Rođen je 20. veljače 1958. godine u Posušju, u Bosni i Hercegovini.
Javnost za njega prvi put čuje u travnju 1991. godine, kad je kao vozač »Croatiabusa« dovezao pripadnike MUP-a na Plitvice, među njima i Josipa Jovića, prvog poginulog hrvatskog policajca za krvavog plitvičkog Uskrsa.
U svojim je javnim nastupima znao reći da je u osnovnoj i srednjoj školi bio prosječan učenik. Zbog pjevanja nacionalističkih pjesama na svadbama znao je zarana završiti u zatvoru. Kao 19-godišnjak, brine se o svojoj mnogobrojnoj obitelji.
U Zagreb se doselio 1984. i zaposlio u »Croatiabusu«, vozeći na europskim linijama. Iako se u medijima nagađalo da je do diplome fakulteta prometnih znanosti došao za »dva dana«, 1999. godine, tvrdi da je izvanredni studij upisao još 1989., a diplomirao 10 godina kasnije.
U posljednjih 10 (1992-20029 godina bio je u samom političkom i vojnom vrhu Hrvatske. Tijekom 1991. godine upoznaje ministra obrane Gojka Šuška, koji ga postavlja za svog pomoćnika i glavnog operativca za opskrbu cijelog južnog bojišta i Hercegovine. Procjenjuje se da je upravo u prijateljstvu sa Šuškom tajna Rojsova uspjeha.
