjek od povjerenja, makar je i sam bio član Matice.


Dva desetljeća poslije HDZ je kao svog kandidata u Sisku istaknuo Đuru Brodarca, na čijem su se predizbornom plakatu nalazili podaci koje je nemoguće spojiti s bivšim pouzdanim poručnikom: “Katolik… nekomunist… oca su mu za vrijeme II. svjetskog rata ubili četnici… 1971. uslijed jake srpsko-komunističke represije nije mu bilo dozvoljeno da diplomira, niti da se zaposli. Niz godina je bio progonjen”, opisao je svoju prošlost glavni HDZ-ov kadar na Banovini.


No prošlost sisačko-moslavačkog župana obilježena je kudikamo pragmatičnijim ponašanjem i uklapanjem u svakodnevni život ambicioznih proletera iz provincije. Kako drukčije objasniti da je žrtva obračuna s maspokom, jedini od 380 delegata jedne od najortodoksnijih komunističkih udruga, nakon izbora u komisiju osnovanu radi ispitivanja članova Matice hrvatske, izabran i za jednog od sedam delegata izborne skupštine Saveza rezervnih vojnih starješina? Sve komisije u koje je izabran Brodarac sastavljane su po tadašnjim kriterijima od provjerenih kadrova, među kojima je bio približno jednak broj hrvatskih i srpskih predstavnika.


Podjednako je uvjerljiva i Brodarčeva teza kako mu zbog “srpsko-komunističke represije” nije dopušteno da diplomira na Tehnološkom fakultetu. Uzme li se u obzir podatak da je položio jedva nekoliko ispita u dvadesetak godina, čini se da je protuobrazovna represija u njegovu slučaju zaista bila intenzivna i vremenski neograničena. Kratko je bio i nezaposleni hrvatski nacionalist, budući je 1973., dok su brojni maspokovci čamili u Staroj Gradiški i Zenici, dobio posao u sisačkoj Termoelektrani. Kao žestoki protivnik Srba i komunista, 1988. je izabran i u centralni radnički savjet poduzeća Elektroprivreda Jugoslavije sa sjedištem u Beogradu.


Sve što se poslije događalo dobro je poznato. Pomno retuširane biografije, Đuro Brodarac postao je jednim od simbola bahate i nedodirljive HDZ-ove vlasti na lokalnoj razini. Nekadašnji zadrti komunist evoluirao je preko kandidata Koalicije narodnog sporazuma do nepomirljivog desničara i sponzora desničarsko-folklornih skupova. Prilično uspješna karijera nekadašnjeg radnika zaduženog za servisiranje kranova i šovinističkog vicmahera.

Kako nismo pronašli drugi životopis prenosimo članak iz Nacionala (Roberta Bajruši)

Đuro Brodarac - Od rigidnog komunista do šovinističkog vicmahera

01.01.1944 - 13.07.2011

    Brodarac Đuro



..
osoba.php?osoba_id=9882&katarina-peovic
 
osoba.php?osoba_id=6768&josip-kregar
 
osoba.php?osoba_id=3449&zoran-milanovic
 
28.03.1981  Crnić Silvia
28.03.1977  Parić Darko
28.03.1944  Slabinac Krunoslav Kićo