|
Rođen 25. srpnja 1948. u Drnišu
Tijekom Hrvatskog proljeća Budiša je bio jedan od studentskih vođa (1971. imao je 23 godine i bio student filozofije i sociologije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu). 11. prosinca 1971., Budiša je uhićen i osuđen na kaznu strogog zatvora od četiri godine. Kaznu je odležao u Staroj Gradiški i Lepoglavi. Iz zatvora je izašao u prosincu 1975.
U kolovozu 1991. postaje ministar bez lisnice u Vladi demokratskog jedinstva, iz koje istupa u veljači 1992. Nakon pobjede koalicije šest stranaka (SDP-HSLS-HSS-LS-HNS-IDS) na parlamentarnim izborima 2000., Ivica Račan nudi Budiši mjesto predsjednika Hrvatskog sabora, što on odbija nadajući se pobjedi na predsjedničkim izborima 2000. Nakon poraza u drugom krugu od Stjepana Mesića, postaje saborski zastupnik. Zbog podjele u HSLS-u oko glasovanja o povjerenju Vladi Ivice Račana zbog izručenja hrvatskih generala Haškom sudu u ljeto 2001. Budiša podnosi ostavku na dužnost predsjednika HSLS-a, ali na izbornom saboru stranke u veljači 2002. Budiša ponovno postaje predsjednikom HSLS-a. U ožujku 2002. godine Budiša je imenovan zamjenikom predsjednika u koalicijskoj Vladi. Nešto više od tri mjeseca nakon toga HSLS-ovci izlaze iz Vlade i vladajuće koalicije te ponovno prelaze u oporbu, nakon što su odbili u Saboru podržati Ugovor sa Slovenijom o nuklearki Krško. Istoga dana premijer Račan podnio je ostavku, što je dovelo do pada Vlade. Na parlamentarnim izborima 2003. HSLS je u koaliciji s DC-om osvojio tek tri zastupnika (HSLS dva i DC jednog), što je uzrokovalo velike turbulencije u stranci, koje su i navele Budišu da podnese neopozivu ostavku. Danas ne sudjeluje aktivno u političkom životu. |
|
Budiša Dražen |
