|
Radošinovac, općina Benkovac, 12. listopada 1960 Srednju školu završio u Gospiću, diplomirao je na Pedagoškoj akademiji. Nakon diplomiranja predavao je kao učitelj u školama u Križevcima, Sikovu kraj Svetog Filipa i Jakova, Biogradu i Miholjcu. Politička karijera Jedan je od osnivača Hrvatske demokratske zajednice, u javnost biva poznat nakon povijesnog atentata na lidera hrvatske oporbe Franju Tuđmana na HDZ-ovom skupu u Benkovcu 18. ožujka 1990. godine. Na izborima za Hrvatski sabor odnio pobjedu kao kandidat HDZ-a za općine Benkovac, Knin i Biograd. Hrvatski sabor ga 1990. bira za člana hrvatske delegacije u Skupštini Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ). Na početku balvan-revolucije u srpnju 1990. imenovan je predsjednikom Kriznog štaba za sjevernu i srednju Dalmaciju. Uskoro dobiva čin brigadira Hrvatske vojske, te postaje načelnik Političke uprave Ministarstva obrane. Jedno vrijeme bio je savjetnikom za okupirana područja i predstojnikom Ureda za mirnu reintegraciju predsjednika Republike Franje Tuđmana. U Hrvatskom saboru bio je zastupnik u prva četiri saziva (1990.-2003.), a od 3. prosinca 1998. glavni tajnik Hrvatske demokratske zajednice do 6. ožujka 2000. kada podnosi ostavku. U četvrtom sazivu Hrvatskog sabora broji među aktivnije zastupnike, te obnaša dužnost predsjednika Odbora za poljoprivredu i šumarstvo. Na 5. Općem Saboru HDZ-a u svibnju 2000. biva izabran za potpredsjednika HDZ-a, te se sve jače distancira od sukoba Ive Sanadera i Ivića Pašalića. Godine 2002. na 7. Općem Saboru HDZ-a kandidira se ponovno za potpredsjednika stranke, ne želeći se svrstati ni u jedan tabor i izgubi, te se povlači iz političkog života. Na parlamentarnim izborima 2007. kandidara se u IX. izbornoj jedinici kao nositelj nezavisne liste, no dobiva ispod 1% glasova. Ostali podaci Pisao je nekoliko članaka i knjiga. |
|
Krpina Drago |
